Knjizevnost i religija...

Neva

Poznat
Poruka
7.358
Neminovno je da se citajuci neko delo ( proza Ili poezija ) svetske i domace knjizevnosti susrecemo sa temom Boga, crkve, verovanja i sl. stvari. Svaki od velikih umova imao je neku svoju predstavu, neko svoje vidjenje sveta koje je bilo povezano sa njegovim licnim shvatanjem religije…

Ono, cemu bih dala akcenat nisu puki citati iz poznatih dela i lektira vec njihovo vidjenje sveta, njihovo vidjenje Boga i Sotone…naravno, nekada su oni direktno suprotstavljeni jedan drugom, nekad su prikriveni u raznim metaforama…Zanima me, koliko vi smatrate da se to podudara ili kosi sa opstim nacelima crkvenog ucenja…?

Koliko je i da li je njihovo ( piscevo ) religiozno opredeljenje bilo povezano sa religijskim tezama junaka …kako je pisac – ateista mogao da pise o junaku koji vidi svoj spas u veri…?

Posebno bih volela da obratite paznju na dijaloge junaka..na njihove argumente…Na suceljavanja filozofije religije…Kao primer>

Aleksandar Blok > “ Dvanaestorica “ – lik Isusa Hrista revolucionara

I državnim krokom tako
Idu - pas ih slijedi tragom,
Sprijeda, s krvavim barjakom,
S vijavica nedoglediv,
Od taneta nepovrediv,
Nad mećavom hodom nježnim,
I bisernim prahom snježnim,
Na njem vijenac ruža čist -
Pred njima je - Isus Krist.


Majstor I Margarita> Pontije Pilat i Jesua

F.M.Dostojevski > Veliki Inkvizitor i Isus ( paralela > Ivan Karamazov i Zosima )

Koliko metamorfoza su doziveli I Isus I Sotona…?

Koliko ima moci.tj. nemoci u recima svakog od njih...?

Kako vi sve to dozivljavate...?
 
Духовно сазревање подразумева да прелазимо много степеника.
Докле?
Док бог и ђаво не постану исто... и добро и зло и ни добро ни зло... све и ништа...
Ја даље не видим...:confused:

Они са вишег степеника имају одличан поглед на оне који су ниже, али испред себе једва један степеник назиру.
Тако да је уметнику могуће да пренесе свој доживљај бога/ђавола, кроз слику, реч, покрет... али само онима који су му близу...

Писац атеиста разуме верника? Наравно... А да ли верник разуме писца атеисту? :)
 
Pa, sada ce ispasti da izmisljam toplu vodu, ali sigurna sam da je Dostojevski isao mnogo dublje u neki covekov odnos prema Bogu, dok, francuski realisti se vise okrecu nekom spoljasnjem kodu koji crkva propisuje i nema neke dubine u istrazivanju Bozje prirode. Osvrnula sam se na realizam, kao pravac, koji je bio slobodniji prema religiji u odnosu na druge pravce, ali recimo i Dante u "Dekameronu" ne dotice se Bozje prirode, kao enkog filozofskog pojma, vec samo kroz satiru, kao i Ruso ili Voltaire u "Kandidu" (nisam sigurna ko je napisao).

Sada sam se setila. Ako budes mogla da nadjes knjigu od Ji Dao Suna- a, japanski pisac iz devetnaestog veka. Njegova knjiga "Waking of the Sun" (ja je prevodim Budjenje Sunca, jer nema prevoda na srpski). Opisuje kako se u jednoj porodici prilikom sahrane sakupljaju blizi rodjaci pokojnika. Ima ih 12 oro. Treba da provedu noc zajedno, kao neko bdenje, iako je pokojnik sahranjen. Muskarci i zene i medjusobno razmenjuju misljenje o pokojniku, njegovom zivotu i sta ga ceka posle smrti, osvrcuci se na njegovo proucavanje religije. Svako od njih iznosi posebno misljenje o Bogu, religioznom razvoju. Tu se moze videti opis svetskih religija i njegov odnos prema Bogu, jer je pokojnik bio svetski putnik (malo cudno za Japan u 19. veku) i upoznavao druge religije. Muskarci zastupaju agresivnije stavove, dok zene opisuju mirne poglede. U knjizi se nigde ne navodi ime neke religije, ali se opisuje tipa: "Njegova majka je bezgresno zacela" ili "Taj proroke se vinuo u nebo". Autor je bio jako, jako obrazovan.
 
Poslednja izmena:
Pa, sada ce ispasti da izmisljam toplu vodu, ali sigurna sam da je Dostojevski isao mnogo dublje u neki covekov odnos prema Bogu, dok, francuski realisti se vise okrecu nekom spoljasnjem kodu koji crkva propisuje i nema neke dubine u istrazivanju Bozje prirode. Osvrnula sam se na realizam, kao pravac, koji je bio slobodniji prema religiji u odnosu na druge pravce, ali recimo i Dante u "Dekameronu"[/B] ne dotice se Bozje prirode, kao enkog filozofskog pojma, vec samo kroz satiru, kao i Ruso ili Voltaire u "Kandidu" (nisam sigurna ko je napisao).


Bokačo.
Dante se i te kako dotakao Boga.

@Nevo, sjajna tema. ;)
 
"Tajanstveni stranac" - Mark Tven, kroz lik "stranca", sotone. Delo za razmisljanje, u svakom slucaju.
"Idiot" - Dostojevski, kroz oba glavna lika andjela i sotonu, lice i nalicje ljubavi...
"Stranac" - Kami, o "besmislu" egzistencije kroz (ne)pokajanje.
"Proces" - Kafka, kroz lik "svestenog lica" - satane, koji konacno obeshrabruje junaka, itd., itd
 
...manihejska polarnost na Nebu je sasvim 'reano' obojena kod Swedenborga . Bog daje duhu covjecjem/ neposredno poslije smrti/ izbor i neuplasenog ga upucuje u cistote Neba kao i smradove i zadahe Pakle / Nebo i Pakao / ...
...Dostojevski u ruskom narodu vidi mesijanstvo i vjeru vec u narodu uvrijezenu...
...Asimov i Kardasov su izracunali da postoji 150. mio-mogucnosti istih svjetova kao sto zemaljski ,- i ako smo sami u Svemiru , zaista nije fer-od Boga .
...

Non serviam,- Luciferove rijeci pobune,a i Dedalus Stiven ih uzvikuje u 'Portret umjetnika u mladosti' : - NECU SLUZITI VISE ONOME U KOJEG NE VJERUJEM , ZVALO SE TO MOJ DOM, MOJA OTADZBINA ILI MOJA CRKVA ..."
Dz. Dzojs

Vrijeme ateista i to zakletih obicno prodje kad ih zahvati dublja starost ili bolest, -imala veceg sarlantanstva ili ljudskog pada ?
 
''Како, зар је човек неуспео покушај божји или је бог неуспео покушај човечји'' - Ниче.
Пре ће бити да је ово друго и нема ту никаквог људског пада а поготово шарлатанства.

Не знам зашто је ова тема пребачена овде.
 
''Како, зар је човек неуспео покушај божји или је бог неуспео покушај човечји'' - Ниче.
Пре ће бити да је ово друго и нема ту никаквог људског пада а поготово шарлатанства.

Не знам зашто је ова тема пребачена овде.


...niceovski krik , kao i uvijek, je afektivan i toliko sugestivan da o njemu se nikad ne smije misliti na-mah tj. u tom momentu jer On prvo izrece i onda se smjeska nasem mucenju .
Kako , Rujeviti, mozes reci da je Gospod neuspjeo pokusaj covjecji tj. podrzati 'poludjelog' njemca .Ok. ako mislis da je Covjek sebi pojedinacno stvarao Boga tako da ga povremeno moze eliminisati ali to nije onaj Bog o kojem rijec ide...

- da je Covjek neuspjesan opit bozji to ne smijemo ni priznati jer taj Pokusaj je u toku....
 
Tolstoj --Rat i Mir.

Uticaj taoisticke filozofije se provlaci kroz ceo roman(Tolstoj je preveo na ruski Lao Ceov --Ta Te Đing i dao komentare istog.).Odbacuje ideju o tome da je rat vrsta sahovske partije u kojoj pobedjuje vestiji strateg.

General Kutuzov, naime, shvaćajući onaj apsurd i iluzornost kontrole nad zbivanjima, ponaša se na dlaku kao taostički mudrac, kako ga prikazuje klasično djelo taoističke filozofije.Taj mudrac, shvaćajući Tao (Put), živi u nepomućenosti, savitljiv i mek, naizgled uvijek u pozadini i neaktivan. On prakticira wu-wei (ne-djelovanje): on ne čini ništa, a ništa ne ostaje neučinjeno; on nema određeno mišljenje i stav, već uzima mišljenje i stav običnih ljudi kao svoje; on izvršava svoje zadatke i obavlja svoje poslove, a obični ljudi kažu: sve se to zbilo samo od sebe. Sve je to naš stari general Kutuzov.On ne čini, manje-više ništa; zapovijedi koje izdaje sastoje se u tome da sasluša druge, te ovo potvrdi a ono odbaci; on pobjeđuje Napoleona bez odlučne bitke (njegovo se djelovanje često sastoji u tome da pokuša spriječiti rusku vojsku da uđe u bitku). On laže, jer mu nije do nepotrebne rasprave. Njemu je jedinome tok stvari i njihova neizbježnost jasna, dok drugi stvaraju genijalne planove koji su svi jednako promašeni. Shvativši i prevladavši kafkijanski apsurd, nemogućnost da se nad stvarima provodi svoja volja, on im samo pomaže da dođu do svoga neizbježnog završetka, i tada odlazi.

"Također, sugerira da podređenima ništa ne treba objašnjavati, već izdavati samo konkretne naredbe. Sve te tehnike karakteristične su za Tolstojeva Kutuzova,u odnosu na Napoleona, koji odlazi iz Rusije s uništenom vojskom, a da nikad nije bio vojno poražen."
 
Poslednja izmena:
...niceovski krik , kao i uvijek, je afektivan i toliko sugestivan da o njemu se nikad ne smije misliti na-mah tj. u tom momentu jer On prvo izrece i onda se smjeska nasem mucenju .
Kako , Rujeviti, mozes reci da je Gospod neuspjeo pokusaj covjecji tj. podrzati 'poludjelog' njemca .Ok. ako mislis da je Covjek sebi pojedinacno stvarao Boga tako da ga povremeno moze eliminisati ali to nije onaj Bog o kojem rijec ide...

- da je Covjek neuspjesan opit bozji to ne smijemo ni priznati jer taj Pokusaj je u toku....

Истина, није тема због овога отворена. Нећу да спамујем.
 

Back
Top