gospodari svoga vremena

koto

Buduća legenda
Poruka
42.580
dobio moj mali sin (6 god) pozivnicu za rodj, koji je u nedelju poslepodne. i posto ceo vikend nije tu, sagledao je da mozda nece na taj rodjendan stici. i prica mi kako mu je taj drugar rekao da obavezno dodje, a on mu je odgovorio:
pa doci cu ako budem mogao. ne odlucujem ja o svemu u svom zivotu!
ja se tu izvrnem na ledja:eek::lol:, i upitam ga kakav bi njegov zivot bio da on o njemu odlucuje, i on mi mrtav ozbiljan odgovori:
pa, svaki dan bi nam dolazili neki drugari, ili bismo mi negde isli u goste.
drustveno mamino dete.:D
ta recenica mi celo poslepodne nije izlazila iz glave, i to nacin na koji je recena, dakle ne sa ljutnjom vec mirno, covek je realno sagledao svoju poziciju..;)
i ukapiram da je to u stvari ozbiljna tema, ne znam bas dal je za filozofiju, ali neka borka odluci..
koliko smo mi svi gospodari svoga vremena, i kako bi nam zivot izgledao kad bi o svemu mogli da odlucujemo?
i koliko smo svesni svih onih kompromisa i okolnosti usled kojih nam zivot tece cesto bez ikakvog naseg uticaja? jeste da su to na kraju sve nasi izbori, cak i kad izaberemo da neko bira za nas, ali ipak...
da li ste skoro razmiljali o tome?
 
koliko smo mi svi gospodari svoga vremena, i kako bi nam zivot izgledao kad bi o svemu mogli da odlucujemo?
i koliko smo svesni svih onih kompromisa i okolnosti usled kojih nam zivot tece cesto bez ikakvog naseg uticaja? jeste da su to na kraju sve nasi izbori, cak i kad izaberemo da neko bira za nas, ali ipak...
da li ste skoro razmiljali o tome?

Kao luna-park, pretpostavljam.

Na kraju je sve naš izbor, samo što je pitanje da li smo svesni da smo sami izabrali.
Ja bih, zapravo, volela da ne moram da donosim važne životne odluke... da ne moram posle da se kajem zato što sam nešto uradila ili, što je još gore, nisam. Odluke od životne važnosti često umeju da budu pogrešne - čak i ako smo dobar deo sebe uložili u prethodna analitička razmišljanja.

Stalno razmišljam o tome, draga supermoderatorko. I to razmišljanje je neka stepenica na lestvici kompromisa i odluka. Možda nije toliko bitno da budemo gospodari svog vremena (vreme je samo prolaznost u kojoj plivamo ili se davimo), koliko da gospodarimo sopstvenim mislima jer, ako se misli otrgnu od nas ... nagrabusili smo. A teško je kontrolisati misli. Nekad je tako lepo pustiti da nas vode druge stvari.



Ljubi sina. Nater'o je teta Borčicu na razmišljanje. :lol:
 
Mozda je tema za porodicu, jer jeste poruka za mamu i tatu.....
Nema potrebe da kao mali ne bude vlasnik svog vremena....ne potpuno , ali ono sto je naveo ....
Treba mu pun rezervoar i iskustava i samopouzdanja pred ostatak zivota....
Ovako ce raditi sta moze i sta mora.....postati u najboljem slucaju makijavelista ili depresivac....

Ili posto znam da me ne razumeju ljudi, dete je reagovalo tako sto nije postavilo svoj zahtev, vec odmah prihvatilo granice.....
To rade osobe koje nisu istrazivaci, vec makijavelisti i pasivci....
Nije uopste to konacno....
Jer se drustveni sistem deteta pravi od 4 godine, a institucionalni od 7 godine pa sve do 16-18.
Samo kazem da je ovo tema vise za porodicu i dom, jer kasnije je ovakva tema samo posledica onoga sto je uradjeno u tom periodu.....
 
Ili pitanje bi bilo koliko od tog vremena pripada bas nama?
Covek samim radjanjem pocinje sa svojom socijalizacijom.Jedan od osnovnih nagona je zivot u grupi(krdu) tj drustvo.Pritom se uspostavljaju raznorazni odnosi sa ostalim pojedincima te grupe.Iz tih odnosa proizlaze obaveze,a sve te obaveze trose nase vreme koje je ograniceno.
Pa tako porodica,skola,posao, brak, prijatelji, rodbina, poznanici, itd... itd...su potrosaci naseg vremena.
Alternativa bi bila izolacija i usamljenost koji bi dozvolili apsolutno raspolaganje svojim vremenom.Retko ko bi prihvatio ovu alternativu za sebe,pa zato cemo jos cesto slusati i kazivati:
"Uh,konacno sam uspeo ukrasti koji trenutak za sebe":)
 
Mozda je tema za porodicu, jer jeste poruka za mamu i tatu.....
Nema potrebe da kao mali ne bude vlasnik svog vremena....ne potpuno , ali ono sto je naveo ....
Treba mu pun rezervoar i iskustava i samopouzdanja pred ostatak zivota....
Ovako ce raditi sta moze i sta mora.....postati u najboljem slucaju makijavelista ili depresivac....

Ili posto znam da me ne razumeju ljudi, dete je reagovalo tako sto nije postavilo svoj zahtev, vec odmah prihvatilo granice.....
To rade osobe koje nisu istrazivaci, vec makijavelisti i pasivci....
Nije uopste to konacno....
Jer se drustveni sistem deteta pravi od 4 godine, a institucionalni od 7 godine pa sve do 16-18.
Samo kazem da je ovo tema vise za porodicu i dom, jer kasnije je ovakva tema samo posledica onoga sto je uradjeno u tom periodu.....

Zasto mislis da je drustveni sistem nuzno zao i da sve granice postavljene bilo od strane tog sistema ,roditelja,obrazovnih institucija,vode u depresiju,pasivnost,makijavelizam?
Da bi novo ljudsko bice bilo formirano u tu odraslu osobu o kojoj ce se razgovarati na Filozofiji kad poraste a dotle je bolje za Dom i Porodicu :mrgreen: ,neke granice ipak moraju da postoje kao i taj sistem cija je funkcija po tvom misljenju(vise -manje) degradacija licnosti i stavljanje u okvire.
Ako se izuzmu neki prolazni zakoni,koji se stvaraju za potrebe ove ili one (prolazne) vladajuce klike, standardni zakoni (krivicno pravo na primer) su vrlo slicni ili identicni nekim opste prihvacenim moralnim i duhovnim zakonima.
Ako uzmemo u obzir cinjenicu da samo drustvo cesto,ali ne i uvek, krsi sopstvene zakone,ipak vaspitanje od strane roditelja(koje ukljucuje i postavljanje odredjenih granica),je potrebno za razvoj buduce licnosti koja ce mozda imati sposobnost da oseca (uloga majke) i razmislja (uloga oca) o pokvarenosti drustva.
Na svetu ima daleko vise dobra nego sto se generalno misli, i zanimljivo je sto je u tvojem sagledavanju raznih drustvenih fenomena zlo sveprisutno,sveprozimajuce i nenadyebivo Ivane.:lol:
Pametan covek ce od 99 nemogucnosti naci onu 100. mogucnost, izlaz iz bilo koje situacije,a ovom klincu koji veoma dobro rasudjuje u svojoj 6. godini zivota, ce to biti lakse ako prodje kroz sve navedene stepene razvoja .

Ej, cija frula, ovim sorom svira
ej, cija frula, ovim sorom svira
ej, to je frula siromasnig sina
ej, to je frula siromasnig sina

Ej, bogatoga zasvirati nece
ej, bogatoga zasvirati nece
ej, bogat plati pa ga svirac prati
ej, bogat plati pa ga svirac prati

Ej, dodje vreme, sve se preokrene
ej, dodje vreme, sve se preokrene
ej, doslo vreme, sad prate i mene
ej, doslo vreme, sad prate i mene

:mrgreen:
 
Poslednja izmena:
dobio moj mali sin (6 god) pozivnicu za rodj, koji je u nedelju poslepodne. i posto ceo vikend nije tu, sagledao je da mozda nece na taj rodjendan stici. i prica mi kako mu je taj drugar rekao da obavezno dodje, a on mu je odgovorio:
pa doci cu ako budem mogao. ne odlucujem ja o svemu u svom zivotu!
ja se tu izvrnem na ledja:eek::lol:, i upitam ga kakav bi njegov zivot bio da on o njemu odlucuje, i on mi mrtav ozbiljan odgovori:
pa, svaki dan bi nam dolazili neki drugari, ili bismo mi negde isli u goste.
drustveno mamino dete.:D
ta recenica mi celo poslepodne nije izlazila iz glave, i to nacin na koji je recena, dakle ne sa ljutnjom vec mirno, covek je realno sagledao svoju poziciju..;)
i ukapiram da je to u stvari ozbiljna tema, ne znam bas dal je za filozofiju, ali neka borka odluci..
koliko smo mi svi gospodari svoga vremena, i kako bi nam zivot izgledao kad bi o svemu mogli da odlucujemo?
i koliko smo svesni svih onih kompromisa i okolnosti usled kojih nam zivot tece cesto bez ikakvog naseg uticaja? jeste da su to na kraju sve nasi izbori, cak i kad izaberemo da neko bira za nas, ali ipak...
da li ste skoro razmiljali o tome?
Pametan mai, pametna tema. Pre koji dan sam razislao o istoj temi. Nasao sam sat koji sam nosio kad sam otprilike isto imao 6 godina, od utorka sam poceo da ga nosim (Nije me sramota sto je na njemu Miki Maus iako me svi zezaju).Dosao sam na pretopstanku da gubim vreme zato sto ne znam da ga posmatram, a samim tim sam slabije organizovan. Imam veliki nedostatak vremena i videcu koliko ce mi sat biti od koristi. Ako neko ima mnogo slobodnog vremena (pod uslovom da nije bezposlica) nek me posavetuje u gospodarenju vremena. Ili o tome treba ozbiljnije razmisliti?
 
ne odlucujem ja o svemu u svom zivotu!

Možda je dečak sad ustvari I najsrećniji, jer ne odlučuje…

Možda će, kad poraste, sve više odlučivati I sve više postajati pametni odrastao čovek koji uvek nešto odlučuje, ko zna zbog čega I zašto…

I onda će, možda, kad bude dovoljno "izodlučivao", shvatiti da je možda najsrećniji bio kad nije odlučivao…

“Nemoj birati: budi samo u sredini. U sredini je Istina. Na jednoj strani je zivot, a na drugoj smrt; ova energija, koja ide sredinom, koja ide izmedju, je Istina. Nikada nemoj birati jer biranje znaci izbor jedne strane na stetu druge. Biti u sredini znaci biti oslobodjen biranja. Ti ces se tako lisiti svih nepotrebnih stvari. Kada nisi okrenut izbirljivosti, ti vise neces patiti. Covek je ojadjen samo zbog mogucnosti izbora. Zato nemoj birati. Samo budi! To je zaista tesko, izgleda nemoguce – ali vredi pokusati. Uvek kada imas dve mogucnosti, pokusaj da budes u sredini. Malo po malo ces doziveti taj osecaj, taj “ukus”.Kada jednom budes spoznao osecanje bitisanja u sredini, (a to je jedna veoma delikatna stvar :nesto najfinije u zivotu), kada jednom to budes osetio, nista te vise nece moci uznemiriti, nista ti vise nece donositi patnju. Tada ces bitisati bez pacenja. To je upravo pravo znacenje sanijasa: bitisati bez patnje. Bitisati bez patnje znaci ziveti bez izbirljivosti – zato budi u sredini. Buda je prvi to otkrio, izumeo je svesni nacin da budete uvek u sredini. “

Osho

:bye:
 
kako nisam razmišljao......kad pomislim da moram da idem na posao 10 sati dnevno......lepo mi dođe da se odma zakljoočam u sobu ko jozefk i pretvorim se u boobu....izvrnem na leđa i gledam ui plafon..........i da mi donose boođavu salatu..ispred vrata i ja grickam i životarim tako.....i nije baš neko rešenje.. el tako...tako da moram da živim svoju kolotečinu...koja je u odnosu na toođe mnogo bolje...eto kako se ja tešim...ko i svi vi..ima i gorih.. ( ; ......... tako da...ja bih baš poostio dečka, ako bih mogao.... da ipak malo odloočooje......al dobro je šo on kaže...a ti ga pitaš....znači da ne mora da potiskooje te podrazoomevane zabrane.....baš je to lepo....
 
Zasto mislis da je drustveni sistem nuzno zao i da sve granice postavljene bilo od strane tog sistema ,roditelja,obrazovnih institucija,vode u depresiju,pasivnost,makijavelizam?
Da bi novo ljudsko bice bilo formirano u tu odraslu osobu o kojoj ce se razgovarati na Filozofiji kad poraste a dotle je bolje za Dom i Porodicu :mrgreen: ,neke granice ipak moraju da postoje kao i taj sistem cija je funkcija po tvom misljenju(vise -manje) degradacija licnosti i stavljanje u okvire.
Ako se izuzmu neki prolazni zakoni,koji se stvaraju za potrebe ove ili one (prolazne) vladajuce klike, standardni zakoni (krivicno pravo na primer) su vrlo slicni ili identicni nekim opste prihvacenim moralnim i duhovnim zakonima.
Ako uzmemo u obzir cinjenicu da samo drustvo cesto,ali ne i uvek, krsi sopstvene zakone,ipak vaspitanje od strane roditelja(koje ukljucuje i postavljanje odredjenih granica),je potrebno za razvoj buduce licnosti koja ce mozda imati sposobnost da oseca (uloga majke) i razmislja (uloga oca) o pokvarenosti drustva.
Na svetu ima daleko vise dobra nego sto se generalno misli, i zanimljivo je sto je u tvojem sagledavanju raznih drustvenih fenomena zlo sveprisutno,sveprozimajuce i nenadyebivo Ivane.:lol:
Pametan covek ce od 99 nemogucnosti naci onu 100. mogucnost, izlaz iz bilo koje situacije,a ovom klincu koji veoma dobro rasudjuje u svojoj 6. godini zivota, ce to biti lakse ako prodje kroz sve navedene stepene razvoja .

:mrgreen:
Vidis ti gledas kroz prizmu standardnog resavanja problema , uzimanjem sablona iz zbirke....
Takva osoba ce ako je pametna optimizovati sablon i preci u makijavelistu ili ce to slabo raditi i preci u depresivca po nekom navodu....
Ono sto ja pricam je razvoj licnosti....posto je ovde dete navedeno , a za temu nisam nista rekao....
Kod razvoja licnosti , osoba mora da razvije sisteme istrazivanja, borbe sa preprekama, analizu sukoba zelja i prepreka , set mogucih resenja tih sukoba....i stepen krsenja svih pravila.....
Ako imate stroga pravila, onda se unistava inovativnost u licnosti, ona postaje konformna i sablonska, vezana.....i usavrsava se u tom planu , ravni....
Ako je intelektualno dobra, onda se pretvara u makijavelisticku varijantu, kopiju kopiranih "moralnih" nacela porodice i roditelja....redje okoline, jer tako to ide...
Ako nije , onda ima vise negativnih akumulacija iskustava i onda sakuplja depresivne impresije u detinjstvu....gubi samopouzdanje ili ga ne stice dovoljno , pa ce kasnije imati problem manjka....

Ako imate suvise opustena pravila, onda nemate razvoj , vec imate kabadahijski nalet i skupljanje iskustava, sto dovodi u mnogo vece opasnosti samo dete.
Istrazivacki duh , sutra znaci nerobovanje drustvenim stereotipima, ali znaci i trazenje svog resenja, sto umnogome ukida makijavelizam....ali i depresivnost i pasivnost....Pasivnost sigurno....100%.

Drustveni sistemi , u smislu drustva , deluju na dete , obicno u manjim gradovima od 5,6 godine....a i u velikim , jer zabaviste donosi izuzetno aktiviranje drustvenog razvoja deteta....
Institucionalni razvoj, je moj ugao gledanja na odnos prema institucijama , npr skola, i jasno pocinje od 7 godine.....

Za dete ciji je cilj da sto vise spozna okolinu , skoro da je neprirodno to sto prihvata zadate parametre slobode (kao u primeru)....
To vise ukazuje na takticnost i bas makijavelizam , koje je dete negde pokupilo kao oblik ponasanja i rezonovanja....obicno u porodici od najuticajnijeg pripadnika porodice....

Pogledaj jos i bezlican odnos prema "zeljama".
Zato smatram da je sto se tice inicijatora teme, mali ipak poslao poziv za pomoc, mozda ne svesno , mozda je samo ukazao da je vec pokupio model ponasanja od jednog roditelja....
A sto se tice teme, ona je ipak naslonjena na ovu pricu o malom, jer stvarno ima debelog rezona da bude....
Cak je tema bez ove vrle price jako osiromasena...

Dakle ako zavrsim sa klincem, onda klinac postaje lajt motiv, tj veza starijima sa zaboravljenom iskrenom dusom svojom....
Samoobmana je toliko mocna da je potrebna slicnost klinca, predrasuda o bliskosti dece sa njihovom sustinom , da bi se prisetili svojih stavova....
 
Zato smatram da je sto se tice inicijatora teme, mali ipak poslao poziv za pomoc, mozda ne svesno , mozda je samo ukazao da je vec pokupio model ponasanja od jednog roditelja....

Samo na osnovu jedne recenice ne mozes odrediti neciji psiholoski profil, a ponajmanje deteta cije se razmisjanje u toku dana promeni hiljadu puta. Ne zalazim po kom osnovu si dao ovu procenu ali jedno sigurno znam. Nije u redu napisati ovo sto si napisao...niko ti nije trazio da ti ocenjujes dete. Ovo je bilo prestrogo sa tvoje strane.
 
Samo na osnovu jedne recenice ne mozes odrediti neciji psiholoski profil, a ponajmanje deteta cije se razmisjanje u toku dana promeni hiljadu puta. Ne zalazim po kom osnovu si dao ovu procenu ali jedno sigurno znam. Nije u redu napisati ovo sto si napisao...niko ti nije trazio da ti ocenjujes dete. Ovo je bilo prestrogo sa tvoje strane.
ne uzbudjavaj se..to je ono sto patak stalno radi ..analizira ljude..pa i decu..
o njima naravno zna sve..i o vaspitanju..iako sopstvene dece nema..
kako dete reaguje na postavljene obrasce ponasanja zavisi od hiljadu faktora, pocev od pristupa roditelja, preko drugara i vaspitaca u vrticu, do njegove sopstvene prirode..
moje starije dete sa 15 godina ne bi izgovorilo tu recenicu:lol:, jer kao vodolija odbija bilo kakva pravila..sto je druga krajnost:roll:
i sto se toga tice, ja sam davno odustala od ideje da budem idealan roditelj, jer deca su odvojena od nas..ono sto je za nas najbolje, ili mi mislimo da je najbolje, za njih cesto nije..i jedino sto zapravo mozemo, je da ih volimo, ali ne ono..cmokcmokcmok, nego da aktivno provodimo vreme sa njima, igramo se, radimo nesto sto oni vole, u cemu uzivaju, da im pomognemo u necemu u cemu nisu bas najbolji, da ih pitamo..i slusamo..i korigujemo i njih i nas koliko smo u stanju..
ali nije tema moje dete, i pitanje koje je to vaspitanje koje bi njemu pomoglo da maksimalno iskoristi svoje potencijale..
kad bude , tema nece biti na filozofiji nego na domu..
tema je nas zivot..koji se sastoji iz miliona donetih odluka, iz dana u dan, koje kreiraju nase vreme..i onda dodjemo do tacke koju je spomenuo moonja..da bi u nekom momentu udarali glavom od zid, jer se zivot svede na posao, i jurnjavu.
neko je spomenu da smo socijalizovani, i kao takvi tezimo ljudima, i oni nam samim svojim postojanjem uredjuju zivot..i to je tacno, i narocito se odnosi na decu..jer sve druge ljude mozemo staviti na policu, ako smo u frci..a sa klincima ta taktika ne pali:)
kako je rekla borka, nije problem u vremenu, nego u mislima...pa jeste, ako suvise zelimo a ne stizemo, onda smo dodjavola tako rastrzani, i razapeti, i dan uvek kratko traje..a s druge strane, ako smanjujemo zelje, ostajemo za nesto uskraceni...ili za napredovanje u karijeri, ili za porodicu, ili za druzenje, ili za sport, kako u 24 h sata stici sve, i dalje se pitam:think:
ales je napisao veliku istinu, cak i ako ne gledamo kroz prizmu njegovih uverenja..sredina je jedino resenje..a opet, moja sredina i borkina sredina i patakova sredina mogu medjusobno biti potpuno razlicite..
koliko umemo da nadjemo tu zlatnu sredinu za nas, tu ravnoteznu tacku u kojoj osciliramo levo desno gore dole, i imamo sve po malo, a niceg previse...i osecamo se kao da zivimo, a ne kao da smo na traci koja meri izdrzljivost
naci tu zlatnu sredinu..e, to je umetnost...
 
Nadam se da moj post niste shvatili kao ocenu ili kritiku same autorke teme, vec analizu sta moze da bude iza izjave deteta.....mada, posto se danas u srbiji sve shvata licno , ne bi me zacudilo da se sve shvata kao atak ili kao podrska.....
U svakom slucaju tema je nesto sasvim drugo, mada povezano sa izjavom preko nasih idealizacija , stereotipa decije iskrenosti i bliskosti sa zeljama.....te je zato moja analiza deteta , ma koliko netacna bila potrebna u smislu jer je vec ukljucena u postavku teme, mozda nesvesno....
 
dobio moj mali sin (6 god) pozivnicu za rodj, koji je u nedelju poslepodne. i posto ceo vikend nije tu, sagledao je da mozda nece na taj rodjendan stici. i prica mi kako mu je taj drugar rekao da obavezno dodje, a on mu je odgovorio:
pa doci cu ako budem mogao. ne odlucujem ja o svemu u svom zivotu!
ja se tu izvrnem na ledja:eek::lol:, i upitam ga kakav bi njegov zivot bio da on o njemu odlucuje, i on mi mrtav ozbiljan odgovori:
pa, svaki dan bi nam dolazili neki drugari, ili bismo mi negde isli u goste.
drustveno mamino dete.:D
ta recenica mi celo poslepodne nije izlazila iz glave, i to nacin na koji je recena, dakle ne sa ljutnjom vec mirno, covek je realno sagledao svoju poziciju..;)
i ukapiram da je to u stvari ozbiljna tema, ne znam bas dal je za filozofiju, ali neka borka odluci..
koliko smo mi svi gospodari svoga vremena, i kako bi nam zivot izgledao kad bi o svemu mogli da odlucujemo?
i koliko smo svesni svih onih kompromisa i okolnosti usled kojih nam zivot tece cesto bez ikakvog naseg uticaja? jeste da su to na kraju sve nasi izbori, cak i kad izaberemo da neko bira za nas, ali ipak...
da li ste skoro razmiljali o tome?

Dokaz one izreke Oskara Vajlda, "Nisam dovoljno mlad da sve znam"
 
Kao luna-park, pretpostavljam.

Na kraju je sve naš izbor, samo što je pitanje da li smo svesni da smo sami izabrali.
Ja bih, zapravo, volela da ne moram da donosim važne životne odluke... da ne moram posle da se kajem zato što sam nešto uradila ili, što je još gore, nisam. Odluke od životne važnosti često umeju da budu pogrešne - čak i ako smo dobar deo sebe uložili u prethodna analitička razmišljanja.

Stalno razmišljam o tome, draga supermoderatorko. I to razmišljanje je neka stepenica na lestvici kompromisa i odluka. Možda nije toliko bitno da budemo gospodari svog vremena (vreme je samo prolaznost u kojoj plivamo ili se davimo), koliko da gospodarimo sopstvenim mislima jer, ako se misli otrgnu od nas ... nagrabusili smo. A teško je kontrolisati misli. Nekad je tako lepo pustiti da nas vode druge stvari.



Ljubi sina. Nater'o je teta Borčicu na razmišljanje. :lol:

Kao da sam je napisao. :D
 
Ako uzmemo u obzir cinjenicu da samo drustvo cesto,ali ne i uvek, krsi sopstvene zakone,ipak vaspitanje od strane roditelja(koje ukljucuje i postavljanje odredjenih granica),je potrebno za razvoj buduce licnosti koja ce mozda imati sposobnost da oseca (uloga majke) i razmislja (uloga oca) o pokvarenosti drustva.
Na svetu ima daleko vise dobra nego sto se generalno misli, i zanimljivo je sto je u tvojem sagledavanju raznih drustvenih fenomena zlo sveprisutno,sveprozimajuce i nenadyebivo Ivane.:lol:
Pametan covek ce od 99 nemogucnosti naci onu 100. mogucnost, izlaz iz bilo koje situacije,a ovom klincu koji veoma dobro rasudjuje u svojoj 6. godini zivota, ce to biti lakse ako prodje kroz sve navedene stepene razvoja .
Pedagozi i psiholozi tvrde da i babe i dede imaju veliki uticaj u tom razvoju deteta.
U velikoj su prednosti deca koja su u kontaktu sa vise generacija.
Mani je jedna od drazih pesama : " Deda deda deda, to svako zna, niko te na svetu ne voli ko ja. "
Koto tamopeva, tvoj sin je izgleda shvio vrlo vazne zivotne stvari :D
I kad covek shvati koje su mu stvari vazne, on se trudi da ih ajd da kazem ostvari.
Tipa, vazno je biti u kontaktu sa ljudima: trudi se da smuva mamu da mu dovede sto vise drugara :D
A opet, psiholozi kazu, depresija nastaje kada se odustane od akcije, akcije sa ciljem da se ostvare te vazne stvari.
 
Ma ne! Ali vrlo interesantno razmišljaš o mislima i njihovim moćima. ;)

(Jesi li čitala post 59 na linku? http://forum.krstarica.com/threads/237639&page=3post#59)



Nije sporna misao jer ona i govori o nasem postojanju tj nasoj licnoj svesti ali bitno je pitanje da li je postojala misao pri samoj odluci osobe X da postane pusac ili se odlucila na taj korak zbog imitiranja drugih, zelje za uklapanjem u odredjenu sredinu ili nekog drugog razloga. Prvi dim se uvlaci smisleno ali da li i posle 30 dana pusac moze smisleno da rezonuje usled stvaranja zavisnosti?
Svaki dan na 10tine puta pusac pomisli na cigare a u toku zivota to je ogroman broj misli koje su stvorene samo od jedne one prve kada ste odlucili da povucete dim.
Pusac moze samo jedan tacan odgovor da da na pitanje zbog cega pusi
Cigareta je jaca od mene, sve drugo su izgovori.
 
Nije sporna misao jer ona i govori o nasem postojanju tj nasoj licnoj svesti ali bitno je pitanje da li je postojala misao pri samoj odluci osobe X da postane pusac ili se odlucila na taj korak zbog imitiranja drugih, zelje za uklapanjem u odredjenu sredinu ili nekog drugog razloga. Prvi dim se uvlaci smisleno ali da li i posle 30 dana pusac moze smisleno da rezonuje usled stvaranja zavisnosti?
Svaki dan na 10tine puta pusac pomisli na cigare a u toku zivota to je ogroman broj misli koje su stvorene samo od jedne one prve kada ste odlucili da povucete dim.
Pusac moze samo jedan tacan odgovor da da na pitanje zbog cega pusi
Cigareta je jaca od mene, sve drugo su izgovori.
Nije to tema. Tema je materijalizacija misli. Misli se materijalizuju po zakonima. Uvek se može zameniti misao koja daje loše rezultate sa drugom koja će dati bolje, ali uvek nije moguće i postići najbolje, baš zbog delovanja zakona.
 

Back
Top