- Poruka
- 3.235
Nikola Vlahović:
Imperija Velikog Brata
Novi gradonačelnik Beograda Dragan Đilas, našao se odmah nakon izbora na ovu dužnost u sukobu interesa. Njegovim privatnim firmama je istog trenutka skočila vrednost, mogućnosti njegovog daljeg bogaćenja postale su neograničene, a sreća onih koji su ga birali beskonačna. Ali, kako je Đilas postao milioner, kakve su mu stvarne ambicije i čime je zaslužio poverenje birača, tema je kojom će se njegovi protivnici, ali i njegovi sadašnji pratioci tek baviti.
Biografiju novog gradonačelnika Beograda Dragana Đilasa moguće je čitati na više načina. Službeni deo govori o mladom i uspešnom čoveku čija slava teče od 1991. godine i njegovog susreta sa Slobodanom Miloševićem u svojstvu predstavnika pobunjenih studenata protiv ondašnjeg režima. Rečenicom koja je obećavala: "Predsedniče, podnesite ostavku, učinićete veliku uslugu srpskom narodu", stupio je Dragan Đilas na javnu scenu Srbije, ne skidajući se sa nje do današnjih dana.
Neslužbena biografija novog gradonačelnika govori nešto drugo. Kao u već viđenim prilikama tokom naše neobične prošlosti, i Đilas je "pao" na naplati prvoboračkih potraživanja.
Danas neverovatno zvuči da je ovaj čovek primljen u Demokratsku stranku tek 2004. godine, da je odmah postao član Izvršnog i Glavnog odbora, i da je od 2004. do formiranja Vlade Republike Srbije 2007. obavljao je funkciju direktora Narodne kancelarije predsednika Republike, da je od maja 2007. do jula 2008. godine bio ministar u Vladi Republike Srbije zadužen za sprovođenje Nacionalnog investicionog plana.
Prethodno je na Skupštini Demokratske stranke 18. februara 2006. izabran za člana Predsedništva za region Beograda, a juna iste godine izabran je i za predsednika gradskog odbora.
Odgovor na pitanje zašto ga nije bilo u visokoj politici ranije leži u njegovoj pregovaračkoj strategiji. Tačnije, njegovom trgovačkom duhu. Dok je čekao da mu "naraste cena" u Demokratskoj stranci, pribavljao je sebi materijalnu logistiku.
Jašući na mutnim vodama Petog oktobra, već 2001. godine, građanin Dragan Đilas osniva firmu Dajrekt medija. Nešto ranije, imao je marketinšku agenciju Ovejšn, sa kojom je i ušao u reklamni prostor medija u Srbiji koristeći svoj "prvoborački status" i blagonaklonost par interesnih grupa i makar jednu od brojnih stranih "obaveštajnih zajednica". Nije Đilas imao novac, nego je imao dar za matematiku. Taj dar prepoznali su njegovi politički mentori, pa mu širom otvorili vrata medija. Kako bi drukčije, od osnivačkog uloga na računu svoje prve agencije, ne većem od par hiljada evra, za nekoliko godina postao jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji.
Tek 2005. godine, kad je već bilo izvesno da je "overen" i na menadžerskom terenu, osnovao je takozvani poslovni sistem, kompaniju Multikom group, sa osnivačkim ulogom od blizu 1,5 miliona evra, ili 49 odsto vlasništva. U sastav Multikom group ušla je njegova firma Dajrekt medija, i firma Emoušnprodakšn, koja ima licencu za sve "rijaliti šou" programe vodećih srpskih televizija.
Multikom group je osnovan 2005. godine, a osnivači su bili Dragan Đilas, Dragoslav Ilić i Nebojša Garić. Đilas je uložio oko 1,4 miliona evra, Ilić 1,3 miliona, a Garić oko 200 hiljada evra. Multikom group je već 2006. godine zaradio tačno 55 miliona evra, čime je ušao među nekoliko najprofitabilnijih firmi, a Dragan Đilas postao jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji!
Multikom group nije krila od javnosti da je 2006. godine zaradila 55 milion evra, nego je obznanila i da je Đilasova Dajrekt medija u istom periodu imala ukupan prihod oko 43 miliona evra! Deo Multikom group čine i Ovejšn advertajzing i Sparkiventpromoušn, čiji je prihod 2006. godine bio oko četiri miliona evra.
Tokom 2007. godine, Đilas je zaradio 83,8 miliona evra, a prihod njegove kompanije povećan je za skoro 50 odsto u odnosu na proteklu godinu. Tada konačno i kreće u trku za gradonačelnika Beograda, nakon zaludnog ministrovanja (bez portfelja) i nikad umrle želje da bude predsednik srpske vlade. Konačno, u proleće 2008. godine, rezultati izbora za gradonačelnika Beograda još jednom su pokazali šta građani misle o demokratskim pljačkama. Veliki broj razočaranih učesnika u svrgavanju prethodnog režima koji su sve nade polagali u preporod države demokratskim putem, doživeli su da mnogi samozvani protagonisti tog procesa besramno zbrinjavaju sebe i svoje bližnje o trošku države i naroda, da pljačkaju i otimaju, da ruše tamo gde bi trebalo da grade, a da grade tamo gde zakonom nije dozvoljeno. Upravo je Beograd pun takvih primera.
Takozvana Narodna kancelarija koju je osnovao Predsednik republike, a vodio Dragan Đilas, pretvorila se u sprdnju sa građanima. Javnost nikada nije saznala da li je ova neformalna institucija rešila neki ozbiljan problem, uticala na promenu nekih naopakih zakonskih rešenja zbog kojih pate građani, obznanila postojanje korupcije, zaštitila nečiju imovinu od pošasti kriminalne tranzicije...
No, Đilas je, otvarajući širom Srbije ispostave Narodne kancelarije, stvarao paralelne odbore Demokratske stranke i širio svoju "bazu" koristeći ovu budžetsku ustanovu za ličnu promociju, što mu je bilo od koristi i u privatnim poslovima koje vodi. Čega god se Đilas dohvatio, bilo je njemu lično od koristi. Monopol koji danas ima nad medijskim prostorom u Srbiji počeo je da širi i na druge države u regionu. Na zvaničnom sajtu njegove kompanije to je ponosno istaknuto. Anemične institucije poput Antimonopolske komisije ne mogu Đilasu ništa. Njegova sloboda da bira koga će da reklamira i ko mu je prioritet, stvorena je protivzakonito. Zašto je baš Đilas dobio pravo da prodaje televizijske sekunde na državnoj televiziji, zna njen bivši direktor Aleksandar Crkvenjakov, ali i sadašnji, Aleksandar Tijanić.
Bilo je za očekivati da taj monopol ima na televiziji B92 čiji je bio suosnivač, ali doći u RTS sa idejom monopolske pozicije u poslu prodaje reklamnog prostora, mogao je samo neko ko je imao političku saglasnost i određene koncesije prema "oslobodiocima" ove informativne ustanove.
Osim kontrole elektronskog prostora, novi gradonačelnik je čovek čije su graditeljske ambicije očigledne. Do sada ispoljeni karakter ovog čoveka pokazuje sklonost prema totalitarnim režimima, uprkos njegovim demokratskim zakletvama. Idealan kao aktivista komandne ekonomije, kao što je bio Albert Šper u Hitlerovoj Nemačkoj, lako je pretpostaviti da bi svojim znanjem i energijom besprekorno opsluživao dirigovane režime. Ali, čak i u ovoj savremenoj srpskoj anarhiji, amalgamu selektivne demokratije i propale autokratije, Đilas se snalazi odlično. Ima ga i na zemlji i na nebu. Ponekad i u blatu.
Čuveni su njegovi televizijski obračuni sa bivšim ministrom za kapitalne investicije Velimirom Ilićem, u kojima ga je Ilić redovno nazivao lopovom i prevarantom, razobličavajući njegove poslovne i političke manipulacije, koji su odjednom prestali. Niti Ilić više pominje Đilasa, niti Đilas o Iliću progovara. U blatu srpske tranzicije, nije red narušavati ravnotežu poslovnih interesa.
Đilasova blagajna
Firma Dragana Đilasa Dajrekt medija zastupa kompanije Telenor, Henkel, Bajersdorf Hamburg, Apatinsku pivaru, Bambi, Nektar, Loreal, Knjaz Miloš, Podravka, Štark, Kraftfuds, Delta DMD, Frikom, Imlek, Banka Inteza, Efes Vajfert, EFGEurobank, Džonson i Džonson i mnoge druge. U poslu oglašavanja, Dragan Đilas je danas apsolutni monopolista u Srbiji. Čak 55 odsto celokupnog reklamnog tržišta ove zemlje nalazi se u njegovim rukama. Pre nego je Đilas i zvanično ušao u politiku, vladao je dobrim delom medijskog tržišta. To je tokom proteklih predizbornih kampanja znao dobro da naplati i političkim saveznicima i političkim protivnicima.
Na ličnom računu ništa, a u firmi svašta
Da je"imovinska karta" Dragana Đilasa objavljena tokom njegove predizborne kampanje za gradonačelnika Beograda, pitanje je kako bi se na tim izborima zaista proveo. Ovako, nevešti grafiti zemunskih radikala na kojima je pisalo "Đilas tajkun", delovali su više kao prizemna intriga, koja mu je ustvari pomogla da sebe javnosti predstavi kao sposobnog i poštenog čoveka.
Istine radi, stvari ovako izgledaju: Đilas, zvanično, poseduje stan na Vračaru veličine 110 kvadratnih metara, ušteđevinu od 799 evra i oko milion dinara, automobil "SAAB" iz 2003. i vlasništvo u firmama Multikom (50 odsto), BBDO Sarajevo (48 odsto), MDI internacional Prag (28 odsto). Njegova supruga ima kuću od 250 kvadrata na Senjaku i automobil „Citroen C 3".
Naravno, iza procenata i udela kriju se ogromne pare. Ukupna finansijska "težina" Dragana Đilasa iznos najmanje 50 miliona evra, što u pokretnoj, što u nepokretnoj imovini, što u perspektivnim poslovima uvezanim sa političkim položajem na kome se nalazi.
Imperija Velikog Brata
Novi gradonačelnik Beograda Dragan Đilas, našao se odmah nakon izbora na ovu dužnost u sukobu interesa. Njegovim privatnim firmama je istog trenutka skočila vrednost, mogućnosti njegovog daljeg bogaćenja postale su neograničene, a sreća onih koji su ga birali beskonačna. Ali, kako je Đilas postao milioner, kakve su mu stvarne ambicije i čime je zaslužio poverenje birača, tema je kojom će se njegovi protivnici, ali i njegovi sadašnji pratioci tek baviti.
Biografiju novog gradonačelnika Beograda Dragana Đilasa moguće je čitati na više načina. Službeni deo govori o mladom i uspešnom čoveku čija slava teče od 1991. godine i njegovog susreta sa Slobodanom Miloševićem u svojstvu predstavnika pobunjenih studenata protiv ondašnjeg režima. Rečenicom koja je obećavala: "Predsedniče, podnesite ostavku, učinićete veliku uslugu srpskom narodu", stupio je Dragan Đilas na javnu scenu Srbije, ne skidajući se sa nje do današnjih dana.
Neslužbena biografija novog gradonačelnika govori nešto drugo. Kao u već viđenim prilikama tokom naše neobične prošlosti, i Đilas je "pao" na naplati prvoboračkih potraživanja.
Danas neverovatno zvuči da je ovaj čovek primljen u Demokratsku stranku tek 2004. godine, da je odmah postao član Izvršnog i Glavnog odbora, i da je od 2004. do formiranja Vlade Republike Srbije 2007. obavljao je funkciju direktora Narodne kancelarije predsednika Republike, da je od maja 2007. do jula 2008. godine bio ministar u Vladi Republike Srbije zadužen za sprovođenje Nacionalnog investicionog plana.
Prethodno je na Skupštini Demokratske stranke 18. februara 2006. izabran za člana Predsedništva za region Beograda, a juna iste godine izabran je i za predsednika gradskog odbora.
Odgovor na pitanje zašto ga nije bilo u visokoj politici ranije leži u njegovoj pregovaračkoj strategiji. Tačnije, njegovom trgovačkom duhu. Dok je čekao da mu "naraste cena" u Demokratskoj stranci, pribavljao je sebi materijalnu logistiku.
Jašući na mutnim vodama Petog oktobra, već 2001. godine, građanin Dragan Đilas osniva firmu Dajrekt medija. Nešto ranije, imao je marketinšku agenciju Ovejšn, sa kojom je i ušao u reklamni prostor medija u Srbiji koristeći svoj "prvoborački status" i blagonaklonost par interesnih grupa i makar jednu od brojnih stranih "obaveštajnih zajednica". Nije Đilas imao novac, nego je imao dar za matematiku. Taj dar prepoznali su njegovi politički mentori, pa mu širom otvorili vrata medija. Kako bi drukčije, od osnivačkog uloga na računu svoje prve agencije, ne većem od par hiljada evra, za nekoliko godina postao jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji.
Tek 2005. godine, kad je već bilo izvesno da je "overen" i na menadžerskom terenu, osnovao je takozvani poslovni sistem, kompaniju Multikom group, sa osnivačkim ulogom od blizu 1,5 miliona evra, ili 49 odsto vlasništva. U sastav Multikom group ušla je njegova firma Dajrekt medija, i firma Emoušnprodakšn, koja ima licencu za sve "rijaliti šou" programe vodećih srpskih televizija.
Multikom group je osnovan 2005. godine, a osnivači su bili Dragan Đilas, Dragoslav Ilić i Nebojša Garić. Đilas je uložio oko 1,4 miliona evra, Ilić 1,3 miliona, a Garić oko 200 hiljada evra. Multikom group je već 2006. godine zaradio tačno 55 miliona evra, čime je ušao među nekoliko najprofitabilnijih firmi, a Dragan Đilas postao jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji!
Multikom group nije krila od javnosti da je 2006. godine zaradila 55 milion evra, nego je obznanila i da je Đilasova Dajrekt medija u istom periodu imala ukupan prihod oko 43 miliona evra! Deo Multikom group čine i Ovejšn advertajzing i Sparkiventpromoušn, čiji je prihod 2006. godine bio oko četiri miliona evra.
Tokom 2007. godine, Đilas je zaradio 83,8 miliona evra, a prihod njegove kompanije povećan je za skoro 50 odsto u odnosu na proteklu godinu. Tada konačno i kreće u trku za gradonačelnika Beograda, nakon zaludnog ministrovanja (bez portfelja) i nikad umrle želje da bude predsednik srpske vlade. Konačno, u proleće 2008. godine, rezultati izbora za gradonačelnika Beograda još jednom su pokazali šta građani misle o demokratskim pljačkama. Veliki broj razočaranih učesnika u svrgavanju prethodnog režima koji su sve nade polagali u preporod države demokratskim putem, doživeli su da mnogi samozvani protagonisti tog procesa besramno zbrinjavaju sebe i svoje bližnje o trošku države i naroda, da pljačkaju i otimaju, da ruše tamo gde bi trebalo da grade, a da grade tamo gde zakonom nije dozvoljeno. Upravo je Beograd pun takvih primera.
Takozvana Narodna kancelarija koju je osnovao Predsednik republike, a vodio Dragan Đilas, pretvorila se u sprdnju sa građanima. Javnost nikada nije saznala da li je ova neformalna institucija rešila neki ozbiljan problem, uticala na promenu nekih naopakih zakonskih rešenja zbog kojih pate građani, obznanila postojanje korupcije, zaštitila nečiju imovinu od pošasti kriminalne tranzicije...
No, Đilas je, otvarajući širom Srbije ispostave Narodne kancelarije, stvarao paralelne odbore Demokratske stranke i širio svoju "bazu" koristeći ovu budžetsku ustanovu za ličnu promociju, što mu je bilo od koristi i u privatnim poslovima koje vodi. Čega god se Đilas dohvatio, bilo je njemu lično od koristi. Monopol koji danas ima nad medijskim prostorom u Srbiji počeo je da širi i na druge države u regionu. Na zvaničnom sajtu njegove kompanije to je ponosno istaknuto. Anemične institucije poput Antimonopolske komisije ne mogu Đilasu ništa. Njegova sloboda da bira koga će da reklamira i ko mu je prioritet, stvorena je protivzakonito. Zašto je baš Đilas dobio pravo da prodaje televizijske sekunde na državnoj televiziji, zna njen bivši direktor Aleksandar Crkvenjakov, ali i sadašnji, Aleksandar Tijanić.
Bilo je za očekivati da taj monopol ima na televiziji B92 čiji je bio suosnivač, ali doći u RTS sa idejom monopolske pozicije u poslu prodaje reklamnog prostora, mogao je samo neko ko je imao političku saglasnost i određene koncesije prema "oslobodiocima" ove informativne ustanove.
Osim kontrole elektronskog prostora, novi gradonačelnik je čovek čije su graditeljske ambicije očigledne. Do sada ispoljeni karakter ovog čoveka pokazuje sklonost prema totalitarnim režimima, uprkos njegovim demokratskim zakletvama. Idealan kao aktivista komandne ekonomije, kao što je bio Albert Šper u Hitlerovoj Nemačkoj, lako je pretpostaviti da bi svojim znanjem i energijom besprekorno opsluživao dirigovane režime. Ali, čak i u ovoj savremenoj srpskoj anarhiji, amalgamu selektivne demokratije i propale autokratije, Đilas se snalazi odlično. Ima ga i na zemlji i na nebu. Ponekad i u blatu.
Čuveni su njegovi televizijski obračuni sa bivšim ministrom za kapitalne investicije Velimirom Ilićem, u kojima ga je Ilić redovno nazivao lopovom i prevarantom, razobličavajući njegove poslovne i političke manipulacije, koji su odjednom prestali. Niti Ilić više pominje Đilasa, niti Đilas o Iliću progovara. U blatu srpske tranzicije, nije red narušavati ravnotežu poslovnih interesa.
Đilasova blagajna
Firma Dragana Đilasa Dajrekt medija zastupa kompanije Telenor, Henkel, Bajersdorf Hamburg, Apatinsku pivaru, Bambi, Nektar, Loreal, Knjaz Miloš, Podravka, Štark, Kraftfuds, Delta DMD, Frikom, Imlek, Banka Inteza, Efes Vajfert, EFGEurobank, Džonson i Džonson i mnoge druge. U poslu oglašavanja, Dragan Đilas je danas apsolutni monopolista u Srbiji. Čak 55 odsto celokupnog reklamnog tržišta ove zemlje nalazi se u njegovim rukama. Pre nego je Đilas i zvanično ušao u politiku, vladao je dobrim delom medijskog tržišta. To je tokom proteklih predizbornih kampanja znao dobro da naplati i političkim saveznicima i političkim protivnicima.
Na ličnom računu ništa, a u firmi svašta
Da je"imovinska karta" Dragana Đilasa objavljena tokom njegove predizborne kampanje za gradonačelnika Beograda, pitanje je kako bi se na tim izborima zaista proveo. Ovako, nevešti grafiti zemunskih radikala na kojima je pisalo "Đilas tajkun", delovali su više kao prizemna intriga, koja mu je ustvari pomogla da sebe javnosti predstavi kao sposobnog i poštenog čoveka.
Istine radi, stvari ovako izgledaju: Đilas, zvanično, poseduje stan na Vračaru veličine 110 kvadratnih metara, ušteđevinu od 799 evra i oko milion dinara, automobil "SAAB" iz 2003. i vlasništvo u firmama Multikom (50 odsto), BBDO Sarajevo (48 odsto), MDI internacional Prag (28 odsto). Njegova supruga ima kuću od 250 kvadrata na Senjaku i automobil „Citroen C 3".
Naravno, iza procenata i udela kriju se ogromne pare. Ukupna finansijska "težina" Dragana Đilasa iznos najmanje 50 miliona evra, što u pokretnoj, što u nepokretnoj imovini, što u perspektivnim poslovima uvezanim sa političkim položajem na kome se nalazi.