Aha, ništa ti ne znaš. Hoćeš da napišem priču o Sidarti Kojatkinu a ponajviše da se zadržim na njegovoj učiteljici ljubavi, lepoj Kamali Lilu? Dobro, onda ćemo da probamo ovako:
- Svakoga dana Kojatkin Sidarta je posećivao lepu Kamalu Lilu u Svaštarovu, odeven u lepo ruho i finu obuću, a često joj je donosio i poklone. Njena rumena, mudra usta naučila su ga mnogo čemu. Mnogo čemu ga je naučila i njena nežna, gipka ruka. Budući da je u ljubavi još bio kojotić, sklon da slepo i nezasito srlja u naslade sa raznim ženama, kao u kakav ponor, ona ga je od samog početka podučavala i naučila da nema slasti bez pružanja slasti, kao i da svaki pokret, svako milovanje, svaki dodir, svaki pogled, svako i najmanje mesto na telu ima svoju tajnu čije otkrivanje donosi blaženstvo (jes' malo dosadno, mayku mu, ali tako ti i treba kad si u srednjoj-frizerskoj
bežala sa časova. Da si Sidartu čitala na vreme, sa svojih 16 kao Borčica, naprimer, ne bi ti sad bilo dosadno, lepotice, nego bi sad Kojot, kao Sidarta kod Kamile, možda našao svu vrednost i smisao svog forumskog života i provodio sve svoje vreme kod Lilu u Svaštarovu, a ne da sedi u kafanama sa kojekakvim književnicima, pesnicima, filosofima, slikarkama i štatijaznam kakvim sve još umetnicima).
Poenta: Nema slasti, dok se Kamila Lilu sa Sidartom Kojotom ne omasti.