Mama kupi mi sveeee

esperanca137

Iskusan
Poruka
6.368
Danas su decije igracke dosta skupe.Sta sve nisu izmislili za decu.Setam stalno po tim prodavnicama sa svojim sinom trazeci adekvatnu igracku za njega. Gumenih mekanih lutkica nema (al ima u prodavnicama zivotinja i cik pogodite za koga ih prave:roll:).Trudim se da mu kupim zanimljive igrackice koje imaju prihvatljivu cenu. Nekad kupim jeftiniju,nekad skuplju.Sve zavisi koliko imam para kod sebe.Imam srece sto mi je dete jos malo pa jos uvek nije svesno one lepote od igracaka (a i cene su im jako lepe). Medjutim,sta raditi kad dete trazi neku igracku ili nesto drugo a vi nemate para za to? Kako mu objasniti da ne moze da je ima? Neka deca imaju osecaj da ih mama i tata ne vole jer nece da im kupe bas to sto su htela, a da pri tom ne razumeju materjalnu stranu roditelja.Sta raditi sa takvom decom i kako im objasniti da mama/tata nema para za to?
 
Pa nista, objasniti deci da nemate dovoljno novca ili da mislite da igracka nije prikladna i prodjete dalje. Ako vas je stid da dete histerise i divlja nemojte ga voditi u takve prodavnice a ako ne onda ga pustite da besni dok se ne smiri. Najgore je kupovati mu sve sto zeli iako time kupujete i mir u kuci. Treba misliti najmanje 15 godina unapred!
 
da vrlo zanimljivo.sto ti kazes kad su deca mala nije problem ali moja sad ima dve godine i boga mi vec pocinje mali problemcici u prodavnice.ja iskreno SVAKI put kad krenem sa njom u prodavnicu a i SVAKI put kad smo ispred nje kazem da mama i tata je puno vole ali da sad neidemo da kupujemo igracke nego hranu ali zato cemo uzeti za nju neki jogurt mleko(posto je luda za mleko)a kad krenemo u prodavnicu igracaka onda ide prica da nesme da dira sve igracke unutra da smo posli da joj kupimo nesto ali moramo zajedno da odaberemo,ako kaze mama ili tata da je skupo znaci da nemoze sad ali zato kupicemo nesto drugo.i veruj mi uvek upali.ponekad pocne da se kao ljuti ali ne i da histerise.to smo poceli da radimo odprilike sa godinu ipo mozda je bila mala za takav razgovor ali za sad nemamo nekih problema sa njom kao sto vidjam da se deca bacaju na pod,vristeci dok im roditelji ne kupe ili da ih roditelji vuku iz prodavnice uplakane zato sto nisu mogli da im uzmu igracku sto su zeleli.zadnjih par puta iskreno sama pre nego da udjemo u prodavnicu kaze(ma doba ma nece lace,mama tata da da ne ne- u prevodu ona ce da bude dobra i nece da place a mama i tata ako kazu da da ako kazu ne ne.)
 
Poslednja izmena:
Pa nista, objasniti deci da nemate dovoljno novca ili da mislite da igracka nije prikladna i prodjete dalje. Ako vas je stid da dete histerise i divlja nemojte ga voditi u takve prodavnice a ako ne onda ga pustite da besni dok se ne smiri. Najgore je kupovati mu sve sto zeli iako time kupujete i mir u kuci. Treba misliti najmanje 15 godina unapred!

:lol:istina ali retko ko misli toliko unapred..cak mi se cini da je vecina u debelom minusu kad dodje dete..zeleo ne zeleo dobice poklone od raznih ljudi za rodjendan..tako da se sve to obicno ponavlja i vrti u krug pa na kraju postane gomila krsha koje se danas sve brze pravazidje novim hi-tech glupostima i deca vec sa 4 god sedaju za komp:think:
 
Danas su decije igracke dosta skupe.Sta sve nisu izmislili za decu.Setam stalno po tim prodavnicama sa svojim sinom trazeci adekvatnu igracku za njega. Gumenih mekanih lutkica nema (al ima u prodavnicama zivotinja i cik pogodite za koga ih prave:roll:).Trudim se da mu kupim zanimljive igrackice koje imaju prihvatljivu cenu. Nekad kupim jeftiniju,nekad skuplju.Sve zavisi koliko imam para kod sebe.Imam srece sto mi je dete jos malo pa jos uvek nije svesno one lepote od igracaka (a i cene su im jako lepe). Medjutim,sta raditi kad dete trazi neku igracku ili nesto drugo a vi nemate para za to? Kako mu objasniti da ne moze da je ima? Neka deca imaju osecaj da ih mama i tata ne vole jer nece da im kupe bas to sto su htela, a da pri tom ne razumeju materjalnu stranu roditelja.Sta raditi sa takvom decom i kako im objasniti da mama/tata nema para za to?

:hahaha: onih gumenih mekanih nema i nemoj ni da ih trazis dok ti dete stavlja stvari u usta jer su otrovne... boje, plastika i tako, dobro je sto ih nema

moj sin vec neko vreme ne stavlja stvari u usta i sada sam mu kupila neki vatrogasni kamion koji ima i tri gumena mekana vatrogasca i to je super

Nego... ja mom sinu ne kupujem sve, on naravno vidi uvek nesto sto mu se svidja, pa ga ja pustim da se igra u prodavnici. U subotu smo bili u sportskoj radnji i oh Boze... moj sin je hteo da sutne svaku fudbalsku loptu. Ocigledno bi ga jako obradovala jedna takva lopta, nije ni nesto skupo, 16eura, ali koji ce mu ona velika kozna fudbalska lopta... teska je i nije za njega!

Ma oni nemaju pojma sada, mnogo su mali, ne znaci njima da to sto im se nesto svidja sto vide moraju i kuci da odnesu. Moj sin hoce sve da dira, da pipne, ali ne tera me da mu kupim
jos uvek ne ume :mrgreen:
i ja ga vec sada sa svojim ponasanjem ucim da necemo kupiti sve sto mu se svidja

ja odlucujem koje cemo igracke iz mora stvari koje mu se dopadaju kupiti

gledam da mu kupim nesto sto obecava puno nacina upotrebe... tj. igracka koja ce mu duze biti interesantna, ne volim da kupujem one muzicke, svetlece ako nisu u sklopu neceg pametnijeg... npr. nekog automobila... a od automobila imamo auto transporter sa dva mala auta koja mogu da se spoje magnetima... i moram da palim...cujemose
 
Не знам. Моја деца су увек била некако разумна што се куповине играчака тиче. Довољно је било да им кажем да за то сада немамо пара или да није у плану таква куповина - и углавном никада нису правиле фрку. Никад нису биле много захтевне као нека друга деца. Неки рођаци су се баш ишчуђавали када су видели како су оне скромне, јер су њихова деца стално упирала прстом у сваку играчку у излогу и стално похтевали ''купи ми, купи ми''!
Да ли су таке рођене, или је то нешто у васпитању, или можда у угледању на родитеље...не знам.
 
naslijedila sam mamine i tetkine lutke.... prve "moje" lutke su mi bile u cetvrtom osnovne kada mi je jedna od cura koje su isle kod mame na casove poklonila svoje...
nisam znala sto da radim sa njima,
ionako sam vise jurila vani za bratom i drugovima nego sjedala u kuci tokom dana
 
Sve i da roditelji imaju mogucnosti da kupe,nije dobro priustiti detetu sve na sta upre prstom! Od malena treba dete navikavati,da u zivotu nece moci imati sve. Tako treba razgovarati i objasniti detetu,a ukoliko pocne da se buni,nikako ne odustajati od svoje odluke! Sve su to mudre male glavice,koje jako brzo shvate sta i kako se sme,a kako ne!
 
Danas su decije igracke dosta skupe.Sta sve nisu izmislili za decu.Setam stalno po tim prodavnicama sa svojim sinom trazeci adekvatnu igracku za njega. Gumenih mekanih lutkica nema (al ima u prodavnicama zivotinja i cik pogodite za koga ih prave:roll:).Trudim se da mu kupim zanimljive igrackice koje imaju prihvatljivu cenu. Nekad kupim jeftiniju,nekad skuplju.Sve zavisi koliko imam para kod sebe.Imam srece sto mi je dete jos malo pa jos uvek nije svesno one lepote od igracaka (a i cene su im jako lepe). Medjutim,sta raditi kad dete trazi neku igracku ili nesto drugo a vi nemate para za to? Kako mu objasniti da ne moze da je ima? Neka deca imaju osecaj da ih mama i tata ne vole jer nece da im kupe bas to sto su htela, a da pri tom ne razumeju materjalnu stranu roditelja.Sta raditi sa takvom decom i kako im objasniti da mama/tata nema para za to?

Bitno je da dete nauci sta je lepa cena a sta lepa igracka(nekad ima razlike)!Mozda ne sa 2 godine ali sto pre to bolje.
 
kod mene je to bilo jako jednostavno

ne znam ni sam kako
uglavnom ona ima svoju kassicu

i sad zna da tu idu pare, i to je ok
i kad nema para onda joj ne dajemo, tako da je i to skontala
u radnji kad nesto oce i bas hoce, a ono skuupo, jednostavno nadjemo nesto jeftino i ponudimo, i prihvati
izgleda da joj je bitno da se nesto kupi
i onda smo dosli u situaciju

kad god negde idem pitam je obavezno sta da joj kupim
jednom slona
kupim nekog malog plisanog
pa gicu , kupim i to
onda, mislim, nekog konja, kupim opet nekog konja
i jednog dana

sta da kupim

mmmmm, nista
:cool:

ma ajde reci bilo sta
necu nista
i nekupim nista, al kupim one male kolacice da ima kao desert( kao tako kolac)
i kad je videla da nisam stvarno nista kupio, onda malo tuge, al sva sreca tu je tako kolac, :)

sad vise nema uopste problema sa tim, gledamo, ako je skupo - ne buni se, trazimo nesto jeftinije a i nesto bar malo korisnije, inace
za dobru i poucnu igracku i nije mi zao koji dinar vise dati
mala ce sad tri godine, tako da je vec i poveca,

ali samo jedan malecni savet
treba decu voditi po tim radnjama, pogotovo ove velike diskonte
odete tamo u soping, ali i setnju, da dete vidi da ne mora da se kupuje svaki put, moze i da se gleda u razne sarene stvari, samo je potrebno naoruzati se strpljenjem :)
 
Danas su decije igracke dosta skupe.Sta sve nisu izmislili za decu.Setam stalno po tim prodavnicama sa svojim sinom trazeci adekvatnu igracku za njega. Gumenih mekanih lutkica nema (al ima u prodavnicama zivotinja i cik pogodite za koga ih prave:roll:).Trudim se da mu kupim zanimljive igrackice koje imaju prihvatljivu cenu. Nekad kupim jeftiniju,nekad skuplju.Sve zavisi koliko imam para kod sebe.Imam srece sto mi je dete jos malo pa jos uvek nije svesno one lepote od igracaka (a i cene su im jako lepe). Medjutim,sta raditi kad dete trazi neku igracku ili nesto drugo a vi nemate para za to? Kako mu objasniti da ne moze da je ima? Neka deca imaju osecaj da ih mama i tata ne vole jer nece da im kupe bas to sto su htela, a da pri tom ne razumeju materjalnu stranu roditelja.Sta raditi sa takvom decom i kako im objasniti da mama/tata nema para za to?

...baš tako- pričati im od malena da roditelji nemaju toliko para...
Moj muž i ja smo vaspitavali od malena decu na taj način- a (dao Bog) uvek smo imali novaca da im kupimo i više no što su tražili...Jednostavno- nikad na prvu loptu (kupi mi to i to...) ne padam. Prvo tražim razlog od deteta što to treba kupiti a onda "razmišljam" par dana. Na kraju - kupim.Ali ne svaki put. Nekad jednostavno kažem-nemamo novaca.Iz vaspitnih razloga. I to je kraj.
Moju decu (iako su još uvek "mala"- 11 i 6 godina) nisam vaspitavala da me presreću kad se vraćam s posla- šta si mi kupila. Niti ih pitam-šta mama da vam donese iz ...pa kažem zemlju ili grad gde putujem ( a relativno često putujem).naravno da im uvek nešto donesem( ćerki nešto od garderobe i to uglavnom jednu stvar ali koja -izvinite ako se nećete složiti- ima "ime i prezime".Ne kupujem ni sebi pa ni deci brdo "gluposti".Sinu obično neku igračku-on još ne mari za garderobu...

...Ako nemaju najskuplje igračke- ništa neće mariti...Od detinjstva ništa izgubiti neće.Ni ja nisam imala sve što sam poželela kao dete ( a roditelji su mogli da mi priušte) pa ne vidim da sam postala insuficijentna i "obogaljena" duševno...Spartanski zvuči ovako kad sam napisala, ali vredi! deca se kupuju ljubavlju, ne skupim igračkama...Pozdrav
 
Моји су рођени у јаако кризним годинама, наследили играчке, а ми се трудили да им купимо свашта, кад год смо могли. Нису били захтевни, знали су да, кад кажемо да немамо новца, нема и то је тако.
Ваљда смо им и ми били узор, важно нам је било да смо сви добро ,да се лепо слажемо, водили их на пецање, што више у природу, позориште, музеј..И то им је било лепше од играчака, мада су волели и имали прелепе. И врло брзо их растурали.
Кад су погубили мобилне, скупе и онакве какве су желели да имају, тражили су да им купимо најјефтиније, само да комуницирају. Чувају их, немају проблем пред друштвом, мислим да су свесни својих квалитета и да им је неважно шта ће неко мислити о њиховим телефонима.

Али никад нису тражили превише, посебно нису плакали нити правили сцене.
 
Moje dete je sa 3 godine bilo razumnije nego sada sa 5. I zada je želela sve ali sam je kada izađemo u grad stavljala u situaciju da izabere jednu stvar od više njih. Ona je to prihvatala.
Skoro smo izašle u ciljanu kupovinu pa smo kupile i koju stvar više. Onda sam joj odbila jednu stvar i kao da do tada ništa joj nisam kupola. ''Ti meni ništa nećeš da učiniš.'' Tada mi je puko film. Sve što smo do tada kupile izvadila sam iz torbe i naterala je da sama nosi jer nije bilo teško. Prkinule smo šetnju i odmah krenule kući. Nisam izdržala i morala sam da joj stavim do znanja da nosi sve ono što joj nisam učinila. Već na pola puta do kuće shvatila je neke stvari.
Da li je 5 godina suviše malo da bi oni shvatili naša objašnjenja da plata mora da traje ceo mesec i da se novac nesme potrošiti odjednom?
 
Moje dete je sa 3 godine bilo razumnije nego sada sa 5. I zada je želela sve ali sam je kada izađemo u grad stavljala u situaciju da izabere jednu stvar od više njih. Ona je to prihvatala.
Skoro smo izašle u ciljanu kupovinu pa smo kupile i koju stvar više. Onda sam joj odbila jednu stvar i kao da do tada ništa joj nisam kupola. ''Ti meni ništa nećeš da učiniš.'' Tada mi je puko film. Sve što smo do tada kupile izvadila sam iz torbe i naterala je da sama nosi jer nije bilo teško. Prkinule smo šetnju i odmah krenule kući. Nisam izdržala i morala sam da joj stavim do znanja da nosi sve ono što joj nisam učinila. Već na pola puta do kuće shvatila je neke stvari.
Da li je 5 godina suviše malo da bi oni shvatili naša objašnjenja da plata mora da traje ceo mesec i da se novac nesme potrošiti odjednom?
Draga Jovanca
mislim da je dete sa 5 godina veoma svesno ali da baš zbog toga ispituje gde su granice.
čitam tvoj post i nekako mi je žao što si pukla i tebi i njoj pokvarila dan
a iskreno ne verujem da si postigla ono što si želela
videla si negde gore da ove mame koje se i profesionalno bave decom i odraslima uglavnom nemaju takvih problema
 
vd:
Draga Jovanca
mislim da je dete sa 5 godina veoma svesno ali da baš zbog toga ispituje gde su granice.
čitam tvoj post i nekako mi je žao što si pukla i tebi i njoj pokvarila dan
a iskreno ne verujem da si postigla ono što si želela
videla si negde gore da ove mame koje se i profesionalno bave decom i odraslima uglavnom nemaju takvih problema

Слажем се, мислим да се тиме ништа није постигло.
Но, ја сам разумела и да се Јованча професионално бави децом.
Можда смо сви тешки кад су наша деца у питању.
Ја мислим да ништа добро не може изродити ако им попуштамо много, ни у чему.
Границе свуда постоје. Са тим се морају сретати у животу.
И морају научити да их сами себи поставе.
 
Prvo bi trebali roditelji da se osveste. Nemalo roditelja kupuje igracke deci dok su jos mala, jer roditelji zele, da deca imaju takve i onakve igracke. I ja sam bila takva "jao, vidi ovo je slatko, jao vidi ovo je lepo, dobro, bla, bla".
I kad sam tako doterala do svoje finansijske granice, prestala sam. Srecom je sinko tada bio jos mali.

Onda smo svaki put, kad smo bili u prodavnici, kupili nesto specialno za njega, bilo to Smoki, bilo Monte, bilo sokic, bilo sta, samo da je sam izabrao, sta hoce. I uvek samo jednu stvar.
Uveli smo kasicu, u pocetku smo skupljali kusur i novac koji je dobio od rodjakai prijatelja. Za taj nvac se znalo, da sluzi ispunjenju zelja. Kad su zelje postale vece (hocu ovo, hocu ono) i kad je vec poceo da shvata svrhu novca, uveli smo dzeparac. Od tad sam skuplja novac i sam kupuje sta zeli. U pocetku je dzeparac bio jednom nedeljno i odmah je prvi dan sve potrosio na slicice ili karte i slicno, a posle je poceo polako da stedi i kupuje skuplje stvari. Sam je sebi kupio Gameboy, PSP, sve igrice kupuje sam, MP4 i slicno, da ne govorim o slicicama i kartama i svim tim sitnicama, na koje se potrosi najvise novca.

I ja nekad kazem, ne mogu da ti kupim, jer nemam novca. Ali se trudim, da to ne govorim. Mislim, da deca, kojoj se stalno govori "nemam para" odrastu u ljude, kojima bez obzira koliko zaradjuju stalno odzvanja u glavi "nemam para, nemam para". A to je po mom misljenju lose.
 
Ja bih rekla kao i za većinu stvari - samo priča. govoriti tačne i realne razloge, počevši još od kad mislimo da ih ne kapiraju.
Kod nas za sada to ide ok. Ako idemo u radnju sa igračkama, unapred mu ponovim tri puta - idemo da kupimo loptu. Treba ti lopta, jedna nam se izbušila; nemoj ni da tražiš još neku igračku. I prođe ok. Gleda, oduševljava se, ali ne traži, bar ne bezobrazno i histerično. Bira sam loptu i tu loptu mu kupim. Ako mu se baš svidi nešto, a pri tome i meni, i cena je prihvatljiva; obećam da ćemo kupiti drugi put - da li sutra, ili u ponedeljak, ili posle prvog. A ako obećam, onda i kupim. Ali nikad mu ne kupujem dve stvari odjednom.
Što se tiče školice, svaki dan mu donesem nešto kad dođem po njega, ili posle idemo zajedno do radnje, ali to su bombonice, kinder jaje, žvake ili štapići; ili sličice za album i sl. Baš sitnice. I to je ono što očekuje, jedan dan kad nisam stigla ništa da kupim, on me dočekao sa pitanjem - pa, sta si danas zaladila (zaradila :lol:)? Ali nije pravio dramu kad sam rekla da nisma stigla u prodavnicu. Rekao je aaa, nisi stigla, doblo, neka, dlugi put :heart:
Jedini problem smo imali kad smo bili letos na Zlatiboru sa luna parkovima, autićima na žetone i sl. E tu smo se baš svađali, i tu priča nije mnogo pomagala. Nisam mogla da mu objasnim da može da se vozi tri puta, ali četvrti već ne može. I pribala sam i unapred da se dogovaram, i da pretim, i da mu ne dam onda više ni jednom... Tu nije ništa pomagalo :thumbdown:
 
Kada odemo u neku prodavnicu igracaka, Stefan uzme igracku i kaze "Moze, moze..."
On je jos mali, ali stvarno ne znam kako cu kad malo poraste, pa pocne da besni...
Mackice potpuno te razumem sto se tice tih autica i ringispila... Na jednoj seoskoj slavi isao je u te autice, 2 kruga. Posle 1. sam mu rekla da ce ici jos samo jednom. Naravno, da je plakao posle 2. kruga, ali mu nisam dala da se jos voza iako je moj tata govorio da ga pustim...E, sad, pre nedelju dana smo bili na Spensu na tim spravicama, i vozao se do besvesti, iz razloga sto smo ja i jos jedna trudnica cekale sa decom njihove tate, a i meni je bilo jako muka... Mozda sam pogresila sto sam mu dopustila da se toliko voza... Onaj karusel je super, vrti se 3 min. sto bude bas dosta dugo...
 
Jao, danas sam mu obećala da idemo na SPENS, ali sve mislim da ga vodim podalje od tih igraonica; ima nekih dosta zanimacija oko te dečije nedelje ;)
Pa u pozorište; jako voli predstave da gleda... Probaj i to, ima u pozorištu mladih svakog dana u 5 popodne ;) Sad su čak i besplatne, a i kad nisu, nije to neka cifra
 
ljudi , aj da bezveze ne okolisemo stvari ....
mislim da jednostavno ne treba razmaziti dete , ako je vama dete da udje u prodavnicu i vi mu kazete biraj , spremite se da za 5-6 god. dobijete cir na zeludcu zbog nerviranja , a ako ne zelite cir , onda lepo pocnite da ga/je vaspitavate i da se prilagodi situaciji bogatstva i siromastva ......
nadam se da ce me NEKO razumeti xD ...
 

Back
Top