Vladika Nikolaj

sanjasanjalica73

Primećen član
Poruka
620
Ljudi koji ne mogu vladati svojim srcem, još manje mogu vladati svojim jezikom.

Ljudi koji ne mogu videti svet u sebi, još manje mogu videti sebe u svetu.


Bezbožnik se boji skoropostižne smrti, lopov se boji obijača, ubica se boji mača, gordljivac se boji sramote, klevetnik se boji suda istine.
Veliko bogatstvo otkriva siromaštinu.
Telesni brak je samo simbol duhovnog braka. U telesnom braku prvo pristupaju radosti pa onda gorčine, dok u duhovnom prvo gorčine pa radosti.
Vlast je veliko iskušenje i malo je onih koji mogu tom iskušenju odoleti.
Od pamtiveka vuci kolju jaganjce, a nikada nijedno jagnje nije zaklalao vuka. Pa ipak je u svetu vise jaganjaca nego vukova.
Često jednog dana kad učiniš jedan greh, učinićeš i drugi, i kad pokažeš jednu vrlinu pokazaćeš i drugu.
Ko ima veliko ima i malo.
Gospodar duše, gospodar je i tela.
Kao što se sveća od sveće pali, tako i dobro delo od dobrog dela.
Učini dobro i zakopaj pod kamen, ono će od kamena načiniti sebi jezik i objaviti se.
Ko daleko ode sa đavolom u šetnju, teško se vraća na pravi put.
Što više slasti to je manje slatko, što više gorčine to je manje gorko.
Vladanje zastrašivanjem je očajno i poslednje sredstvo u rukama nemoćnih upravitelja jedne zemlje.
Neprolazne vrednosti su dragocenije od prolaznih kao što je večnost dragocenija od vremena. A neprolazne vrednosti ulaze u okvir zdravlja duševnog.
Istina ne zavisi od vremena i nije ni nova ni stara, nego upravo Istina, juče, danas, sutra.
Ako se knjige budu množile današnjom brzinom, biće više učitelja nego učenika i razbiće se pamet od knjige čoveku kao ogledalo kad se razbije na stotinu parčeta.
Biranje kraljica lepote moderni je običaj starih latinskih naroda. U stvari, to je samo jedna vešto prikrivena trgovina belim robljem.
Kad čovek misli da je na vrhuncu svog uspeha, tada, u stvari, stoji na granici svoje propasti.
Lenjost je jedan od smrtnih grehova jer umrtvljuje dušu u čoveku. Lenjo telo je gnezdo poroka, lenja duša naseobina đavola.
Kad radiš, ne gledaj samo korist, i dobit, i uspeh. Lepota i naslada koju jedan stolar oseća pri tesanju, struganju, glačanju i sklapanju drveta ne da se ničim isplatiti. Moralna lepota, lepota duše, srca i karaktera svetli i kroz najružnije lice čovečije.
Kakvu ljubav prema prijateljima nudi takve će i prijatelje naći.
Ljudi koji ne mogu videti svet u sebi još manje mogu videti sebe u svetu.
Ljudi koji ne mogu učestvovati u tuđem bolu, još manje mogu učestvovati u tuđoj radosti.
Zalud je bure od najskupljeg drveta kad s u njemu drži ukislo vino.
O tri stvari ne žuri dok govoriš: O Bogu, dok ne utvrdiš veru u njega. O tuđem grehu dok se ne setiš svoga i o sutrašnjem danu, dok ne svane.
Ne prljaj onoga koji se počeo prati nego mu pomozi da se opere.
Ko nije stradao od požara u sebi, taj će zajaukati kad mu prst oprže.
Voda se može upotrebiti za električnu vodenicu, ali i za potop sveta.
Kao što suze teku od velike žalosti, ali i od velike radosti, tako strah obuzima čoveka od velikog zločina, ali i od velike žrtve.
Ako sam pozvan da se branim ja ću ćutati, ako sam pozvan da branim istinu ja ću govoriti.
 
Vladika Nikolaj Velimirović (1881-1956), jedna je od najupečatljivijih ličnosti srpske pravoslavne duhovnosti. Školovao se u Švajcarskoj i Engleskoj gdje je i doktorirao. Neki ga smatraju najnedogmatskijim srpskim teologom. Knjige, pastirska pisma, propovijedi i velika javna angažovanost učinili su ga veoma popularnim, a zbog njegovog velikog ugleda i uticaja Nijemci su ga po okupaciji Srbije uhapsili i na kraju internirali u konc-logor Dahau. Nakon rata je otišao u SAD gdje je i umro. Zanimljiva je jedna crtica iz njegovog života koja je vezana za naš grad. Naime između dva svjetska rata, Nikolaj je na jednom od svojih putovanja po Jugoslaviji držao propovijed u Banjaluci. Nakon te propovijedi neki je stari musliman rekao: "Da ovaj Božiji čovjek češće dolazi i govori nam, svi bi se mi vratili u vjeru pradjedovsku!?"
Ovo su neke njegove misli, uzete iz knjige "O Bogu i o ljudima" koja predstavlja izbor izvoda iz njegovih govora, članaka i knjiga:




Ako putnici znaju, recimo, koliko je kamenova u kaldrmi puta i koliko je zrna peska pod kaldrmom, i ako znaju imena sveg drveća i svih travki što rastu pokraj puta - šta im pomaže sve to znanje, ako ne znaju gde je put počeo, i gde će se završiti, i odakle su pošli i kuda idu?

Posvednevno ljudi žive i opšte više verom nego ičim drugim. U gostionici čovek ruča s verom da u jelu nije otrov, spava u postelji s verom da pod jastukom nisu škorpije, prima na pijaci banknotu s verom da nije lažna, kupuje u dućanu šibicu s verom da nije vlažna, iznajmljuje kočiju s verom da će ga kočijaš odvesti tamo gde treba, putuje železnicom s verom da je vozovođa normalan čovek, koji ne misli na samoubistvo. Težak seje žito s verom da će seme nići. Čobanin goni stado na pašu s verom da mu trava nije preko noći usahla. Žena žuri s krčagom na izvor s verom da iz njega voda još teče. Škola počiva na veri učenika i učitelja. Država počiva na veri građanina u građanina i u vlast. Brak postoji na veri, u dobronamernost obe strane. Prijateljstvo postoji na veri u iskrenost obe strane.

Vera čovekova nije drugo nego otvaranje vrata duše i dopuštenje Bogu da uđe?

Moja vera u Boga ne smeta mi da usvojim svu pravu nauku od alfe do omege? Najbolja nauka stoji u savršenoj harmoniji sa najboljom verom. A najbolji se nikad ne prepiru: najbolji se razumeju i ljube. Niski ili nejednaki se prepiru i glože i uživaju u prepiranju i gloženju. No prepiranje i gloženje psevdovere i psevdonauke pokoleba mnoge proste duše u veri.

Obrazovan je onaj koji ima obraza.

Školovan je onaj čovek koji je uspeo da očisti jezik od gadnih reči i svoje srce od smradnih želja i svoj um od bezbožnih misli. Ko nije ovo uspeo tome školovanje pomaže samo da jednom naučenom veštinom zarađuje sebi za hleb kao što školovan (na svoj način) medved zarađuje svojom veštinom igranja.

Bogatstvo je dobro kad se može u dobro delo obratiti. Bogatstvo je zlo kad, mesto da da slobodu čoveku stavi svoga sopstvenika u službu.

Zavidi li ko gubavome? Ne zavidi. Zašto onda poneko zavidi zlome, kad je zlo veća bolest od gube? Guba je bolest tela a zlo je bolest duše.

Mrzi na zlo, no ne mrzi na čoveka koji čini zlo, jer je bolesnik. Ako možeš leči bolesnika, no ne ubijaj ga mržnjom svojom.

Istina je šira, viša i dublja od vasione. Zato se istina ne može znati - ona se može otkriti duhovnom čoveku, kao što se dan ne može znati, no može se otkriti otvorenom oku.

Reći za jednu veru ili jednu filozofiju da sadrži svu istinu isto je što i reći da sve druge vere i filozofije sadrže sve zablude. Od ove brutalnosti retko je kad slobodna velika masa ljudi. A zadobiti ovu slobodu znači učiniti jedan divovski korak ka veličini, ka božanstvu.

Najveće istine lakše ćeš dokazati ljudima životom no rečima. Zato i ne počinji govoriti o njima prvo jezikom jer ćeš ih dovesti u sumnju.

Ko duhovno misli, taj dolazi do saznanja da nije svet prostraniji od čoveka, no obratno, da je čovek prostraniji od sveta. Neka vasiona uveća sebe i umnoži sebe još milion puta, moja duša preleće sve njene granice i svu je obuhvati kao ispolinska ruka malu loptu.

Smatraj svaki dan kao jedan ceo, otpočet i završen život. Odživi ga kao celinu a ne kao deo. Nek se svaki tvoj dan odroni od tebe kao ceo jedan čovek s kojim ćeš želeti da se opet sastaneš kao s prijateljem i da ga bez stida pokažeš vasioni.
 
КАДА СЕ ЧОВЕК МОРА СЕТИТИ БОГА

И најгори човек се три пута у животу мора сетити Бога:

- када види праведника да страда због његове кривице;
- када он сам страда због туђе кривице, и
- кад му дође час смрти.

Три пута у животу мора се заплакати и најтврђи грешник :

- када га , гоњена од људи као дивљу звер помилује мајчина рука;
- када га болесна и осамљена посети његов противник, доносећи му дарове и опроштај, и
- када му на самрти свештеник каже: не бој се, Божја милост је већа од твојих грехова!

Три пута човек личи сам себи на Бога:

- када му се роди син,
- када схвати и усвоји Христа, и
- када се помири са својим страдањем за правду.


Св.Вл.Николај Велимировић
 
ГРОМ И ГРОМОВНИК

Када вода испари и као пара постане невидљива, тада изгледа најнемоћнија. Но баш тада она ствара громове.

Тако и Христос. Када је био положен у гроб и уништен за очи људске изгледао је најнемоћнији. Но, баш тада је послат гром и громовник за историју света.


Св. Вл.Николај Велимировић
 
ПРИЈАТЕЉСТВО И НЕПРИЈАТЕЉСТВО


Човек никада не може мрзети непријатеља незналицу колико непријатеља развратника.

Непријатљ из незнања никаданије толико одвратан колико непријатељ из покварености.

Ми постајемо непријатељи једноме човеку, када познамо његове зле особине, а не познамо његове добре оссобине. И ми постајемо пријатељи једноме човеку, када уочимо његове добре особине и превидимо његове зле особине.

Јачина нашег пријатељства и непријатељства према људима, дакле, не зависи од тих људи него од нас самих,- од нашег познања и наше уочљивости.



Св. Вл. Николај Велимировић
 
ДУХ ПРОТИВЉЕЊА


Ко год се противи Божјем закону, тај ће се убрзо почети противити природном и друштвеном закону.

Ко год се противи вољи Божјој, тај ће се ускоро почети противити свачијој вољи.

Ко год се противи власти Божјој, тај ће се ускоро почети противити свакој власти.

Ко год се противи љубави Божјој, тај ће се ускоро почети противити и љубави мајке, жене, деце и пријатеља. Љубав таквога створења претвориће се у самољубље, самољубље у очајање, а очајање је најкраћи пут ка самоубиству.


Св. Вл. Николај Велимировић
 
КАДА ЋЕМО БИТИ СРЕЋНИ


Срећом ће наградити бог верне своје ( то јест сличне Себи ), и то не срећом животиње но срећом Бога.

Неће Бог одоцнити са наградом, али неће ни похитати.

Да ли тежак очекује плод од пшенице чим посеје пшеницу? И тркач у кочији да ли очекује награду усред трке? И морепловац - да ли очекује видети пристаниште усред океана? И домаћин њиве - да ли исплаћује посленике у њиви за време посла?

Зашто ти онда очекујеш награду усред трке, насред океана, и усред посла?

У овај живот си послат не да имаш срећу него да је заслужиш.


Св.Вл. Николај Велимировић
 
Imao sam nepunih šest godina kad sam se teško razboleo. Dugo sam bio u
kritičnom stanju, a jedina moja sećanja na to vezana su za dugi oporavak u
bolnici. Postoji ipak nešto čega se dobro sećñam: na bolnički prozor često mi je
dolazio beli golub kome je oko noge bilo vezano parče crvenog konca. Tokom
jedne posete, rekao sam majci i baki za goluba i tada mi je baka, inače pobožna
žena, rekla da je ona vezala končić za njegovu nogu i da me sada taj golub
čuva. Ja sam joj verovao i osećao se sigurnijim kad je on bio na prozoru.
Ubrzo sam počeo da ustajem i da ga hranim mrvicama hleba.
Mnogo kasnije, majka mi je pričala da je baka do kraja verovala da je taj
golub bio moj čuvar i da njemu dugujem život. Niko nije ni pokušao da je razuveri,
jer je ljubav između starijih osoba i unučića svetinja u koju se ne dira.
Od tada je prošlo mnogo godina. U jesen 1994, građanski rat besneo je
u Bosni. Mada u njemu nisam direktno učestvovao, sticajem okolnosti našao
sam se u jednoj vojnoj jedinici gde mi je posao bio da osposobim i pustim u
pogon neke zaplenjene radio-uređaje. Stigao sam vojnim džipom kasno noću
i, pošto su uređaji bili u kući, na oko pola kilometra od garnizona, tu sam
se i smestio. Bio sam jedini stanar pored jednog vojnika i oficira koji su trebali
da mi pomognu u poslu.
U vojsci se rano ustaje. Kad su moji domaćini videli sa koliko napora
sam se probudio, obećali su mi jaku kafu. Izašao sam u dvorište, seo za baštenski
sto i čekajući kafu pokušao da shvatim gde sam se zatekao. Bili smo u
podnožju planine, daleko od grada. Jutro je bilo sveže i ponegde je još bilo
magle. U ratno vreme, kad užas postane deo svakodnevnice, čoveka može da
uteši pomisao da postoji nešto što je jače od ljudske gluposti: sunce koje nekim
čudom još uvek greje, nebo koje je ipak plavo i drveće koje i dalje lista i
donosi plodove.
Iza niske ograde bila je njiva sa nekoliko stabala šljive. Rodile su i prerodile;
meštani su, verovatno, bili u izbeglištvu pa nikoga nije bilo da ih bere.
Ne pamtim kad sam poslednji put jeo šljive, ali tada sam osetio želju da ih
naberem i podelim sa svojim domaćinima.
Napravio sam nekoliko koraka i stao kao ukopan. Iznad moje glave preleteo
je beli golub i sleteo na ogradu ispred mene. Nisam mogao da verujem
očima: oko noge bio mu je vezan crveni konac! Bio sam zbunjen kao nikada.
Hteo sam nekome da ga pokažem, upro sam prstom u njega i okrenuo se, ali
u dvorištu sam bio sam. Dugo sam ga gledao, neodlučan šta da uradim. On
je izvijao glavu i gledao me jednim pa drugim okom, kao da je hteo nešto da
mi kaže. Približavao sam mu se korak po korak, da ga ne bih uplašio. Kad
sam stigao dovoljno blizu da mogu da ga dodirnem, vrata iza mojih leđa su
se otvorila i oficir je viknuo: “Ne idi iza ograde, tu je minsko polje!”
Koje je objašnjenje za ovaj čudan događaj?
Prosto da prostije ne može biti: sve sam izmislio.

(V.Antonić "Postoje li stvari koje ne postoje") :mrgreen:
 
Све ће добро бити

Бог отаца наших Бог је и синова,
Чувар земље наше и наших домова.
Кроз чудеса страшна, кроз паклене страве,
Он је оце наше довео до славе.
Стопу све по стопу, кроз огањ и воду,
Дариво им милост, снагу и слободу.
Зато нико од њих не хте веру крити:
"Наш је Творац с нама – све ће добро бити!"

Бог ђедова наших Бог је и унука:
Исцелитељ рана, Победитељ мука.
Увек исти Господ, Господ над војскама;
Ка'но ђедовима – помаже и нама.
Ка'но светом Сави тако и Душану,
Ка'но Милутину тако Страхињ бану.
Претци и потомци, и гладни и сити,
Један језик знаше: "Све ће добро бити!"

Ускликнимо и ми: Све ће добро бити!
Та навек ће зора поноћ наследити.
Све ће добро бити! нека младић рекне,
Све ће добро бити! нека старац јекне,
Све ће добро бити! певали су свеци,
Све ће добро бити! певај, мајко, деци.
Све ће добро бити! свештеници, појте.
Све ће добро бити! народи, утројте.
Шта је језик српски? Шта српски зборити?
То су чет'ри речи: Све ће добро бити.

Свети Владика Николај Велимировић
 
Jedino čudo koje je svima vidno i poznato je to prokleto sokoćalo koje pušta tvoj glas na daljinu a sad i ovaj internet svašta čovek vidi i čuje širom ovog belog sveta a dupe iz fotelje nepomeri.Jednom za svagda da se zna čuda nepostoje niti su postojala niti će postojati jer to su samo normalne ljudske halucinacije nakon dobrog dopa ili čašice više.
Shvatite da je samo ljubav potrebna a ne razotkrivanje Biblije i gutanje tih budalaština koje su izmišljene da se Vladari obogate na račun maloumnika ili ti vernika.Jednostavno poštuj zakone božije i nečini zla niti ga poželi nekome i to je to.Ljubav i vera su jedno od najjačih oružija koje čovek poseduje a one pričice o frizerima, čistaču WC-a i tome slično su teške bljuvotine da u to ni deca sa 7 god nemogu da poveruju.Zato očisti misli svoje i poštuj druge i voli ih kao što i bog voli tebe i kraj priče!
 
Jedino čudo koje je svima vidno i poznato je to prokleto sokoćalo koje pušta tvoj glas na daljinu a sad i ovaj internet svašta čovek vidi i čuje širom ovog belog sveta a dupe iz fotelje nepomeri.Jednom za svagda da se zna čuda nepostoje niti su postojala niti će postojati jer to su samo normalne ljudske halucinacije nakon dobrog dopa ili čašice više.
Shvatite da je samo ljubav potrebna a ne razotkrivanje Biblije i gutanje tih budalaština koje su izmišljene da se Vladari obogate na račun maloumnika ili ti vernika.Jednostavno poštuj zakone božije i nečini zla niti ga poželi nekome i to je to.Ljubav i vera su jedno od najjačih oružija koje čovek poseduje a one pričice o frizerima, čistaču WC-a i tome slično su teške bljuvotine da u to ni deca sa 7 god nemogu da poveruju.Zato očisti misli svoje i poštuj druge i voli ih kao što i bog voli tebe i kraj priče!

Zemljak, za ovo imaš reputaciju. :)
 
zdravo.bi sakal da prasam dali znaete nesto za manastirot na o. Serafim Rouz vo Platina. molitvami svjatago Nikolaa, da pomjanet vseh nas Gospod v Carsstvii svoem...+

Била је тема о о.Серафиму Роузу на овом пдф:


http://forum.krstarica.com/threads/238879

Такође имаш и овде:

http://images.google.com/imgres?img...%D0%B7&um=1&hl=sr&lr=lang_sr&newwindow=1&sa=N

0033-large.jpg
 

Back
Top