Neverovatna knjiga.

16machkova32machka

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
107
http://www.marxists.org/reference/subject/philosophy/works/en/berkeley.htm

jednom recju, pokusajte da u svojim mislima razdvojite postojanje stvari koja se moze culima opaziti od toga da je ona opazena?

Covek dokazuje da stvari ne mogu postojati ako ih niko ne opaza, odnosnio, da mi (iskreno) ne mozemo misliti da stvari postoje onda kada ih niko ne opaza. Tada ne postoje.

Ja se ne slazem sa ovom teorijom, ali ono sto je interesantno je da je covek do ovog zakljucka dosao primenjujuci cist empirizam (nisam empirisa) i pokazao da on vodi u svoju suprotnost. Genijalno.
 
http://www.marxists.org/reference/subject/philosophy/works/en/berkeley.htm

jednom recju, pokusajte da u svojim mislima razdvojite postojanje stvari koja se moze culima opaziti od toga da je ona opazena?

Covek dokazuje da stvari ne mogu postojati ako ih niko ne opaza, odnosnio, da mi (iskreno) ne mozemo misliti da stvari postoje onda kada ih niko ne opaza. Tada ne postoje.

Ja se ne slazem sa ovom teorijom, ali ono sto je interesantno je da je covek do ovog zakljucka dosao primenjujuci cist empirizam (nisam empirisa) i pokazao da on vodi u svoju suprotnost. Genijalno.


... opazanje je kontakt sa zeljenim objektom i nivo opazaja mjeri se nasom zainteresiranosscu.Nivo samog objekta je nizeg reda jer opazaji koji su sami sobom vrlo subjektivni i podlijezu cak i trenutacnim raspolozenjima ili neraspolozenjima DAJU NAM ZELJENE REZULTATE A NE ISTINE KOJE SU OPORE I TIM PRIJE NAMA NEUGODNE ZA PRIJEM . Sve one pojave ili nepojave koje ne mozemo organski datirati , prema navedenom, ,- ne postoje ? veoma cudno razmisljanje ?

P.S.
UPUCIVANJE NA IZVORNIK A NE MISLECI DA POSTOJE 'NEOBRAZOVANI ' POJEDINCI KOJI I NE MOGU UCI ENGLESKIM KODOVIMA U IZVORNIK , mislim da je po-malo neodmjereno i zlocasto , ili bar nepristojno bez nekakvih uputa za 'neobrazovane ili za one koji nijesu u 'engleskom trendu' ?!
 
http://www.marxists.org/reference/subject/philosophy/works/en/berkeley.htm

jednom recju, pokusajte da u svojim mislima razdvojite postojanje stvari koja se moze culima opaziti od toga da je ona opazena?

Covek dokazuje da stvari ne mogu postojati ako ih niko ne opaza, odnosnio, da mi (iskreno) ne mozemo misliti da stvari postoje onda kada ih niko ne opaza. Tada ne postoje.

Ja se ne slazem sa ovom teorijom, ali ono sto je interesantno je da je covek do ovog zakljucka dosao primenjujuci cist empirizam (nisam empirisa) i pokazao da on vodi u svoju suprotnost. Genijalno.

Hteli ne hteli svi smo mi empiristi jer je zaista iskustvo izvor svog našeg znanja..bukvalno,bar u sveri koju si dotakao/la.
U opštem smislu,svojim racionalnim zapažanjem uputio/la si se pravcem
u teoriji spoznaje koji,bez obzira na to da li je čulno iskustvo kao jedan od izvora i oblika naše spoznaje stvarnosti odbacuje ili ne,pokazuje da je objektivnu stvarnost moguće spoznati samo mišljenjem,tj. da je spoznaja data samo našem umu,razumu,intelektu...
Postoje istine koje su nezavisne od opažanja i iskustva koje
ne potiču od njih već su produkt takozvanog"čistog mišljenja",pa su prema tome
te istine i spoznaje urodjeni oblici uma...

Da ublažimo malo tešku filozofiju:lol:

Ti si moj trenutak i moj sen
i sjajna moja reč u šumu
moj korak i bludnja
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.
Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.
Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
:)Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.
Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.
A ti ne postojiš, nit' si postojala.
Rođena u mojoj tišini i čami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.:D


Dučić...
 
Život je tako satkan da će ga neko proživeti oslanjajući se samo na svoja čula i emocije (ne mešati emocije sa ljubavlju). Drugima će um biti vrh svog dometa i dalje neće zakoračiti. Za njih će nauka ili filozofija biti početak i kraj. Treći će zakoračiti malo dalje i sagledati da tek izvan tih oblasti počinje prava realnost i spoznaja istine o životu. Lepo je po malo biti filozof ali se ne zadržavati predugo i premnogo.
Ipak, istina o životu je uvek i jedino onakva kakvom je pojedinac vidi iako je svako stanje svakog čoveka samo jedan prolazni oblik na putu ka spoznaji života kakvim stvarno jeste.
Sve ovo znači da je svako u pravu i da niko nije u pravu.
 
Život je tako satkan da će ga neko proživeti oslanjajući se samo na svoja čula i emocije (ne mešati emocije sa ljubavlju). Drugima će um biti vrh svog dometa i dalje neće zakoračiti. Za njih će nauka ili filozofija biti početak i kraj. Treći će zakoračiti malo dalje i sagledati da tek izvan tih oblasti počinje prava realnost i spoznaja istine o životu. Lepo je po malo biti filozof ali se ne zadržavati predugo i premnogo.
Ipak, istina o životu je uvek i jedino onakva kakvom je pojedinac vidi iako je svako stanje svakog čoveka samo jedan prolazni oblik na putu ka spoznaji života kakvim stvarno jeste.
Sve ovo znači da je svako u pravu i da niko nije u pravu.

genijalno je kad neko ovako prica kao ti. Em ne dajes argumente, em ocekujes da ti se veruje samo zato sto si ti tako rekao... bas super:ok:
 
Gospodja Borac inace misli da ja svojim ... komuniciranjem ugrozavam ljude, odnosno, da im nekako stravicno ometam rad i razvoj, ali nema nista protiv toga kada neko uzme mene da laze, itd.. bas je super.

Ja price koje mi neko prica bez argumenata nazivam lazima.
 
http://www.marxists.org/reference/subject/philosophy/works/en/berkeley.htm

jednom recju, pokusajte da u svojim mislima razdvojite postojanje stvari koja se moze culima opaziti od toga da je ona opazena?

Covek dokazuje da stvari ne mogu postojati ako ih niko ne opaza, odnosnio, da mi (iskreno) ne mozemo misliti da stvari postoje onda kada ih niko ne opaza. Tada ne postoje.

Ja se ne slazem sa ovom teorijom, ali ono sto je interesantno je da je covek do ovog zakljucka dosao primenjujuci cist empirizam (nisam empirisa) i pokazao da on vodi u svoju suprotnost. Genijalno.

Ako nesto nije osvesceno u covekovoj svesti to ne mora da znaci da ne postoji. Prosto je i jednostavno oponirati predhodno navedenom iz jednostavnog razloga, jer da je to stanoviste tacno, onda se ne bi moglo otkriti nista novo, a svaki dan se dokazuje suprotno, jer se otkriva nesto novo u pogledu covecanstva.
Sto se tice cistog empirizma, odnosno senzualizma, pitaj coveka sta je dusa, jer se svi slazemo da postoji, ako se to negira pitaj ga sta je dobro, ne u smislu pojma dobra, nego da li je moguce opaziti ili ne? Mi mozemo da vidimo delo dobra, ali odakle to dobro proistice, to je pitanje, ono mora biti u najmanju ruku nematerijalan.
 
Samijak, voleo bih da znam šta bi za Vas bio valjan argument. U suštini kada zakoračujemo u život učimo tako što nekome prvo nešto pšoverujemo da bismo to kroz vlastiti život možda iskustveno prihvatili a onda vršimo nadogradnju. U većini slučajeva mnogo toga prihvatamo za istinu bez argumenata.
Istina je ono što pojedinac može prihvatiti svojom svešću kao istinu, Ono što duboko u sebi oseti da je istina. Istina je stvar stanja svesti a ne argumenata ili bilo kakvog dokazivanja. Uostalom, negirali ste ono što sam rekao zato što Vi imate svoje vidjenje i svoju istinu. Ne čini li Vam se da to govori da je svako u pravu i da istovremeno niko nije u pravu.
Zašto ovolika previrtanja u svetu? Baš zato što su svi u pravu a niko ne želi ili ne može prihvatit da sve baš i nije onako kako on lično vidi i razume.
Preporučujem Vam veoma interesantnu knjigu In the Company of ECK Masters od Phila Morimitsua. Čak i ako budete negorali sve ono što je rekao u knjizi ne verujem da u Vama neće doneti nikakve promene.
Da, probajte i sa knjigom The Tiger s Fang od Paula Twitchella.
 
Život je tako koncipiran da niko nikome ne može pružati dokaze po onim najbitnijim stvarima već da svako sam mora tražiti dokaze. Onda kada on nadje dokaze, iako je koliko do juče pobijao tvrdnje drugih, nikada nikom drugom baš ništa ne može dokazati.
Evo male pričice koju ne bih voleo da mnogo diskutujete a koju možete ignorisati ili prihvatiti.
Posle mojih istraživanja o smislu i svrsi živbota i našavši ono što me istinski ispunilo vratio sam se u zemlju onda kada su svi iz nje bežali. Beograd te 1992 godine nisam prepoznao. Bilo je to potpuno rasulo i pravi haos. Sva lepa ponašanja, obziri i druženje je nestalo. Moje društvo se rasulo.
Mesec dana posle povratka u tom haosu jedne večeri posle duhovne vežbe zavapih, "Bože, zašto si me doveo u ovu zemlju kada ovde kao da više i ne žive ljudi? Uopšte se ne snalazim u ovom haosu." Posle duhovne vežbe sam zaspao ali samo na kratko. Posle samo pet minuta spavanja probudio sam se ali nisam bio u svom telu. Bio sam paralelno sa njim ali u fluidu koji je vibrirao i potpunoi prožimao mene. Ljubav koja je u potpunosti prožimala celog mene naprosto me rastrzala. Toliko je bila jaka da je bila izvan mogućnosti da je izdržim. Pa ipak u tom stanju nije mi rečena nijedna reč jer sam u tom stanju potpuno sve znao i razumeo. Ako bih da pretočim u reči bilo bi otprilike ovako: "Dete moje, U mom si naručju i ne boj se nikada. Ovde si za najviše dobro pa čak i onda kada je terško. Čak i u toj težini dobijaćeš sve ono što ti je potrebno u najvišem smislu. Ovde si da ..." Ja rekoh ali pitanje je kome će ovo biti argument. Naravno nikome jer će većina reći da je to laž ili da je delo toga i toga. Pa ko će onda poverovati? Najverovatnije ona osoba koja je i sama u sebi sa osećajem da je život nešto mnogo važnije i dublje nego što to iko do sada shvata i razume.
Pogledajte besomučno nastojanje pojedinaca po drugim temema kako se trude da po svaku cenu negiraju sve ono što drugi iznose.
 
Poslednja izmena:
Ako nesto nije osvesceno u covekovoj svesti to ne mora da znaci da ne postoji. Prosto je i jednostavno oponirati predhodno navedenom iz jednostavnog razloga, jer da je to stanoviste tacno, onda se ne bi moglo otkriti nista novo, a svaki dan se dokazuje suprotno, jer se otkriva nesto novo u pogledu covecanstva.

ovde si ocigledno upao u zamku, i kada bi tako lako bilo oponirati Berkliju, onda on ne bi bio Berkli, zar ne? ti, dakle, pricas o esenciji, ne o egzistenciji. tj, pre nego sto smo mi otrkili nesto "novo" za covecanstvo, to isto "novo" nije zapravo postojalo. evo jednostavnog primera. mnogo volim muziku, pa ce i primer biti u toj oblasti. ja zasigurno znam da cu u buducnosti cuti mnogo novih pesama, mozda vec sutra. ali ja ne mogu da tvrdim postojanje neke od tih pesama. one su mogucnosti - esencija. i ima ih beskraj. za mene postaju egzistencija tek kad ih cujem - opazim. e sad... mozda ces pitati: "a sta ako je ta pesma vec napravljena a ti je jos nisi cuo? da li i onda znaci da ona ne postoji?". vrlo dobro pitanje, iako dobro formulisano, i dalje smo u istoj zamci. naime, ta pesma jos uvek postoji samo zato sto ju je neko drugi opazio, ili na kraju krajeva kreirao - aktuelizovao konkretnu esenciju. sve u svemu, vrlo lepa tema.
 
ovde si ocigledno upao u zamku, i kada bi tako lako bilo oponirati Berkliju, onda on ne bi bio Berkli, zar ne? ti, dakle, pricas o esenciji, ne o egzistenciji. tj, pre nego sto smo mi otrkili nesto "novo" za covecanstvo, to isto "novo" nije zapravo postojalo. evo jednostavnog primera. mnogo volim muziku, pa ce i primer biti u toj oblasti. ja zasigurno znam da cu u buducnosti cuti mnogo novih pesama, mozda vec sutra. ali ja ne mogu da tvrdim postojanje neke od tih pesama. one su mogucnosti - esencija. i ima ih beskraj. za mene postaju egzistencija tek kad ih cujem - opazim. e sad... mozda ces pitati: "a sta ako je ta pesma vec napravljena a ti je jos nisi cuo? da li i onda znaci da ona ne postoji?". vrlo dobro pitanje, iako dobro formulisano, i dalje smo u istoj zamci. naime, ta pesma jos uvek postoji samo zato sto ju je neko drugi opazio, ili na kraju krajeva kreirao - aktuelizovao konkretnu esenciju. sve u svemu, vrlo lepa tema.

Pa sad, ko je upao u zamku, to je predmet diskusije. Ja nisam imao direktnu itenciju da oponiram Barkliju, mozda sam mu se vise neposredno usprotivio.
Ono sto jos ne postoji za nas, ne postoji kao aktualno, ali postoji mogucnost da to postoji, ali ovo nema veze sa mojim predhodno navedenim tekstom. Ja uopste ne pricam o esenciji.
Da stvari postoje za tebe kad ih opazis, mislis, ali stvari postoje i nezavisno od tebe. Stvari postoje za sebe, bez obzira na tvoje delovanje na njih.
Ti tvrdis da stvari ne postoje, pre nego sto ih covek opazi, a ako to eksplicitno ne tvrdis, onda to nuzno proistice iz tvoga stava.
Ja ne mislim tako. Jer da su stvari postojale pre nego sto se covek pojavio, kao svet, priroda, zivotinje to je nuzno. Svet moze postojati i bez covekovog delovanja u njemu. Kada je covek spoznao sve te stvari, one su vec postojale nezavisno od njega.
Primer sa muzikom ti nije odgovarajuci, jer muzika proizilazi kao samo delo coveka, pa ono sto jedan covek pravi, to ne mogu svi da cuju u isto vreme. Isto tako i sto se tice poimanja, covek tek nesto osvescuje sto postoji.
 
sjajno! odlicno razmisljanje.. ali, da odmah predjemo na stvar.. "svet, priroda, zivotinje". nuzni su samo zato sto ih mi pojmimo kao nuzne i sasvim su se lepo uklopile u nasa poimanja nuznosti. ali i takva poimanja su nista drugo do empirijska. mi sada, iz udobnosti nasih empiria, lagodno tvrdimo kako su neke stvari morale a priori postojati. ali, da li bismo bili kadri pojmiti ono jos nepojmljeno? ali, evo.. stigosmo do jos iskonskijeg pitanja: da li pojam moze bivstvovati, a da pri tom ne bude misljen?.. kada bi covek prestao da bude, kada bi prestala da bude misao, da li bi prestali da budu svet, priroda i zivotinje? ja se svakako ne usudjujem odgovoriti na to. ne usudjujem se davati odgovore na pitanja koja zahtevaju tako apsolutnu objektivnost. filozofi su se vekovima usudjivali, padali pri tom u ambis. jer, istina je subjektivna, a subjektivnost je jedina istina. pri tom, nemoj pomisliti kako zatupam nekakav filistarski pristup granici izmedju objektivnog i subjektivnog. moj pristup je egzistencijalisticki, barem nastoji da bude.
primer sa muzikom je pokusao da ilustruje pojam esencije. evo, moze primer br. 2? matematika. po meni je matematika cista esencija, a sve sto poznajemo kao covecanstvo o njoj smo zapravo aktuelizovali, i ono egzistira. ali, da li bi, recimo, pitagorina teorema egzistirala bez i jednog jedinog coveka? da li je ona, eto tako, postojala, i cekala na pitagoru da je otkrije?
ponavljam, vrlo dobra tema, i bas mi je milo sto imam sagovornika
 
sjajno! odlicno razmisljanje.. ali, da odmah predjemo na stvar.. "svet, priroda, zivotinje". nuzni su samo zato sto ih mi pojmimo kao nuzne i sasvim su se lepo uklopile u nasa poimanja nuznosti. ali i takva poimanja su nista drugo do empirijska. mi sada, iz udobnosti nasih empiria, lagodno tvrdimo kako su neke stvari morale a priori postojati. ali, da li bismo bili kadri pojmiti ono jos nepojmljeno? ali, evo.. stigosmo do jos iskonskijeg pitanja: da li pojam moze bivstvovati, a da pri tom ne bude misljen?.. kada bi covek prestao da bude, kada bi prestala da bude misao, da li bi prestali da budu svet, priroda i zivotinje? ja se svakako ne usudjujem odgovoriti na to. ne usudjujem se davati odgovore na pitanja koja zahtevaju tako apsolutnu objektivnost. filozofi su se vekovima usudjivali, padali pri tom u ambis. jer, istina je subjektivna, a subjektivnost je jedina istina. pri tom, nemoj pomisliti kako zatupam nekakav filistarski pristup granici izmedju objektivnog i subjektivnog. moj pristup je egzistencijalisticki, barem nastoji da bude.
primer sa muzikom je pokusao da ilustruje pojam esencije. evo, moze primer br. 2? matematika. po meni je matematika cista esencija, a sve sto poznajemo kao covecanstvo o njoj smo zapravo aktuelizovali, i ono egzistira. ali, da li bi, recimo, pitagorina teorema egzistirala bez i jednog jedinog coveka? da li je ona, eto tako, postojala, i cekala na pitagoru da je otkrije?
ponavljam, vrlo dobra tema, i bas mi je milo sto imam sagovornika

Dobro, da pocnemo od pocetka. Postavljas dosta pitanja, sto uopste nije lose, jer prvo sto treba jeste da se zapitamo, da postavimo pitanje. Treba znati ka cemu tezimo. Zato sam Hajdeger kaze da je pitanje veci deo odgovora. nastavicu.....
 
iv
sjajno! odlicno razmisljanje.. ali, da odmah predjemo na stvar.. "svet, priroda, zivotinje". nuzni su samo zato sto ih mi pojmimo kao nuzne i sasvim su se lepo uklopile u nasa poimanja nuznosti. ali i takva poimanja su nista drugo do empirijska. mi sada, iz udobnosti nasih empiria, lagodno tvrdimo kako su neke stvari morale a priori postojati. ali, da li bismo bili kadri pojmiti ono jos nepojmljeno? ali, evo.. stigosmo do jos iskonskijeg pitanja: da li pojam moze bivstvovati, a da pri tom ne bude misljen?.. kada bi covek prestao da bude, kada bi prestala da bude misao, da li bi prestali da budu svet, priroda i zivotinje? ja se svakako ne usudjujem odgovoriti na to. ne usudjujem se davati odgovore na pitanja koja zahtevaju tako apsolutnu objektivnost. filozofi su se vekovima usudjivali, padali pri tom u ambis. jer, istina je subjektivna, a subjektivnost je jedina istina. pri tom, nemoj pomisliti kako zatupam nekakav filistarski pristup granici izmedju objektnog i subjektivnog. moj pristup je egzistencijalisticki, barem nastoji da bude.
primer sa muzikom je pokusao da ilustruje pojam esencije. evo, moze primer br. 2? matematika. po meni je matematika cista esencija, a sve sto poznajemo kao covecanstvo o njoj smo zapravo aktuelizovali, i ono egzistira. ali, da li bi, recimo, pitagorina teorema egzistirala bez i jednog jedinog coveka? da li je ona, eto tako, postojala, i cekala na pitagoru da je otkrije?
ponavljam, vrlo dobra tema, i bas mi je milo sto imam sagovornika
Ako uzmemo u obzir realno pretpostavku da negde u beskrajnom kosmosu još ima inteligentnih bića i recimo realnu mogućnost da budemo u bliskom kontaktu sa njima, onda opažamo činjenicu da ljudi nijesu jedini koji misaonim tvorevinama (pojmovima) opažeju objektivni svet. Sigurno da bi pojmovne vizije potencijalnih (za mene - izvesnih) inteligentnih vanzemaljaca beile drugačije od ljudskih, ali bi neminovno morale odražavati istu suštinu. U tom smislu, ljudi i vazemaljci bi lako našli način za međusobno sporazumevanje, koje bi opet bilo pojmovno iako bi i jedni i drugi imali drugačije pojmove za istu suštinu. Dakle, ljudi bi mogli objasniti suštinu Pitagorine teoreme vanzemaljcima i oni bi razumeli kakva je objektivna stvarnost pravouglog trougla. A takoođe se može pretpostaviti da su i vanzemaljci znali za Pitagorenu teoremu, samo što su je oni drugačije nazivali. Ako sada pretpostavimo da nekim čudom nestane ljudi, a ostanu vanzemaljci, hoće li onda objektivna stvarnost prestati da postoji?

Ako još uzmemo pretpostavku da postoji Bog, što tvrde mnogi vernici, i da Bog poznaje sveukupnu stvarnost, i objektivnu (materijalnu) i pojmovnu (misaonu), i kod ljudi i kod vanzemaljaca, da li će onda objektivna stvarnost nestati ukoliko nestanu i ljudi i vanzemaljci?

Za mene, ljudi imaju mogućnost da detektuju objektivnu (materijalnu) stvarnost ali, sa njihovmim eventualnim nestankom, ta stvarnos neće nestati. Mislim da ideja o objektivnoj stvarnosti kao hologramskoj tvorevini ljudskog mozga nije tačna.
 
@ Actus purus

da.. od pocetka.. na kraju krajeva, tema se zove "neverovatna knjiga" :) salim se, ovo je svakako otislo u dobrom smeru.. a filozofija jeste vestina postavljanja pitanja..

@ristob

ne zaboravi da obojica aludiramo na inteligentnu misao, odnosno - misao. buduci da ne znamo (jos) za njeno postojanje u dalekom kosmosu, mi je asociramo sa covekom. ali u daljoj raspravi na ovu temu uopste ne mora tako da bude.. neka to bude misao, sama po sebi, "velika po svojoj naravi, a niska po svojim nedostacima", kako kaze paskal.
e sad, vrlo je dobro sto si nastavio sa primerom matematike. i naravno da je sustina pitagorine teoreme neminovna, ali matematika je sama po sebi apstraktna. da li bi smo mogli da nadjemo √2 u prirodi? on mora da bude misljen.

pojam boga je vrlo ozbiljan, i ne bih zalazio u to pri ovoj temi. ali ukratko, bog je beskonacnost, teznja coveka da spozna, religije su dusa. bog je jedino bice cija se esencija podudara sa njegovom egzistencijom. u svojoj savrsenosti bog sabira sve mogucnosti.

sto se tice potencijala u coveka da detektuje materijalnu stvarnost, u to se ne bih kladio.. ustvari, mozda je bas "detektuje" prava rec. ne i "spozna". kada bi psi umeli razumski da misle, mozda bi smatrali da je svet crno-beli?
 

Back
Top