Moramo se zaljubljivati i razocaravati ?!

SlatkaSestra

Aktivan član
Poruka
1.057
negde vec pomenuti psihic Z.M. kaze : Mlad covek mora prolaziti kroz ciklus zaljubljivanja i razocarenja i na taj nacin izgradjivati svoj smisao za realnost (parafraziram) ..

Da li cete to da kazete svom detetu kada bude patilo zbog nesrecne zaljubljenosti ; da li cete unapred da ga nekako pripremate za surovost zivota te vrste - tj da li bi svest o ovome(dakle samo o postojanju ove teorije)promenilo neshto u vashem zivotu;i da li se slazete s docom?
 
Волела бих да им то буду највећи проблеми у животу... а онда бих им рекла...

ма не морам ништа ни да им причам... такви проблеми се решавају сами...:lol:


vala i ja......to su inače najslađe muke koroz koje svi u životu prođemo,
pa tako i oni moraju.....nema tu nauke, saveta....i najbolje se uči kroz
iskustvo.....a suze, tuga i sve ostalo što uz to ide...su sastavni deo života......:lol:
 
Волела бих да им то буду највећи проблеми у животу... а онда бих им рекла...

ма не морам ништа ни да им причам... такви проблеми се решавају сами...:lol:

cura iz odjeljenja je trpila batine od momka oko pola godine jer je mislila da je to normalno,
uzimajuci u obzir da joj je doma manje/vise tako
rijesilo se samo.... kada je jedna modrica zalutala na lice, njeni prijatelji su ga pretukli
roditelji su joj zabranili da ga prijavi ili prica o tome,
i dobila je batine jer je priznala prijateljima

ljubavni problemi tokom odrastanja su...sitnica..... i odakle onda toliko zena koje kasnije cute trpeci muzeve
eventualno se jadajuci na forumu, gdje ih opet doceka novo sudjenje.....

bwah,
ponjele me emocije.... ponovo :roll:
 
negde vec pomenuti psihic Z.M. kaze : Mlad covek mora prolaziti kroz ciklus zaljubljivanja i razocarenja i na taj nacin izgradjivati svoj smisao za realnost (parafraziram) ..

Da li cete to da kazete svom detetu kada bude patilo zbog nesrecne zaljubljenosti ; da li cete unapred da ga nekako pripremate za surovost zivota te vrste - tj da li bi svest o ovome(dakle samo o postojanju ove teorije)promenilo neshto u vashem zivotu;i da li se slazete s docom?

slazem se sa njim, ali ne mislim da je to surovost zivota, niti cu tako da objasnim svom detetu.... vec da ga i gubici, tj. odljubljivanja, ako ih pravilno razume i prihvati, vode sve blize i blize osobi koja ce im biti zaista odgovarajuca... ljubav se kod zdravih ljudi samo ukrupnjava i brusi godinama... uopste to ne vidim kao nesto lose... (a razocaravala sam se ihaj... i patila i svasta :D)
 
cura iz odjeljenja je trpila batine od momka oko pola godine jer je mislila da je to normalno,
uzimajuci u obzir da joj je doma manje/vise tako
rijesilo se samo.... kada je jedna modrica zalutala na lice, njeni prijatelji su ga pretukli
roditelji su joj zabranili da ga prijavi ili prica o tome,
i dobila je batine jer je priznala prijateljima

ljubavni problemi tokom odrastanja su...sitnica..... i odakle onda toliko zena koje kasnije cute trpeci muzeve
eventualno se jadajuci na forumu, gdje ih opet doceka novo sudjenje.....

bwah,
ponjele me emocije.... ponovo :roll:
Или још горе.. преживљавати право суђење које траје годинама...:confused:

Јако је мала улога родитеља и пријатеља када се већ таква заљубљеност догоди..
Практично си немоћан...
Мислим да слика брака/везе коју детету стварају првенствено родитељи има кључну улогу.
И то не причом већ личним примером...
То је онај шаблон који понесемо са собом, па кажемо - ''и ја ћу бити оваква'' или ''ја никада нећу бити оваква''..
Знам случај где је девојка трпела психичко злостављање пар месеци..
и на свако моје убеђивање да та веза није ок, она је одговарала да је то сасвим нормално..:confused:
Њој је то било нормално јер су се родитељи вазда свађали.. али се нису тукли..
И чим је добила први шамар, оставила га је без проблема.. јер - то није било нормално...:confused:
 
Или још горе.. преживљавати право суђење које траје годинама...:confused:

Јако је мала улога родитеља и пријатеља када се већ таква заљубљеност догоди..
Практично си немоћан...
Мислим да слика брака/везе коју детету стварају првенствено родитељи има кључну улогу.
И то не причом већ личним примером...
То је онај шаблон који понесемо са собом, па кажемо - ''и ја ћу бити оваква'' или ''ја никада нећу бити оваква''..
Знам случај где је девојка трпела психичко злостављање пар месеци..
и на свако моје убеђивање да та веза није ок, она је одговарала да је то сасвим нормално..:confused:
Њој је то било нормално јер су се родитељи вазда свађали.. али се нису тукли..
И чим је добила први шамар, оставила га је без проблема.. јер - то није било нормално...:confused:

U pravu si skroz.:ok:

Samo sad me baci u neko razmisljanje....da li djeca razvedenih roditelja smatraju da je razvod normalan....:confused::(
Mislim ja sam dijete razvedenih roditelja i podrzavam razvod zavisno od situacije da sad ne detaljisem.....ali znam neke koji tako olako podrzavaju ili prihvataju ...:confused:
 
negde vec pomenuti psihic Z.M. kaze : Mlad covek mora prolaziti kroz ciklus zaljubljivanja i razocarenja i na taj nacin izgradjivati svoj smisao za realnost (parafraziram) ..

Da li cete to da kazete svom detetu kada bude patilo zbog nesrecne zaljubljenosti ; da li cete unapred da ga nekako pripremate za surovost zivota te vrste - tj da li bi svest o ovome(dakle samo o postojanju ove teorije)promenilo neshto u vashem zivotu;i da li se slazete s docom?

Juuuuuuuuuu sestro slatka šta ti pada na pamet :lol:
Ne bi smarala zaljubljeno dete koje pati nikakvim razgovorima - vodila bi je u šoping recimo
 
Necu je pripremati...Zaljubljenost je lepa a njeno drugo lice je ono za sta cesto kazemo:Nema ljubavi bez bola...
Koliko god da teorijski potkujemo nesto empirijski deo je ono sto je ne predvidivo.I individualno.
Tada samo zaposliti ruke da bi odmorili mozak-mislim da je to odlicna terapija.Dakle,ne prepustiti se,glavu podici jos vislje nego obicno:roll:.Ja sam sve svoje krajeve odbolovala tako sto sam ili ponovo pocinjala da treniram,ili sa dva puta nedeljno povecala fitness na tri,ili sam izlazila svako vece jedno 7 dana(preterivala bas,bas!!!),ili sam dala po dva ispita u taku i to sa min.9kom...
 
negde vec pomenuti psihic Z.M. kaze : Mlad covek mora prolaziti kroz ciklus zaljubljivanja i razocarenja i na taj nacin izgradjivati svoj smisao za realnost (parafraziram) ..

Da li cete to da kazete svom detetu kada bude patilo zbog nesrecne zaljubljenosti ; da li cete unapred da ga nekako pripremate za surovost zivota te vrste - tj da li bi svest o ovome(dakle samo o postojanju ove teorije)promenilo neshto u vashem zivotu;i da li se slazete s docom?

verovatno cu reci nesto slicno.Moramo da prolazimo i kroz neke lose stvari,moramo voleti pogresne ljude,da bi smo naucili da cenimo prave vrednosti i postali zreli.Nije strasno pogresiti jednom,zaljubiti se u nekog ko nije vredan toga ili verovati pogresnim ljudima....to po meni,jeste put kao zrelosti.
E sad...ako nam se stalno ponavlja ista greska....onda to zneci da nismo sposobni da analiziramo i izvucemo pouku iz nasih postupaka.
Kako god bilo...jedno je sigurno...mnogo je lakse razocarati se kada si mlad,i kada imas jos mnogo,mnogo toga pred sobom...nego kada si vec zrela osoba koja ima neku svoju izgradjenu sliku o svetu,ljudima,itd i zivi sa tim vec dugo.A onda se pojavi neko i srusi ti sve to.
Inace uvek ce ti neko pokazati da zivot nije cvece.Ne bih naravno zelela da moje dete pati,da bude razocarano...ali cu je spremti za to....jer je to nesto sto se mora desiti,kao neizostavna lekcija u skoli,kao neizostavni test...koliko god da ga izbegavas moras da ga prodjes kako tako,stigne te.
 
Juuuuuuuuuu sestro slatka šta ti pada na pamet :lol:
Ne bi smarala zaljubljeno dete koje pati nikakvim razgovorima - vodila bi je u šoping recimo

Nije meni,citala knjigu od doticnog doce:)...pa mozda si ti bila te srece da nikad nisi mnogo patila zbog nekog ,jer si ulazila potpuno spremna u "te" odnose...al to je neshto shto isto morash da ucish dete na neki nacin...
 
Necu je pripremati...Zaljubljenost je lepa a njeno drugo lice je ono za sta cesto kazemo:Nema ljubavi bez bola...
Koliko god da teorijski potkujemo nesto empirijski deo je ono sto je ne predvidivo.I individualno.Tada samo zaposliti ruke da bi odmorili mozak-mislim da je to odlicna terapija.Dakle,ne prepustiti se,glavu podici jos vislje nego obicno:roll:.Ja sam sve svoje krajeve odbolovala tako sto sam ili ponovo pocinjala da treniram,ili sa dva puta nedeljno povecala fitness na tri,ili sam izlazila svako vece jedno 7 dana(preterivala bas,bas!!!),ili sam dala po dva ispita u taku i to sa min.9kom...

jeste ,ali uvek imash neki ""blok" navika koje imaju zadatak da ti omoguce relativno brzu regeneraciju-tako ispada-npr. i prijatelje/poznanike je najbolje imati bash zato da bi neko bio tu za tebe kad je teshko ...a taj nacin zivota ,koji je suprotan od depresoidnog,je neshto shto ipak ucish nekog,al dobro to si ti verovatno podrazumevala -to da cesh uciti dete da bude "normalno":)...I cak kad su deca relativno "normalnog"tog stila zivota ,postoji ,kazu,neshto u psihi zbog cega neki ljudi lakshe padnu u depresiju od nekih drugih(shto bi se reklo cim dune manji vetric),i onda treba da odgovarash na individualne potrebe svog deteta i da mu ne savetujesh da jednostavno radi sve shto i druga deca rade...
 
[QUOTEDa li cete to da kazete svom detetu kada bude patilo zbog nesrecne zaljubljenosti ; da li cete unapred da ga nekako pripremate za surovost zivota te vrste - tj da li bi svest o ovome(dakle samo o postojanju ove teorije)promenilo neshto u vashem zivotu;i da li se slazete s docom?[/QUOTE]

Pa, izgleda da sam ga dobro pripremila. Jer posle raskida sa devojkom mi je rekao nesto u stilu..." znam ja da cu nekoga povrediti i taj ce patiti, kao sto cu i ja nekada biti povredjen, al to ti je tako, uvek je neko u prednosti i to se menja, al to i prodje..."
 
verovatno cu reci nesto slicno.Moramo da prolazimo i kroz neke lose stvari,moramo voleti pogresne ljude,da bi smo naucili da cenimo prave vrednosti i postali zreli.Nije strasno pogresiti jednom,zaljubiti se u nekog ko nije vredan toga ili verovati pogresnim ljudima....to po meni,jeste put kao zrelosti.
E sad...ako nam se stalno ponavlja ista greska....onda to zneci da nismo sposobni da analiziramo i izvucemo pouku iz nasih postupaka.
Kako god bilo...jedno je sigurno...mnogo je lakse razocarati se kada si mlad,i kada imas jos mnogo,mnogo toga pred sobom...nego kada si vec zrela osoba koja ima neku svoju izgradjenu sliku o svetu,ljudima,itd i zivi sa tim vec dugo.A onda se pojavi neko i srusi ti sve to.
Inace uvek ce ti neko pokazati da zivot nije cvece.Ne bih naravno zelela da moje dete pati,da bude razocarano...ali cu je spremti za to....jer je to nesto sto se mora desiti,kao neizostavna lekcija u skoli,kao neizostavni test...koliko god da ga izbegavas moras da ga prodjes kako tako,stigne te.

Ja cak nekad mislim da nas "zivot" tj svi ljudi i dogadjaji celog zivota uci nekim svojim "gbubim"pravilima ,a da mi "krademo " tu i tamo neke trenutke radosti i bash je to stvar -ne treba se uljiljkati ,al tradicionalno vaspitanje je takvo da "si" do 14 -te svima dete i "ne treba"ni mnogo da se trudish ,ni mnogo da patish ,a onad odjednom "postajesh" odrastao covek od koga se u svakom smislu mnogo ocekuje-dakle ne samo u shkoli ,nego da da se nosish sa ljudima ,momcima,devojkama,raskidima...a shto "je" :D ,pa i decaci valjda pate ,sunce li im njihovo:confused::)
 

Back
Top