Ja pjevam svoj bluz
Strana 1 od 39 1234511 ... PoslednjaPoslednja
Prikazujem rezultate 1 do 25 od 953

Tema: Ja pjevam svoj bluz

  1. #1
    Domaćin *pustinjakinja (avatar)
    Učlanjen
    14.05.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    3.550
    Tekstova u blogu
    334
    Reputaciona moć
    960

    Podrazumevano Ja pjevam svoj bluz

    Djordje Balašević - Bluz mutne vode



    Svasta se rodi u mutnoj vodi, lukava mrena i tupavi smudj
    Karas i bandar, lopov i dzandar i ribe sto zive na racun tudj
    Malene one vecih se klone, ne pazis ti, vec te nema za tren
    Al' gde god beze stignu u mreze, neko se rodi da postane plen

    Ja pevam svoj bluz bez namere bitne
    I najvece ribe za mene su sitne
    Ja sa strane samo posmatram taj svet
    A budem i ja i smuvan i varan
    Pa svakom se desi da ispadne saran
    To je bar rutinska stvar


    Ko zivot vodi u mutnoj vodi mora sve trikove dobro da zna
    U mutnoj vodi, sto mnogim godi, posebno onim sa vrha i dna
    Svi znaju svrhu, stuka na vrhu, tu su da kvare i naprave lom
    A dole na dnu sudbinu jadnu mnogima resava nekakav som

    Ja pevam svoj bluz bez namere bitne
    I najvece ribe za mene su sitne
    Ja sa strane samo posmatram taj svet
    Ja pevam svoj bluz u srcu dubine
    I drzim se pretezno zlatne sredine
    To je bar rutinska stvar, rutinska stvar


    Na sta se svodi zivot u vodi, kada grabljivci imaju vlast
    Grgec je glupan, ali je krupan, pa male ribice guta u slast
    U dane gadne, kad voda padne, plasljive ribe ne vrede ni gros
    Nastupe krize, drukcije grize i samo najbolji plivaju jos

    Ja pevam svoj bluz bez namere bitne
    I najvece ribe za mene su sitne
    Ja sa strane samo posmatram taj svet
    Ja pevam svoj bluz u vrtlogu gluvom
    I pitam se sta rade ribe na suvom
    To je bar rutinska stvar



  2. #2
    Domaćin *pustinjakinja (avatar)
    Učlanjen
    14.05.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    3.550
    Tekstova u blogu
    334
    Reputaciona moć
    960

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    Ne postojim, a ipak jesam


    Ko sam?
    Izgubljen i vec zaboravljen lik
    iz nekog starog romana?!
    Gdje sam?
    Koracam,a oko mene gomila
    nepoznatih ljudi,
    ne vidim ih...samo cujem
    neke cudne glasove koje
    ne mogu da razumijem...

    Hodam bez cilja...
    ni put ispred sebe ne vidim vise
    u sebi samo molim Boga
    da ovi ljudi pricaju tise...

    Osjecam da ne postojim,
    a ipak jesam...
    a ne znam ni ko sam
    ni gdje sam...

  3. #3
    Domaćin *pustinjakinja (avatar)
    Učlanjen
    14.05.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    3.550
    Tekstova u blogu
    334
    Reputaciona moć
    960

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    "...ja sam samo putnik kroz vrijeme...sto vjecno usamljen putuje...."

  4. #4
    Domaćin angel 021 (avatar)
    Učlanjen
    22.08.2006.
    Pol
    ženski
    Lokacija
    U RAVNICI
    Poruke
    3.323
    Reputaciona moć
    73

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    Pozdrav dragom licu i temi

  5. #5
    Elita
    Učlanjen
    19.01.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    4.886
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    pozdrav dragim licima i temi

  6. #6
    Domaćin Glupachica (avatar)
    Učlanjen
    19.02.2008.
    Pol
    ženski
    Lokacija
    nije vazno odakle sam sve dok znades kuda putujem:)
    Poruke
    2.895
    Tekstova u blogu
    52
    Reputaciona moć
    63

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    Nocas vam ne dam svoje srce
    i satani cu odkaz da dam
    sescu u svoje crne karuce
    necu ni da vas pogledam.

    Nocas me goni neka snaga nova
    i recicu vam to mozda niste znali
    ja sam velikan djavoljeg kova
    a vi ste obicni i tako mali.

    Nocas zauvek raskidam sa ovim dobom
    vi ostanite tamo negde iza
    strasno sam nocas zadovoljan sobom
    jer niste mi dorasli ni iz bliza.

    Nocas u meni nesto gromko huci
    oluja neka,najednom shvatih
    iz mojih usta to prepotentno zvuci
    I sta cu-vama se vratih.
    Biti isti, biti poseban, biti slobodan, biti samo svoj.

  7. #7
    Elita
    Učlanjen
    28.03.2006.
    Pol
    ženski
    Poruke
    5.775
    Reputaciona moć
    101

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...


    Savršen trenutak.
    Jeste li ga ikad doživjeli?
    Trenutak; kada ste poželjeli da vrijeme stane...
    Da trenutak postane vječnost...
    Da se utopite u vječnosti...
    Tako sam se ja osjećala;
    svake sekunda kada sam bila s tobom...
    Što da više kažem?
    Mogu li riječi dočarati ono što osjećam?
    Jesu li dovoljne?

    .........

  8. #8
    Elita
    Učlanjen
    28.03.2006.
    Pol
    ženski
    Poruke
    5.775
    Reputaciona moć
    101

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    Htela bih ti pokloniti...Zvezdu...
    Malenu,sjajnu nebesku zvezdu...
    da ti sija u nocima punim tuge i bola,
    da ti kaze da ipak nisi sam,iako tako mislis...
    Htela bih ti pokloniti...Mesec...
    Pun,blistav,obasjan ljubavlju Sunca...
    da ti pokaze sta je prava ljubav,bezgranicna,svetla,vecna...
    Htela bih ti pokloniti...Vetar...
    da ti donosi price o ljudima...
    tada bi razumeo sta znaci rec Covek...
    Htela bih ti pokloniti...Ljubav...
    Svu ljubav ovoga sveta...
    Da je uzmes kao najvece blago i darujes,
    deo po deo,kad god je nekome potrebna...
    jer je i tebi darovana isto tako.

    -skrivalica-autor




    Zatvori oci,Mili...Hajde,idemo...
    Vodim te daleko,daleko od svega...
    Patnje i bola,zlobe i zla,zavisti i mrznje...
    Samo ti i ja...
    Ne gledaj,oseti...
    Osmeh pun ljubavi,oseti...
    Tople ruke,uzmi ih...
    Stavi na mesto koje te najvise boli...
    i bol prolazi,ostaje toplina...
    Idemo,put je dug,nebo je blistavo plavo...
    Pogledaj,lastavice izvode najlepsi ples,tebi u cast...
    Osmehni im se...
    Vidi,evo male veverice,donosi ti najlepsi lesnik na poklon...
    Nakloni joj se...
    Pogledaj,eno i Sokola,
    u kljunu ti nosi ljubicicu,najmirisniju na svetu...
    Namigni mu...
    Hajde,idemo,ceka nas put..
    Eno potoka,bistrog,punog veselih mehurica...
    sagni se,osvezi,prija,struji kroz vene,prijatna svezina...
    Hodi,eno hlada,odmori se,neka ti jastuk bude moje krilo...
    Zatvori oci,sanjaj...Najlepsi san...
    Sanjaj sve sta je dusi milo...
    Ljubim ti celo,oci...Cuvam ti san...Jer,Ti si moje voljeno bice.


    -Skrivalica-autor

    .........

  9. #9
    Domaćin *pustinjakinja (avatar)
    Učlanjen
    14.05.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    3.550
    Tekstova u blogu
    334
    Reputaciona moć
    960

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    Kako je lijepo vidjeti drage likove i lica opet na jednom mjestu ...Veliki pozdrav za Vas....od...

  10. #10
    Domaćin *pustinjakinja (avatar)
    Učlanjen
    14.05.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    3.550
    Tekstova u blogu
    334
    Reputaciona moć
    960

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    BLUZ

    ...čovjek na mjesecu
    poplava na istoku
    požar na zapadu
    rat u... tamo negdje...

    a vjetar u krošnjama
    svira vječni bluz...

    jedna ljubav je prestala
    u crkvi se Ana vjenčala
    sutra je parastos herojima
    u zatvoru je bila pobuna...

    a vjetar u krošnjama
    svira vječni bluz...

    Miloš je dobio sina
    kćer je izgubila Isidora
    voz će da kasni sto minuta
    brodovi ne plove zbog oluje...

    a vjetar u krošnjama
    svira vječni bluz...

    sutra je pomračenje Mjeseca
    Sunce je u konjukciji sa Marsom
    magla na pisti otežava let
    dodjavola ide ovaj svijet...

    a vjetar u krošnjama
    svira vječni bluz...

  11. #11
    Domaćin *pustinjakinja (avatar)
    Učlanjen
    14.05.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    3.550
    Tekstova u blogu
    334
    Reputaciona moć
    960

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    "Ubice spavaju mirnim snom....


    'Gledala je u zimsku bijelu noc za svjetlima farova koja odlaze u daljinu...mozda u nepovrat.
    I vrijeme se vracalo sve tamo do daleke februarske carolije postanka, do te noci koja je u sebi nosila nesto sjetno,i u svojoj jednostavnoj ljepoti skrivalo odsjaj tihe tuge koja je treperila na bjelini snijega.Cudno,ponekad se u vazduhu osjeti sve ono za sta nema odgovora,sve ono sto se plasimo pomisliti,izreci.Potrebno je samo osluhnuti i prica tisine nam kaze sve prosle,sadasnje i buduce odgovore.
    Zadrhtala je lako od price koja je lebdjela u tisini hladne sobe.Tiha jeza gorko-slatkastog ukusa prosla je njenom kozom kao ruka Sudbine.Da li je to ista ona ruka koja je dodirnula tek rodjenu djevojcicu i ostavila svoj pecat na njenom putu do kraja?Mozda.Zivot je pokazao da je sve moguce,da ponekad i uporan hod naprijed predje na lijevo i kada nema putokaza.
    Odrasla zena mogla je da vidi nasmijano lice krhke djevojcice tamo u daljini kroz odskrinut prozor.To cudno dijete,nikad malo,uvijek odraslo,stajalo je naspram nje i kao da je pitalo:'Kuda si to prosula moje zvijezde?'
    Jedna suza se skotrljala u mraku,hladna,nalazeci svoj kraj na grudima koje kao da nisu ni disale.Zena je osjetila ostar bol i osjecaj kao da je ubica one djevojcice sto je gledala iz daljine.Ubica njenih svjetova,osmjeha,njenih visoko pustenih bijelih ptica.A znala je dobro da nije.Ubice spavaju mirnim snom ni ne sluteci da jedna zena osluskuje pricu tisine i po zamagljenom staklu pise nevidljivo ime,ime Sudbine.
    Farovi su odavno nestali u noc,u daljinu,u beskraj,a ona je jos dugo stajala na prozoru posmatrajuci djevojcicu u daljini dok su se slike redjale kao na filmskom platnu.Vidjela je njene prve korake,prve ispisane rijeci,procitane knjige,negdje u cosku bacene lutke,jer jurcanje za loptom je svakako dozivljaj.Vidjela je prve haljinice i prve stranice spomenara,prvu laz,prvi poljubac.Vidjela je strah u tamnim ocima,strah od neuspjeha i bunt zbog spona malogradjanskih pogleda na svijet.Vidjela je kako izrasta u djevojku za kojom zastaje dah,koja se poigrava osjecanjima bjezeci od sopstvenog svijeta idealnih snova.Vidjela je prkos na ponosnom celu i osmjeh poslije svakog pada,tjeskobu skrivenu ispod dugih trepavica i tacku na svako njeno I.
    Dubok uzdah oteo se iz grudi zene,poznavala je to djevojce buntovno i svojeglavo,s vjecitim podsmjehom na usnama,podsmjehom glupostima kojima nije vidjela kraja.Boze,kuda je nestalo to bice u isti mah isuvise suptilno i isuvise daleko od pogleda radoznalih ljudi.Isuvise iskreno i ranjivo,pa opet tako nedodirljivo.Koristila je rijece prozete blagom ironijom poigravajuci se hrabroscu drugih kao sopstvenom sjenkom.
    Zora je vec rudila na istoku stapajuci svoje rumenilo s bjelinom zadnje decembarske noci.Zena je jos jednom tiho uzdahnula odmicuci se od prozora i ostavljajuci slike djevojcice proslosti,tamo gdje im je i mjesto,u zaboravu.Pogled je ostao zamisljen dok su u njoj odzvanjale rijeci :'Hoces me cekati?'A tisina je pricala svoju pricu i odgovor na pitanje je lebdio negdje izmedju juce,danas i sutra igrajuci se sa tihim sjenkama nepoznate slutnje.'
    "

  12. #12
    Domaćin *pustinjakinja (avatar)
    Učlanjen
    14.05.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    3.550
    Tekstova u blogu
    334
    Reputaciona moć
    960

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    Kad krava prospe mlijeko


    Krava je opet prosula mlijeko.
    I mljekar je bjesan, grdi, psuje.
    Kaznjava.
    Pljuje.
    Da, za kaznu je neposlusnos od koje
    se uvijek ocekuje bespogovorno slusanje.
    Ropsko.
    I nije mnogo vazno sto je rob
    u trenutku povrijedjen, udaren,
    rob je samo rob i treba da slusa.
    Odkud mu pravo da se pobuni.
    Sloboda nije njegova.
    Mali je, bezvredan crv u vlasti
    sjajnog gospodara.
    Gospodara ne zanima da li rob
    posjeduje gram duse
    niti da li osjeca bol.
    On ima svoj bic sto potire
    te, tako prizemne sitnice.
    Da da, luksuz je dozvoliti
    robu osjecanja, nezadovoljstvo mu je
    izricito zabranjeno
    sloboda nepostojec pojam.
    To je privilegija vlasnika.
    Ubiti robu misao.
    Za dobobit gospodara.
    Zgaziti mu ponos, ubiti svijest
    neoprostiti neposlusnost
    zaboga sto bi rob razmisljao
    sve sto treba je da - slusa.
    On nema dom, nema ljubav
    i treba da je srecan sto ima
    da jede i spava i da ne razmislja
    za njega postoji samozvani vlasnik
    i da misli i zivot mu kroji
    kroti iskricav bunt
    bez osjecaja da je i rob samo
    Covjek sto zeli slobodan put.

    Krava je opet prosula mlijeko.
    i sve sto valjano bjese do tad
    zauvijek je zaboravljeno
    Nikad vrijedilo.
    Nikad postojalo.
    Mala je cijena krave
    naspram cijene praznog cabra
    u kojem se talozi sakupljan
    jaz
    izmedju nepostovanja postovanja.
    Rob ce da bude kaznjen.
    Krava ce otici u klanicu.
    Beskorisno jedan dan
    brise korisno nepregledno
    zabiljezeno
    brise uzrok i poticaj
    robovi nemaju prava na ponos
    na jedan los dan
    na uvredu postavljen
    gard.
    Greske su, koliko sitne bile
    i koliko svojih razloga imale
    robu neoprostive
    On nema dom, nit' odijelo skupo,
    okrpan kaput i prazan dzep
    sve je sto u zavezljaj stane
    jedna suza u dusi kane
    jos ponos ne ubise vlasnikove mjere
    bogatstvo mu ne bi dosta
    da ukroti siguran korak
    malog roba
    da sve ostavi, zavezljaj uzme
    i krene tamo gdje ga zove
    Sloboda.

    Krava je prosula mlijkeko.
    Nije za hvalu vise.
    Kravara ne zanima obada roj
    sto remeti
    spokoj i mir
    ni da li je on kriv
    sto steta se desi
    on samo dobit zeli
    za nega sem novca
    druga mjera ne postoji
    svoje se surovosti niti ne sjeca
    niti greske vlastite broji.
    Krava je prosulo mlijeko
    i tako je malo bitno
    kakav razlog za to postoji
    njeno nije da se buni
    niti svoje nezadovoljstvo
    ispolji.
    Koga je jos briga
    sto je do tog casa
    najbolja krava bila.

  13. #13
    Domaćin *pustinjakinja (avatar)
    Učlanjen
    14.05.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    3.550
    Tekstova u blogu
    334
    Reputaciona moć
    960

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    SKITNICA

    Ja sam skitnica
    pustim ulicama
    i alejama sarenih stihova,
    putnik nebeskim stazama
    i razgovori moji su
    sa nebeskim gospodarima.
    Mogu ti pricati
    sta Mjesec sanja
    kome se Zvjezde smjese
    i sta Sunce pise
    ali,da li bi razumio
    price beskraja?
    Ja sam skitnica
    misli prasuma i
    brodar sirokih okeana
    znam gdje stanuje
    covjekova sujeta
    i gdje je smjesten
    svjetionik nadanja.
    Da ti pricam?
    Ne,ja sam samo skitnica
    price su moje
    za tebe prazne
    rasucu ih po
    putevima vjecnosti
    pokusaj,tamo ih potrazi.
    I,ako mozda,
    mozda shvatis,
    prateci trag neispisanih prica
    sresces skitnicu
    s plastom jesenjih boja
    sa pahuljama
    snijega u kosi...

  14. #14
    Elita
    Učlanjen
    28.03.2006.
    Pol
    ženski
    Poruke
    5.775
    Reputaciona moć
    101

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    Lišće ispisuje tvoje ime na trotoaru
    Pomažemo mu vetar i ja
    M.Bećković

    Uđi u moje oči
    Pre nego što ih sklopim
    Da te pod trepavicama čuvam
    M.Bećković

    .........

  15. #15
    Domaćin *pustinjakinja (avatar)
    Učlanjen
    14.05.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    3.550
    Tekstova u blogu
    334
    Reputaciona moć
    960

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    MASKA


    Kada bih stavila masku
    na svoje misli i svoje lice
    bila bih ti draza?
    Kada bih porekla svoje juce
    pricajuci o nekoj sreci sutra
    i pakujuci danas u sarenu lazu,
    bila bih dostojna tebe?
    Kada bih crno zamjenila
    bojama cvrkutave nestalnosti
    i dodala malo lukavog sjaja
    bila bih ti milija?
    Kavu masku bi zelio sada,
    i koje boje u mojim mislima
    note u mome glasu,
    da zasjene oci tvoje,
    postoje li lazi od istine bolje?
    Uostalom,dragi moj,
    vise to ni vazno nije,
    maske ionako padnu,kasnije
    il' prije...

  16. #16
    Elita
    Učlanjen
    28.03.2006.
    Pol
    ženski
    Poruke
    5.775
    Reputaciona moć
    101

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...



    Pada u suton i bjezi
    ta divna suncana misao
    i kome si dao
    i kome si pisao

    sve to na kraju srce zbroji
    ovo su moji
    a ovo tvoji komadici duse
    kao krijesnice lete i lete

    i reci mi da nisi
    bas jako odrasla
    da zivi u tebi jos neko dijete
    usne namazane medom
    i prvo skolsko zvono
    pa tako redom

    godine neka se pletu
    i ako ostanemo sami na svijetu
    tako sami
    da zvijezde redom gasimo
    da osmjehom nekog spasimo

    pa ako ti dodjem ranom zorom
    i miris jabuka ti stavim na usne

    znat ces da je smrt neozbiljna
    i samo se sali

    znat ces da nas ima i po tome
    koliko smo ljubavi dali


    Zeljko Krznaric

    .........

  17. #17
    Elita Nemir (avatar)
    Učlanjen
    05.01.2006.
    Pol
    ženski
    Lokacija
    Samo on zna gde me ima kad me nema !!!
    Poruke
    5.934
    Tekstova u blogu
    165
    Reputaciona moć
    105

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    Pa i onda, kad
    dotrajes, iskrzanu, izbledelu, necu te sa sebe
    skidati. Na meni ces se raspasti.
    Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju
    ove detinje duse. I da se vise ne stidim pred
    biljem i pred pticama.

    Na poderanim mestima zajedno cemo plakati.

    Zasivacu te vetrom. Posle cu, znam, pobrkati
    moju kozu sa tvojom. Ne znam da li me
    shvatas: to nije prozimanje.
    To je umivanje tobom-M.A.
    Vuk dlaku menja u jesen i u prolece. Covek po potrebi.

  18. #18
    Domaćin *pustinjakinja (avatar)
    Učlanjen
    14.05.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    3.550
    Tekstova u blogu
    334
    Reputaciona moć
    960

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    OTUDJENJE


    Otudjim se tako od sebe
    od svijeta,
    i krenem putem starih pjesama
    nekih dragih stihova
    onih sto vode misli tuzne
    kojima suze ne ostaju duzne.

    Otudjim se tako
    uz zvuke lagane
    rijeci one tanane
    sto taknu uspavane nemire
    i samocu sjetom ispune
    trazeci ruke daleke
    da izbrisu suza tragove.

    Otudjim se tako
    u svoje daljine
    i ostajem tu
    sve dok se svijeca ne utrne
    zvuci sjetni ne zatome.



  19. #19
    Domaćin *pustinjakinja (avatar)
    Učlanjen
    14.05.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    3.550
    Tekstova u blogu
    334
    Reputaciona moć
    960

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    IRONIJE SUDBINE


    Najljepsi osmjeh
    sakrise magle guste
    izbrisase kise jesenje
    uz zvuke krupnih kapi
    sto podsjecaju na
    jecaj violine.

    Maestral zanijemi
    pred bonacom sto
    oluju sprema
    kao bez duse
    dunu vjetar i
    pustos neka
    od svega osta.

    Nemirno more
    pokrila tama,
    utrnuta svjetlost vodi
    pravo do ada
    pravo do puta
    bez povratka.

    Uveo bijeli
    lotosov cvijet,
    simbol nadanja i sna,
    divlja orhideja zgazena
    crnim korakom beznadja.

    A ja,putnik kroz vrijeme,
    putujuci od nemila do nedraga
    druzeci se s kisama septembra
    gledam,
    od svega je samo
    ironija ostala
    rukom sudbine
    ostro zabiljezena.



  20. #20
    Elita Maha-maja (avatar)
    Učlanjen
    23.11.2006.
    Pol
    ženski
    Poruke
    6.124
    Tekstova u blogu
    119
    Reputaciona moć
    223

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    Шумадијски Блуз


    O какo сте људи моји
    једна соба други свет
    ја сам сам у својој чоји
    гледам туђи труo цвет

    поклониo бих живот
    да пређем стари плот

    сањаo сам жуту дуњу
    земљу моју зелен гај
    видеo сам сјајну муњу
    драг и далек завичај

    некo ми тад приђе и рече
    странче добрo вече

    имаш лепа кола странче
    сигурнo си срећан ти
    а ја уплакан рекох јадан
    дајем је за твој један дан

    а онда поче блуз
    моја Шумадија пева o срећи ....


    Ako ne razumeš moje ćutanje, nećeš razumeti ni moje reči...

  21. #21
    Domaćin *pustinjakinja (avatar)
    Učlanjen
    14.05.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    3.550
    Tekstova u blogu
    334
    Reputaciona moć
    960

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    OKTOBAR

    Oktobar.Doba kisa
    sa sivim jutrima i
    sumornim vlaznim danima,
    sa nocima kada se tuga
    useta u snove
    a nebo opusti.
    Oktobar,kao tuzna,stara lutalica
    opet je prepun suza i bolecivih prica,
    skrte toplote sa pola osmjeha
    otplakace malo,ispricati po nesto,
    a onda ce ponovo da luta.
    oktobar,boem bez sesira
    pisac bez olovke i papira
    lutace dok tuznih prica bude
    ali najtuzniju pricu,
    pricu o beskrajnom lutanju svom
    zadrzace duboko u sebi
    u sivilu jednog kisnog dana
    i nikad i niko nece je cuti.
    mozda,ali mozda samo,
    tu pricu isprica
    u necijem snu
    kad oktobarske noci padnu
    a tuga,necujno polako
    doseta sa njima.


    napisano jednog davnog oktobra-1998.g.


  22. #22
    Domaćin *pustinjakinja (avatar)
    Učlanjen
    14.05.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    3.550
    Tekstova u blogu
    334
    Reputaciona moć
    960

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    jos malo u '98-oj...

    Vrijeme je kisa Strance

    Strance,vrijeme je kisa.
    Poneka kap pasce ti na lice
    bas kao sto pade tad.
    Sklopices oci i uzdahnuces,znam,
    i usnices,strance,cudan san.
    Vidjeces oci jedne kako te
    gledaju pogledom jasnim
    oci sjajne poput zvjezde i
    tamne poput noci.
    Ne plasi se strance
    to je,ipak,samo san
    probudices se,a te cudne oci
    bile su i ostace u snu.
    Vrijeme je kisa i to nije san
    vec samo jos jedan sumoran dan.
    Znam,stajaces dugo na kisi,
    lutaces pogledom i traziti nesto,
    nesto sto podsjeca na
    sjaj zvjezda i tamu noci,
    trazices svoj san i u tom snu
    one cudne oci.
    I ne znas da li to kisa pada
    ili to placu one oci
    i znas da sunca nema
    pa opet vidis kako nesto u daljini sija.
    Vrijeme je kisa strance,
    vrijeme kad tuga sama dodje,
    kad sanjamo cudne snove
    i kad ne znamo gdje je san prestao
    a gdje pocela java.
    Vrijeme je kisa strance
    i zato,samo sklopi oci
    i ne cudi se odkud bas sad
    da sanjas te cudne oci.
    Vrijeme je kisa strance,
    vrijeme kad tuga ne pita
    u cije snove smije doci.



  23. #23
    Domaćin *pustinjakinja (avatar)
    Učlanjen
    14.05.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    3.550
    Tekstova u blogu
    334
    Reputaciona moć
    960

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...


  24. #24
    Domaćin *pustinjakinja (avatar)
    Učlanjen
    14.05.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    3.550
    Tekstova u blogu
    334
    Reputaciona moć
    960

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...


    BALADA O NEZNANKI

    Nisam joj znao ime
    niti ko je i odakle
    ali joj lik nikad nisam zaboravio.

    Imala je kosu sto je
    mirisala na proljece
    hod po kojem si mogao da je prepoznas
    izmedju mnogih prolaznika...
    imala je lice koje ste
    morali gledati i ne htjeli.
    Ne...ne, nije to bilo lice
    bizarne, hladne ljepote
    zene koja zna koliko je lijepa,
    to lice je imalo toplinu
    neusiljenu...prirodnu toplinu
    koja ce vas ugrijati,
    otopiti led i u najtvrdjim srcima,
    ali ono najljepse, najcudesnije,
    bjehu njene oci.
    I najzagonetnije...Oci zbog kojih sam
    je i nazvao Neznanka...

    Necu vam reci koliko su bile
    te oci sjajne i cudesno lijepe.
    Reci cu vam nesto drugo...
    ako uspijete da razumijete.

    Ako bi ste zaronili
    u dubinu njenih ociju
    natrag vise niste mogli...
    njena dusa je bila u tim cudesnim ocima.
    Mislili bi ste lako je stici
    do njene duse...jednostavno je
    procitati misli tog jasnog
    otvorenog pogleda...
    Greska,
    mogli ste da citate
    iz tih ociju tek ono
    sto je ona dopustila...
    a to je bilo tako malo
    da bi neko razumio taj pogled.

    Te oci su citavu pojavu te zene
    cinile zagonetnom...drugacijom.
    Pamtili su je po tim tajanstvenim
    dubokim pogledima
    ociju koje govore vise od svake rijeci...

    Prosle su godine.
    Zivot me poveo nekud
    putevima samo njemu poznatim.
    Nisam vise sretao Neznanku
    ali sam vrlo cesto u drugim ocima
    trazilo onu cudnu notu njenih.

    A onda, jednog dana,
    nekim spletom kolnosti
    stajao sam pred jednom zenom.
    Razgovarala je s nekim drugim
    meni okrenuta profilom.
    Zena, vidi se, mlada,
    sasvim klasicno odjevena,
    prorijedjene kose
    nemarno oblikovane u nesto
    sto je trebalo da lici na frizuru.
    Profil ozbiljan, tvrdih crta,
    tamnih...uzasno hladnih...

    Privuce me njen glas.
    Ton odmjeren...dubok.

    Okrenula se prema meni
    prekinuvsi tok mojih misli
    jednim hladnim; -'Izvolite?'
    Istina, usne su bile razvucene
    u nesto sto je trebalo biti osmjeh.

    Gledao sam to tvrdo lice
    i slusao, istina, ljubazan glas
    dobro vaspitane osobe.
    Ali, bila je to ona hladna ljubaznost
    prozeta dozom ironije...

    Uhvatih njen pogled.
    Te oci...
    Bez osmjeha...sjaja...
    Otvorene i jasno hladne.
    Prodje me jeza od tog pogleda.
    Pricala je nesto sa onim
    namjestenim osmjehom
    a ja sam bio prikovan za te oci
    koje su me gledale hladno...ispitivacki.

    Osjecao sam da sam
    te oci vec vidio..ali gdje ?

    Zena je mislila da je vise ne gledam.
    Usmjerila je pogled negdje neodredjeno,
    u nesto cega u blizini ije bilo...
    Primjetih tada kako
    pogled postaje meksi,
    hladnocu zamjeni sjenka tuge
    koja na tren preleti njenim licem,
    licem koje je bilo prica za sebe...

    Ali bjese to samo tren.
    Tren koji me podsjetio
    odakle poznajem te oci...
    Bila je to moja Neznanka...
    ili tacnije - njena sjenka...
    Ali opet ne sjenka
    koja ostaje nezapazena...
    Razlika je u tome sto je
    ona stara Neznanka cinila
    ljude oko sebe srecnim
    i sto je njen osmjeh cinio
    da se i vi smijete...
    A ova zena danas
    cini vas uplasenim i budi u vama
    zelju da pobjegnete iz njene blizine.
    I dugo, dugo ce te imati osjecaj
    da vas prati nepovjerljiv
    ispitivacki pogled hladnih ociju
    ispod kojih je jos hladnija dusa
    i srce od najtvrdjeg kamena.
    Jedino ako ste u tom poledu
    uhvatili onaj jedan tren
    pozeljecete da saznate
    ko je ta zena i kakva je u stvari
    njena istina...

    Ja iskreno zelim onom ko pozeli
    da pronikne kroz led tih ociju
    mnogo upornosti i paznje...trebace mu.
    Mada sumnjam da ce to pokusati
    i uspjeti vise ikom.
    Za to je potrebno mnogo ljubavi
    a moju Neznanku,
    ovakvu kakva je sada,
    tesko je...vrlo tesko voljeti.

    Davno nekad bjese nedostizna
    i kad pomislite da ste joj blizu
    ona vas vrati tamo
    gdje ste i bili - daleko...
    Danas...danas mozete da je vidite,
    dodirnete, razgovarate...a kada
    odete od nje necete biti sigurni
    da ste vidjeli, dodirnuli i
    razgovarali bas sa njom.
    Osmjehnuce vam se...
    ali to nije osmjeh...
    gledace vas...
    ali vas nece vidjeti...

    Bila je daleka...
    danas je predaleka...

    Volio bih da opet vidim
    moju Neznanku...
    I njene oci prepune tajni.
    Ne znam joj ime
    ni ko je i odakle.
    Znam jedino da je vise
    ne mozemo prepoznati
    po nicemu sem po ocima,
    a ni one vise nisu iste...

    Zelim da neko pronikne
    u njenu dusu...
    da neko rijesi zagonetku tih ociju,
    ociju gotovo obicnih,
    a tako drugacijih od hiljade drugih...

    Ja idem dalje...
    I dalje cu pisati balade
    sa nadom da ce oci moje Neznake
    ponovo carobnim sjajem da zasjaje.



    Davni, neuspjeli pokusaj pisanja balade...
    ..mozda mi jednom i uspije ...



  25. #25
    Neproveren član *kiki* (avatar)
    Učlanjen
    21.04.2006.
    Pol
    ženski
    Lokacija
    Zemun
    Poruke
    996
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Re: ...ja pjevam svoj bluz...

    Potrazi me u predgradju



    Potrazi me u predgradju,
    na ulici, na raskrscu.
    Gde mi je jorgovan rasuo perle,
    gde nam je prolece dotaklo usne
    i pobeglo...

    Potrazi me u predgradju,
    kraj vozova sto prolaze.
    Bicemo sami u svitanju dana,
    bicemo sami u pesmama ptica
    ko nekada....

    Dremaju jedra od rublja i cveca,
    cekaju vetar da nekuda plove.
    Cujes li nase nas predgardje zove,
    traze te kuce i ulice stare.

    Potrazi me u predgradju,
    poljubi me u secanju.
    Par onih sati kad ostanes sam,
    ako me sad jos imalo volis
    potrazi me...

    Ti nemas prsten sa naseg vencanja,
    al pamtis strehu na kraju grada.
    Bez mnogo cveca, bez vela i zlata
    bila sam s`tobom sretna k'o nikad.

    Potrazi me...

Slične teme

  1. Kako da nakačim svoj sajt na mrežu?
    Autor SEX_bomba u forumu Web dizajn
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 08.09.2005., 23:44
  2. kako da ubrzam svoj kompijuter???????
    Autor neven u forumu Softver
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 22.11.2003., 07:42
  3. da li mogu sam da napravim svoj sajt?
    Autor ll u forumu Web dizajn
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 31.10.2003., 21:00
  4. Kako da napravim svoj sajt?
    Autor Jelena?KG u forumu Web dizajn
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 25.08.2003., 03:55
  5. kako da napravim svoj sajt?
    Autor ??? u forumu Web dizajn
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 18.07.2003., 09:57

Pravila za slanje poruka

  • Ne možete kreirati novu temu
  • Ne možete poslati odgovor
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoju poruku
  •