Ko' minus i plus

A ko kaze da se privlace?
Da se privlace, valjda bi se elektroni spojili sa protonima?

pa nauka kaze i dokazuje...
naravno da se privlace tela suprotnih naelektrisanja,
a sto se ne spoji elektron i proton, pa iz istog razloga sto se ne spoje zemlja i sunce a privlace se gravitacionom silom, ako ne znas zasto uzmes recimo udzbenik iz fizike za I razred gimnazije i "proucavas"...
 
pa nauka kaze i dokazuje...
naravno da se privlace tela suprotnih naelektrisanja,
a sto se ne spoji elektron i proton, pa iz istog razloga sto se ne spoje zemlja i sunce a privlace se gravitacionom silom, ako ne znas zasto uzmes recimo udzbenik iz fizike za I razred gimnazije i "proucavas"...


Ako mislis na navodno kretanje elektrona oko jezgra, onda mi objasni sledece:
1. kako to da se od jedne iste vrste energije kondenzuju DVE razlicite vrste materije (pozitivna i negativna - misli se na naelektrisanje)?
2. kako to da se te dve vrste materije nisu spojile odmah nakon nastanka, odnosno, sta je elektron zavrtelo oko jezgra?
 
Hm hm nigde ne mogu da nadem odgovr na pitanje koje me muci ( a i profesore iz fizike/hemije) zashto se bash pozitivno i negativno nalektrisanje privlace? Zbog cega? Hvala! :D

NE verujem da na ovo moze iko konacno da odgovori. Najprostiji odgovor bi bio, zbog elektromagnetne iterakcije izmedju njih. A zasto bas tako, ne znam, ima nekoliko teorija al mi ne mili lupati glavu o superstrune i sl. Nek se time bavi neko ko je kompetentan.
 
pa nauka kaze i dokazuje...
naravno da se privlace tela suprotnih naelektrisanja,
a sto se ne spoji elektron i proton, pa iz istog razloga sto se ne spoje zemlja i sunce a privlace se gravitacionom silom, ako ne znas zasto uzmes recimo udzbenik iz fizike za I razred gimnazije i "proucavas"...

Nece biti. Unutar atoma se odvijaju daleko kompleksniji procesi zasnovani na kvantnoj mehanici. Zapravo bi elektron pao na jezgro kaba bi se energija odavala kontinualno. No kako se energija odaje diskretno (u vidu kvanata) elektron "kruzi" na tacno dredjenom nivou i pri tome ne emituje energiju. A kad "skace" sa nivoa na nivo i emituje energiju, cini to diskretno, u kvantima, odnosno fotonima.

A ni ovo nije sasvim tacno jer zapravo elektron i nije samo cestica vec i talas, a putanja mu nije kruznica nego lemniskata. I to cak nije ni putanja vec mesto gde cete najverovatnije detektovati elektron.

Ima o tome odlicna knjiga "Kvantna mehanika" u izdanju Gradjevinske Knjige.

Sve u svemu potpuno je bez smisla porediti atom sa planetarnim sistemom.
 
Ako mislis na navodno kretanje elektrona oko jezgra, onda mi objasni sledece:
1. kako to da se od jedne iste vrste energije kondenzuju DVE razlicite vrste materije (pozitivna i negativna - misli se na naelektrisanje)?
2. kako to da se te dve vrste materije nisu spojile odmah nakon nastanka, odnosno, sta je elektron zavrtelo oko jezgra?


Ne dobih ja odgovore na ova pitanja.
 
Ne dobih ja odgovore na ova pitanja.

Ako mislis na navodno kretanje elektrona oko jezgra, onda mi objasni sledece:
1. kako to da se od jedne iste vrste energije kondenzuju DVE razlicite vrste materije (pozitivna i negativna - misli se na naelektrisanje)?
2. kako to da se te dve vrste materije nisu spojile odmah nakon nastanka, odnosno, sta je elektron zavrtelo oko jezgra?

1. Odgovor leži u psihologiji atomskih čestica. Kada bi sve bile naelektrisane na isti način bežale bi jedne od drugih izuzev nekoliko nastranih koje bi se međusobno parile. Na ovaj način bi došlo do degeneracije materije što bi dovelo do opšteg kolapsa svemira.

2. Nagonsko ponašanje protona je da odbijaju udvaranje elektrona. U psihologiji ovo se zove nuklearne sile. Zato su elektroni prinuđeni da stalno iznova pokušavaju da se približe protonima i trčakaraju u krug (sferu) oko njega, ali ne mogu da im priđu. Ovo već traje izvesno vreme, tako da se elektroni izuzetno mršavi.
Neutronima je svejedno.
 
Ne moras objasnjavati njemu.
Objasni drugima.

Wow. :eek: Dobar odgovor! Nisam to ocekivao...

Ok. Osnova: postoje cetiri poznate sile u univerzumu. Elektromagnetna. Slaba nuklearna. Jaka nuklearna. I gravitaciona. Elektromagnetna i slaba nuklearna se mogu veoma lepo objasniti kroz istu interakciju, poznatu kao "elektroslaba interakcija". Jaka nuklearna se takodje moze dodati u objasnjenje, mada malo manje jednostavno. Gravitacija se uopste ne uklapa u sliku, i objasnjenje gravitacije na kvantnom nivou je najveci problem moderne fizike.

Prvo pitanje: ne kondenzuju se dve razlicite vrste materije. Energija se stabilizuje u obliku cestica cija priroda zavisi od kvantnog spina i mase (ili nepostojanja iste).

Ako se energija stabilizuje u obliku materije, ona formira fermione (cestice sa spinom od 1/2, dva fermiona ne mogu zauzimati isto kvantno stanje). Postoje 24 poznate vrste fermiona, od kojih 12 (iz razloga koji su suvise duboko zakopani u kvantnoj mehanici da bi mogli ovde lako biti objasnjeni) ne ucestvuje u snaznoj interakciji - snazna nuklearna sila ne deluje na njih. Neprecizna analogija bi bila da je situacija sa njima ista kao sa elektricno neutralnom cesticom u elektromagnetnom polju.

Tih 12 se nazivaju leptoni. Onih drugih 12, koji ucestvuju u snaznoj interakciji, se nazivaju kvarkovi. Elektron, na primer, je lepton.

Kvarkovi su komplikovanija prica, u kojoj cemo se ograniciti na dve vrste, takozvani gornji i donji kvark (nadam se da je ovo tacan prevod na srpski; na engleskom, ovo je up and down quark).

Gornji kvark ima naelektrisanje of +2/3. Donji kvark ima naelektrisanje od -1/3.

Kvarkovi se kondenzuju u grupe od tri, neke od kojih su stabilne, a neke koje su nestabilne (poluzivot se da izracunati, a i izmeriti). Dve stabilne kombinacije su:

- Kada se dva gornja kvarka skupe sa jednim donjim, dobijas naelektrisanje od 2/3+2/3-1/3 = +1, i tu konglomeraciju nazivamo "proton".
- Kada se dva donja kvarka skupe sa jednim gornjim, dobijas naelektrisanje od 2/3-1/3-1/3 = 0, i to nazivamo "neutron".

Osnovno pitanje nije ovde zasto se dobijaju dva razlicita naelektrisanja - to sledi iz prirode cestica - vec zasto uopste postoje cestice. Naime, cestice nastaju uvek u parovima. Ako iz oblaka energije kondenzujes elektron, on ce nastati istovremeno sa svojom anticesticom, pozitronom. Ako nastane gornji kvark, nastaje i gornji antikvark.

Odgovor na ovo je nesto sto se zove charge parity violation. U principu, neki efekti - recimo neki raspadi cestica uzrokovani slabom nuklearnom silom - dovode do promene ovog balansa nakon nastanka. Recimo, ako se iz energije kondenzuje cestica zvana kaon, ta cestica moze spontano da se promeni u svoju anticesticu - i nazad u cesticu; ali se ova promena, zbog slabe nuklearne sile, ne dogadja istom ucestaloscu u oba pravca.

Tako da je konacna slika sledeca: ako imas oblak energije koji se kondenzuje, i ako se pravimo da je taj oblak kontinualan u prostoru (kao oblak nakon Velikog Praska), ono sto bi dobio je gomila cestica i anticestica. Neke bi odmah unistile jedne druge, dok bi neke uspele da privremeno formiraju kompleksnije cestice (proces hadronizacije), pre nego sto ipak budu unistene reakcijom sa anticesticama i opet pretvorene u energiju. Ali povremeno bi nastala cestica koja ucestvuje u CP violaciji, i to bi proizvelo malkice vise materije nego antimaterije...i proces bi se nastavio dok se ceo energetski oblak ne ohladi dovoljno, ostavljajuci iza sebe samo gomilu materije.

Ta materija bi automatski sadrzala, zbog CP simetrije, jednaku kolicinu pozitivno i negativno naelektrisanih cestica, ako se dobro secam.

Drugo pitanje je daleko komplikovanije, i na njega nema dobrog odgovora koji ne zahteva znacajno poznavanje kvantne mehanike.

Ukratko, elektron ne kruzi oko jezgra; ako hoces (i dalje netacnu, ali tacniju) metaforu, elektron mozes da zamislis kao oblak koji okruzuje jezgro. Ako hoces malo tacniju (ali i dalje ne potpuno tacnu) metaforu, mozes da zamislis da oko jezgra lebdi oblak cija gustina ti govori kolika je sansa da na tom mestu nadjes elektron u bilo kom datom trenutku.

Kvantna fizika postavlja ogranicenje energetskih nivoa koje elektron moze da zauzme. Mozes ovo da zamislis kao stojeci talas: svaki stojeci talas ima minimalnu, fundamentalnu frekvenciju ispod koje ne moze da se spusti. Elektron teorijski mozes da "ohladis" do najnizeg energetskog nivoa, ali taj nivo je i dalje "iznad" jezgra. (Daleko iznad; atomi se uglavnom sastoje od praznog prostora izmedju elektronskog oblaka i jezgra.)

Moguce je elektron stopiti sa protonom, ali tek kroz mnogo kompleksniju razmenu mase i energije. Ako skupis na gomilu elektron, proton, neutrino, i ogromnu kolicinu energije (ne secam se cifre, ali cini mi se da je blizu milion eV, svakako vise od pola miliona), dobices kolaps u neutron i antineutrino. Ovaj proces formira neutronske zvezde, sto bi trebalo da ti da ideju o kojim kolicinama energije govorimo...
 
1) Gravitacionu silu ne mozete da uklopite u jedinstvenu teoriju jer ona i ne postoji. Energija koju odaje Sunce formira prostor koji sprecava "padanje" planeta ka njemu. Kao sto koji sprecava da neki predmet padne na tlo. Dakle, on ga ne gura gore, vec samo sprecava da padne dole. Gravitacija bi bila ekvivalent toj energiji, ali u suprotnom smeru. Zato ovi vasi i kazu da je gravitacija negativna energija.

2) Prema zvanicnoj teoriji istovremeno se formiraju cestice i anticestice, a danasnji svemir je samo "mala" razlika izmedju jednih i drugih.
Koliko ja znam ne postoje materija i antimaterija.
"Anti" od materije je energija.
Dakle, suprotnosti su materija i energija.
Ako postoje protoni, neutroni i elektroni to moze da znaci da se pri nastanku Svemira jedna energija iskondenzovala do stanja koje je maksimalno (neutron), a neka druga (ne vrsta, nego prostorno druga) to nije uspela vec je iskondenzovana do protona, a ostatak energije do neutrona je ostao kao energetski oblak oko protona.
Dakle, elektron bi bio energetska lopta, a ne cestica.
On ne moze da se spoji sa protonom zato sto nisu isto - jedno je energija -- drugo materija.
Tako da se slazem da elektron ne kruzi oko jezgra.

3) Pravo pitanje je - kako se energija kondenzuje u materiju?
Drevni tekstovi kazu - tako sto se energija zavrti u spiralu (kao sto se cestice neke tvrde materije na povrsini tecnosti "sabijaju" u centar kada se tecnost mesa kasicicom).
Da ne kazem - das joj "spin".
A onda je tu i pitanje - sta je prouzrokovalo pocetak tog procesa?
 
Na ova pitanja ni Nikola Tesla nije odgovorio... Kada bih znali kako je sve ovo nastalo to verovatno ne bi bilo dobro... To uparavo i pokusavaju sa onim magnetima od 27km, da naprave simulaciju stvaranja materije iz energije, ubrzavanjem protona na neku brzinu i njihovo sudaranje... Iskreno se nadam da nece uspeti, zbog ovog sveta, jer ko zna kako iskoriscavati taj podatak... U ostalom, sta ce nam takve informacije? Zar nam nije dosta ovo sto imamo na zemlji sa priodnim zakonima? Plus je plus, minus je minus, privlace se, i to je to, tacna informacija i koristi je kao takvu, sta te briga zasto je tako... Ne igraj se Boga ;) ;) ;) ;)
 
Hm, zanimljiva diskusija... Narocito poslednja poruka endonuclease-a. Pitanja koja su pretresana su stvarno zanimljiva i vredi se osvrnuti na mnogo toga. Za sad bih se usredsredio tek na sledece:

endonuclease::

atomi se uglavnom sastoje od praznog prostora izmedju elektronskog oblaka i jezgra


Iz perspektive naseg makro-sveta svakako da materiju ne dozivljavamo kao prazan prostor. Sta je uzrok takve percepcije? Da li utisak ove punoce stvara prostorna neodredjenost elementarnih cestica? Jesu li povod takve makroskopske percepcije velike brzine ovih cestica koje uzrokuju njihovo naizgled istovremeno nalazenje na vise mesta u prostoru?

 
I evo nas nazad na kvadratnom jedan, i Sveta opet drzi predavanja o stvarima o kojima nema najblazu ideju. :confused:

1) Gravitacionu silu ne mozete da uklopite u jedinstvenu teoriju jer ona i ne postoji. Energija koju odaje Sunce formira prostor koji sprecava "padanje" planeta ka njemu.

Ako jednog dana sednes sa knjigom osnovne Njutnove mehanike, i razradis sam sa sobom neke od najosnovnijih ideja sveta u kome zivis - inerciju, npr. - videces i sam koliki je ovo nivo budalastina.

Koliko ja znam ne postoje materija i antimaterija.
"Anti" od materije je energija.

Antimaterija itekako postoji, i nastaje u toku raspada odredjenih radioaktivnih materija, a moze se proizvesti vestacki. Vec vise decenija se rutinski proizvode antielektroni i antiprotoni, a od pre nekoliko godina se proizvode i citavi antimolekuli. Jedna vrsta medicinskih skenova - takozvani PET sken - meri aktivnost i strukturu mozga pomocu izotopa koji emituje pozitrone.

S obzirom da postoji zbunjenost po pitanju naelektrisanja, vredi objasniti da "anti" u antimateriji nije direktno zavisan od naelektrisanja. Recimo, neutron je cestica koja nema naelektrisanje; ali postoji i antineutron, koji takodje nema naelektrisanje. Ako se ove dve cestice sudare, one oslobadjaju energiju jednaku svojoj masi.

Ako postoje protoni, neutroni i elektroni to moze da znaci da se pri nastanku Svemira jedna energija iskondenzovala do stanja koje je maksimalno (neutron), a neka druga (ne vrsta, nego prostorno druga) to nije uspela vec je iskondenzovana do protona, a ostatak energije do neutrona je ostao kao energetski oblak oko protona.

Elektron u okviru atoma i molekula postoji kao talasna forma, orbitala, oko jezgra.

Elektroni, medjutim, postoje i kao nezavisne cestice, sa velicinom, tezinom, i svim drugim osobinama koje imaju protoni ili neutroni. Ako imas televizor sa katodnom cevi, u njoj se elektroni zaukavaju i udaraju u atome ekrana, proizvodeci svetlost.

Cela ova prica koju si dao gore nema nikakve veze sa stvarnoscu.

On ne moze da se spoji sa protonom zato sto nisu isto - jedno je energija -- drugo materija.

Energija i materija su razliciti oblici iste stvari.

Elektron nije energija, on je cestica koja ima talasnu formu.

Proton, inace, takodje ima talasnu formu. Razlika izmedju protona i neutrona je to sto je proton sastavljen od kvarkova (i time ucestvuje u snaznoj interakciji), dok je elektron lepton (i ne ucestvuje u snaznoj interakciji).

Talasnu formu imaju i atomi, kao sto mozes lepo da vidis u Boze-Anjstajnovim kondenzatima. Talsnu formu imaju i makroskopski objekti, ali je talasna duzina toliko mala da se ne moze detektovati.

3) Pravo pitanje je - kako se energija kondenzuje u materiju?

Svakako ne tako sto se zavrti, svakako ne u spiralu (spin nije spirala).
 
Poslednja izmena:
To uparavo i pokusavaju sa onim magnetima od 27km, da naprave simulaciju stvaranja materije iz energije, ubrzavanjem protona na neku brzinu i njihovo sudaranje...

Uhm, Starolecanine...nastanak materije iz energije je standardna stvar koja se radi vec vise od pola veka, a obzerviran je jos i pre toga.

Recimo, ako napravis elektromagnetni talas snage oko 1020 keV, on je nestabilan, i brzo se pretvori u par cestica (elektron i pozitron). U sudarima akceleratora se stvaraju oblaci energije koji se onda stabilizuju stvaranjem cestica - i onih na koje smo navikli (protoni, neutroni) i mnogih koje su daleko neobicnije (kaoni, b-mezoni, slobodni kvarkovi...).

Sve snazniji i snazniji akceleratori se grade da bi se pazljivo izmerili parametri sve sustinskijih cestica, pogotovo onih koje sluze kao prenosnici sila. Jedan od razloga zbog koga je izgradjen LHC je da bi se uhvatio medijator gravitacione sile, Higsov bozon.

U ostalom, sta ce nam takve informacije? Zar nam nije dosta ovo sto imamo na zemlji sa priodnim zakonima?

Zato sto ljudi zele da razumeju univerzum u kome zive. I zato sto razumevanje ovakvih stvari vodi do tehnoloskih napredaka. :)
 
Poslednja izmena:
Iz perspektive naseg makro-sveta svakako da materiju ne dozivljavamo kao prazan prostor. Sta je uzrok takve percepcije?

Uzmi loptu za kosarku. Ubaci u nju zrnce peska; i zamisli da sad to zrnce lebdi u centru lopte. Pogledaj loptu. Da li vidis povrsinu lopte, ili vidis ono od cega se lopta uglavnom sastoji - prazan prostor izmedju povrsine lopte i zrnca peska u sredini?

Tvoje telo se sastoji od atoma. Kada dotaknes zid, elektronski oblaci koji okruzuju molekule koji cine tvoju kozu se priblize elektronskim oblacima molekula koji cine zid, dok se tvoj pritisak ne izjednaci sa elektromagnetnom odbojnoscu.

Da li utisak ove punoce stvara prostorna neodredjenost elementarnih cestica?

Ukratko, ne. :)

Jesu li povod takve makroskopske percepcije velike brzine ovih cestica koje uzrokuju njihovo naizgled istovremeno nalazenje na vise mesta u prostoru?

Takodje ne. Cak i efekti koji su direktno povrezani sa brzinom cestica (npr. gasni pritisak) zavise vise od prosto velikog broja prisutnih molekula pre nego od njihovog ultrabrzog kretanja.
 
Uhm, Starolecanine...nastanak materije iz energije je standardna stvar koja se radi vec vise od pola veka, a obzerviran je jos i pre toga.

Zasto ga onda grade? Neki sajt? Lupi pecat na to sto kazes?

Zato sto ljudi zele da razumeju univerzum u kome zive. I zato sto razumevanje ovakvih stvari vodi do tehnoloskih napredaka. :)

Slazemo se, a da li bi voleo da jedan tehnoloski napredak zvani atomska bomba padne blizu tebe? :) A npr. tek si se sredio u zivotu posle nekih muka? Meni bih bilo krivo :)
 
Zasto ga onda grade? Neki sajt? Lupi pecat na to sto kazes?

Pa rekoh ti, da bi mogli da nadju parametre onih cestica koje su jos uvek nepoznate, kao sto je Higsov bozon.

Na razlicitim energijama sudara, dobijaju se drugacije cestice. Recimo, da bi dobio slobodne kvarkove potrebna je neuporedivo veca energija nego da bi proizveo elektrone i pozitrone. LHC ce proizvesti ogromne energije na kojima bi trebalo da nastanu cestice koje se ne mogu videti u prethodnim akceleratorima.

Vecina cestica za koje znamo su predvidjene na osnovu matematike (postojanje pozitrona, na primer, je proizislo kao neophodan efekt Dirakovih jednacina; stvar se pojavila u matematici pre nego sto je iko mogao da zamisli fizicko postojanje tako necega). Onda su u akceleratorima te cestice i nastale, tacno na predvidjenim energijama.

Fizicari se nadaju da ce naci cestice koje su predvidjene, da ce naci dokaze za teoriju supersimetrije...ali i da ce naci neki prolaz u neke mnogo cudnije stvari. Videcemo. :)

Slazemo se, a da li bi voleo da jedan tehnoloski napredak zvani atomska bomba padne blizu tebe? :) A npr. tek si se sredio u zivotu posle nekih muka? Meni bih bilo krivo :)

Ne, ali to nije cilj. To je usputna zloupotreba.

Odredjeno znanje fizickih zakona je omogucilo razlicite stvari. Neke potpuno dobre i benigne - NMR skenere u bolnicama, nacine nalazenja fine strukture materijala (sto omogucava moderne cipove, progres prema superprovodnicima, i razne druge stvari), lasere (sa svim medicinskim i drugim terapijama), itd. Neke sa pomesanim dobrim i losim rezultatima (nuklearna energija, npr.). A neke sa losim efektima (kao sto je atomsko oruzje).

Svako znanje moze da se zloupotrebi (vatra moze da se koristi za kuvanje hrane, ili da se nekome zapali kuca). Ali ne mozemo zbog toga bezati od njega.
 
@ endonuclease

"Anti" od materije je energija.
To je suprotnost.
Tzv. antimaterija je u stvari materija samo drugacija od postojece.
Mozebiti, da je to materija "zavrcena" u suprotnom smeru, koja kada se sudari sa "normalnom" materijom, oslobadja je stega centripetale (kao i sebe) i tada se oslobadja energija koja je "kondenzovana" u doticne cestice.

Sve navedene cestice (ukljucujuci i atom) su hipoteticke - niko ih nije video.
One su proizvod odredjenih pretpostavki - sta bi zadovoljilo (koje objasnjenje) odredjene energetske reakcije koje se javljaju, recimo, prilikom sudara.
A mi mozemo da registrujemo samo energiju.
Dakle, "energiju" - energiju, ... ili "materiju" - energiju, pitanje je sad.

"(Energija i materija su razliciti oblici iste stvari.

Elektron nije energija, on je cestica koja ima talasnu formu. )"

Nije li ovo kontradiktorno?
 

Back
Top