Who the f--k is Miloš Branković? [kritika]

Poruka
9.015
Nemam bash obichaj da objavljujem teme, josh manje da dajem kritike filmova ali.... Ali ovaj je zasluzio.

Uglavnom, ovde mozete pisati o njemu... a sada... moja kritika......

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Who the f--k is Miloš Branković? 8/10

Noir na srpski nachin? Problem je u tome shto Srbija i Beograd kao grozni under layer koji nasha
slavna prestonica drzi pod otirachom ima previshe materijala za ovakvu tematiku puto sto. Shta postize ovaj film za razliku od vecine koji pod istim izgovorom pokushavaju da se dopadnu masama je iskrenost i ne posezanje za patetikom; neupakovnost koja odvec sluzi vecini nashih radova jer se reditelji previshe plashe da nas pokazu kakvi zaista jesmo a i kad to rade, rade previshe ljigavo i uvlakachki. Ako ste iole
upoznati sa nashom kinematografijom znate na shta mislim.

Milos Brankovic pokusava da prezivu u jednom surovom svetu. I ne ide mu bash najbolje, kao shto vecini
normalnih Srba ne ide. "Chovek na mestu "ne traje dugo i stara pouka da morash biti zver da bi preziveo
medju zverima ovde dolazi do svog punog smisla. Medjutim, shta se deshava kada neko prosto odbija da
bude deo sistema koji mu se non-stop namece? Priroda je neumoljiva, kao i evolucija u kakvom god kontekstu ovde govorili o njoj. Nema se mnogo izbora; u stvari izbora i nema.

Film je smehsten u savremeni Beograd, ogrezao do srzi. Svi to znamo. Stvar kod ovog projekta je nenagleshani jad kojima su svi nashi filmovi i serije izlozeni. Jer mi, ili pokushavamo da prikrijemo nashu stvarnost nekim slatkim komedijama ili pravimo izbljuvke gde smo uvek mi ti napaceni zbog zlog outsajdera ili neke nevidljeve sile koja nas unishtava.

Shta postize Milosh Brankovic je da dochara jedan dekadentni sistem (ne)vrednosti bez pretvaranja i ulagivanja masi, bez zashecerene vodice na koju smo toliko navikli i oguglali.
Bez cenzure film para i paradira kroz sve sakrivene delatnosti o kojima kao ne znamo a kojih se previshe gadimo da gledamo. Izbegavajuci laznu tugu on nas ostavlja istovremeno zgranutim i ravnodushnim, kao shto i glavni akter pokazuje.

Posto sam dosta izlozio o filozofiji filma, koju sam doziveo krajnje introspektivno i lichno, vraticu se na neke druge, ne manje bitne ali jednako mocne.

Kamera i rezija, scenario, scenografija, gluma.....

Izbor boja je minimaliziran kao i mogucnost izbora. Pravljen kao Noir, ovaj film ipak nema tu napregnutost da ostane u jednakim dvodimenzionalnim bojama vec sljashti na momente, onda kada treba u drugim. Zelja reditelja ovde ipak ostaje enigma ali je utisak uochljiv. Vredi pogledati takav spektar, koliko god on mali bio.

Scenario je sve samo ne oskudan. Ne previse natrpan zaljenjem zbog stanja vec evidentiranjem istog bez dlake na jeziku uvodi nas pravo u epi centar nashih problema. Ponovo, previshe informacija nije podeljeno; ostavljeno je na nama da doznamo sustinu a nazalost, mi je jako dobro znamo.

Ubacheni random kadrovi Beograda nocu su prelepi koliko i morbidni. To bi trebalo da vam dovoljno kaze.

Gluma ja ne mestu. Ne mogu da kazem izvrsna, ali svakako se mozete vezati za likove, pronalazeci u vecini, ono, ako ne nehsto vashe, vec neshto shto ste mnogo puta vec videli.


Pogledaje ovaj film.
 

Back
Top