zid 40
DIVOVSKI CRTEŽI U PUSTINJI PERUA
--------------------------------------------------------------------------------
Nedavno otkriveni u peruanskoj pustinji, "geoglifi" nalik ljudima i životinjama, nož i sunčani sat su najnovije džinovske figure naslikane na površini zemlje i prepoznatljive jedino iz vazduha
--------------------------------------------------------------------------------
Peruanski arheolog Džoni Islas (Johny Islas) i njegov njemački kolega Markus Rajndel (Markus Reindel) identifikovali su nove džinovske crteže koje su izradili drevne Naske (Nasca), narod koji je živio u pustinjskoj dolini Palpa udaljenoj oko 460 kilometara južno od Lime, glavnog grada Perua. Nakon pet godina istraživanja naučnici su uspjeli da identifikuju preko hiljadu novih geoglifa.
Naske, narod čija je kultura cvjetala u periodu od 200. g.p.n.e do sredine 7. v.n.e., izradili su većinu geoglifa u blizini grada Nazca.
Međutim, geoglifi koje su ova dva arheologa otkrili u Palpi, 40 km sjeverno od grada, su mnogo stariji od onih prethodno otkrivenih i po svemu sudeći označavaju početak te civilizacije. Zahvaljujući fotografijama snimljenim iz vazuha, arheolozi u bili u stanju da identifikuju 650 arheoloških lokacija i hiljade geoglifa i groblja koja su iza sebe ostavili Naske.
Islas i Rajndel su pronašli i daske sa crtežima sličnim onim divovskim crtežima prethodno pronađenim u pustinjskom pijesku.
"Tehnika je slična tako da su prave linije izvlačene kolcima prikačenim za konopac. Teži dio je prenošenje figura u mnogo veći razmjer i pri tom sačuvati odgovarajuće proporcije," kaže Islas. Naske su izradile više od hiljadu figura različitih veličina od sunčanog sata veličine 150 metara do figura kita, lisice i pelikana vličine 40 metara. Izradili su i figure ljudi koji su očigledno predstavljali članove porodice od kojih je svaka bila 30 metara dugačka.
Naske su stvorile ove ogromne figure u pokušaju da razdvoje svoju kulturu od svojih prethodnika naroda Parakas (Paracas) čija je umjetnost bila na mnogo nižem nivou. Geoglifi u dolini Palpa pružaju dokaz o pojavi nove kulture u tom regionu koja se polkapa sa početkom hrišćanske ere i koja je sa sobom nosila novi način izgradnje naselja i novu ideologiju.
Geoglifi u pustinji su ukrašavali sveti krajolik slaveći vodu i plodnost. Naučnici koji su radili na više od 600 arheoloških lokacija u tom regionu takođe su primjetili ove kulturne promjene koje su očigledne na primjeru geoglifa.
"Pretraživali smo neke grobnice i u svakoj smo pronašli pogrebni pokrivač, posuđe, školjke i ogrlice pravljene od poludragog kamenja ali ono što je važnije je da smo pronašli i predmete od zlata koji su ličili na divovsku figuru kita otkrivenu u pustinji," kaže Islas.
"Doline na jugu nisu kao one na sjeveru. Jug je veoma suv region, gotovo kao oaza. U ovom kraju vode ima jedino tokom ljeta a prikupljanje dobara je veoma teško," objašnjava Islas. "Međutim Naske su uspjele da organizuju društvo u kom su živjeli kako bi u potpunosti iskoristili prednosti koje su imali od mora I planina. Oni su zaista bili jedno napredno društvo," dodaje Islas. Grobnice koje se nalaze na dvije lokacije na mjestima koji su bili veliki administrativni centri za vrijeme prva četiri vijeka hrišćanske ere, otkrivaju važne informacije o okruženju, životnom stilu i religiji Naski.
Svaka grovnica se sastoji od nekoliko pravougaonih komora lavirintske strukture zidova i hodnika posvećenih kultu mrtvih, gdje su ljudi ostavljali ponude i pripremali hranu potrebnu pokojniku u drugom životu. Građevine su bile prilagođene topografiji tog kraja i činile su veliki kompleks terasa.
Evo nesto malo...