Grand generacija

>NiNa<

Poznat
Poruka
9.784
Sve je vise devojcica koji uzore i idole nalaze u popularnim pevacicama narodne muzike.

Zanima me da li vam to smeta kada vidite kod druge dece,da li to primecujete kod svoje
i da li se borite brotiv toga,i moze li se protiv decijeg izbora?
Ili ako nemate decu jos uvek,sta bi uradili na mestu tih roditelja?
 
Nije od juce,u poslednjih 20-tak godina.
Ne trazim krivicu,samo me zanima da li bi vama kao roditeljima smetalo da je vasoj cerki uzor Seka Aleksic recimo.
U oblacenju,ponasanju,razmisljanju...
 
Nije od juce,u poslednjih 20-tak godina.
Ne trazim krivicu,samo me zanima da li bi vama kao roditeljima smetalo da je vasoj cerki uzor Seka Aleksic recimo.
U oblacenju,ponasanju,razmisljanju...

To je druga stvar...
To je do deteta...
Verovatno bi, ali to bi rešila sa svojim detetom...
Nije krivica u Seki Aleksić(mada mi se lično dotična ne sviđa)...
 
Pala mi je na pamet ova tema,jer sam radila u jednoj marketinskoj agenciji anketiranje dece,u uzrastu osnovna skola,o njihovim uzorima,idolima,omiljenim likovima,emisijama...
I oko 70 % devojcica je navelo kao omiljenu emisiju ili Bravo show ili Grand show,a omiljeni javni lik neka pevacica narodne muzike.
Uglavno Ceca ili Seka.
Malo mi je to porazavajuce.
 
Jeste li videli dečje emisije? " In klinci", "Citty kids", i sve takvi neki nazivi, a devojčice u predpubertetu obučene kao pojedine pevaljke na koncertima (gde bi se to još i moglo shvatiti kao scenski kostim), a teme su koji holivudski glumac ili glumica je šta snimio i koliko je zaradio!
Ne dozvoljavaju im da imaju detinjstvo!
To što deca imaju pogrešne uzore je delimično zbog poražavajućeg "kvaliteta" programa na našim TV, ali i do roditelja, koji gledaju samo takve emisije, i ne mare da li i deca to gledaju, a ništa im ne objašnjavaju od onog što se vidi na ekranu. A neki još i podstiču takvo ponašanje, jer su i sami primitivni i bez ukusa.
Šta reći za mame koje se za ulicu i to preko dana, oblače kao pevačice na nastupima (koje se kod kuće inače normalno oblače, ali mame to ne shvataju), i isto tako, kao i sebe, oblače svoje ćerke od 5-10 godina (kao sestre)?
 
Sve je vise devojcica koji uzore i idole nalaze u popularnim pevacicama narodne muzike.

Zanima me da li vam to smeta kada vidite kod druge dece,da li to primecujete kod svoje
i da li se borite brotiv toga,i moze li se protiv decijeg izbora?
Ili ako nemate decu jos uvek,sta bi uradili na mestu tih roditelja?

Ne bih nikoga sprechila da slusha narodnjake, iako mrzim tu muziku.Svako ima pravo na svoj ukus.
 
Ne bih nikoga sprechila da slusha narodnjake, iako mrzim tu muziku.Svako ima pravo na svoj ukus.



Svako ima pravo na svoj ukus, ali kako dete da zna šta je njegov ukus, kad mu nije ni pokazano šta sve postoji, i nije rečeno da ima još dobre muzike i dobrog odevanja i zanimljivih tema, osim ovog sveopšteg užasa? Tek kad bude u mogućnosti da bira, pa izabere, možemo govoriti o ukusu. U kakvoj je mogućnosti da "ima ukus" dete od 7-8 godina, koje nije videlo u životu ništa osim jedne vrste muzike, jedne vrste filmova, jedne vrste "dečjih" emisija (na koje neću da trošim reči), kada se još nije ni formiralo u čoveka, a i prilično je sprečavano u tome isključivim ponašanjem njegovih roditelja?

Nije reč o tome da li će voleti jednu ili drugu vrstu muzike, već o sveukupnom površnom i isključivom pogledu na život, koji se formira tokom detinjstva, a koji će se, neminovno, sukobiti sa realnim životom, čim dete izađe ispod roditeljskog okrilja. To je mnogo opasnije od pukog muzičkog ukusa, i može vrlo negativno da se reflektuje na kasnije donošenje zaključaka i odluka o sopstvenom životu, kad jedno takvo dete ("napumpano" predrasudama ) odraste.
 
Sve je vise devojcica koji uzore i idole nalaze u popularnim pevacicama narodne muzike.

Zanima me da li vam to smeta kada vidite kod druge dece,da li to primecujete kod svoje
i da li se borite brotiv toga,i moze li se protiv decijeg izbora?
Ili ako nemate decu jos uvek,sta bi uradili na mestu tih roditelja?

Не мислим да све већи број деце слуша народњаке и проналази се у Гранд парадама. Напротив, мислим да се тај број смањио у односу на оно што је било пре неколико година, мада и даље постоји одређени број клинаца који су у том фазону.


Пре неколико година практично није ни постојала нека друга врста музике која би им била доступна. СВИ су слушали народњаке, а сада је то свега, рецимо, тридесетак посто деце, бар у одељењима у којима ја предајем... Чак је (што ме радује) у неким тинејџерским круговима поново срамота слушати народњаке (као што је било у моје време).

Што се моје деце тиче, док су биле у првом-другом разреду деца из комшилука су им напунила уши народњацима и искрено сам се уплашила за њихов музички укус. Међутим, то је трајало само једно лето... Данас слушају Токио хотел, неке Џонас брадерс (мрзи ме да пребацујем на латиницу:lol:)....а то су неки тинејџерски бендови чак мало тврђег звука.
А иначе, већ доста се дознају и у рок класике, и показују интересовање да што више знају.

(''Штаа, зар и ТИ, мама, знаш ову песму од Битлса???!!!'':hahaha:)

Драго ми је да смо превазишле ''кризу'' са народњацима и мислим да им се више неће ни враћати. Мислим да је формирање укуса првенствено ствар породице, па тек онда друштва и медија.
 
Не мислим да све већи број деце слуша народњаке и проналази се у Гранд парадама. Напротив, мислим да се тај број смањио у односу на оно што је било пре неколико година, мада и даље постоји одређени број клинаца који су у том фазону.


Пре неколико година практично није ни постојала нека друга врста музике која би им била доступна. СВИ су слушали народњаке, а сада је то свега, рецимо, тридесетак посто деце, бар у одељењима у којима ја предајем... Чак је (што ме радује) у неким тинејџерским круговима поново срамота слушати народњаке (као што је било у моје време).

Што се моје деце тиче, док су биле у првом-другом разреду деца из комшилука су им напунила уши народњацима и искрено сам се уплашила за њихов музички укус. Међутим, то је трајало само једно лето... Данас слушају Токио хотел, неке Џонас брадерс (мрзи ме да пребацујем на латиницу:lol:)....а то су неки тинејџерски бендови чак мало тврђег звука.
А иначе, већ доста се дознају и у рок класике, и показују интересовање да што више знају.

(''Штаа, зар и ТИ, мама, знаш ову песму од Битлса???!!!'':hahaha:)

Драго ми је да смо превазишле ''кризу'' са народњацима и мислим да им се више неће ни враћати. Мислим да је формирање укуса првенствено ствар породице, па тек онда друштва и медија.

Da,moje dete vaspitavam ja a ne televizija...
 
Ne bih nikoga sprechila da slusha narodnjake, iako mrzim tu muziku.Svako ima pravo na svoj ukus.

Сад тек видех овај пост.

Наравно да не можеш ништа силом забранити. Реч је о ВАСПИТАВАЊУ, а у васпитање спада и естетско васпитање које је родитељ дужан да пружи детету: да га усмери како да формира смисао за лепо, да ра му помогне да развије естетске критеријуме, да пренесе на дете своје вредносне категорије, да му помогне да формира укус, да буде узор за образац понашања....
 
Tesko da ce dete slusati narodnjake ako su mu roditelji slusali Azru, Otis Reding-a i Zeppeline.
Ali ako se slusala Lepa Brena i Bora Drljaca ili ako se nikakva muzika nije pustala u kuci, onda mi nije jasno sto je nekom cudan decji ukus za muziku.

Deca treba da se kultivisu ali to mogu da urade samo kultivisani roditelji.
 
Не мислим да све већи број деце слуша народњаке и проналази се у Гранд парадама. Напротив, мислим да се тај број смањио у односу на оно што је било пре неколико година, мада и даље постоји одређени број клинаца који су у том фазону.


Пре неколико година практично није ни постојала нека друга врста музике која би им била доступна. СВИ су слушали народњаке, а сада је то свега, рецимо, тридесетак посто деце, бар у одељењима у којима ја предајем... Чак је (што ме радује) у неким тинејџерским круговима поново срамота слушати народњаке (као што је било у моје време).

Што се моје деце тиче, док су биле у првом-другом разреду деца из комшилука су им напунила уши народњацима и искрено сам се уплашила за њихов музички укус. Међутим, то је трајало само једно лето... Данас слушају Токио хотел, неке Џонас брадерс (мрзи ме да пребацујем на латиницу:lol:)....а то су неки тинејџерски бендови чак мало тврђег звука.
А иначе, већ доста се дознају и у рок класике, и показују интересовање да што више знају.

(''Штаа, зар и ТИ, мама, знаш ову песму од Битлса???!!!'':hahaha:)

Драго ми је да смо превазишле ''кризу'' са народњацима и мислим да им се више неће ни враћати. Мислим да је формирање укуса првенствено ствар породице, па тек онда друштва и медија.


heheh tek ce oni da menjaju muzicki ukus....postalo moderno da se prelazi iz jedne faze u drugu.....ne daj boze da pozelis da se vrate u tu "narodnjacku fazu"....ima i gorih mnoooogo gorih....drzi ih na oku;)
 
slazem sa ovim sto rece taote.....


i da ja sad kratko "pametujem":
roditelji su ti koji te usmeravaju....i uz pomoc njih ti gradis svoj ukus.....e sad jeste da na decu utice i ulica i drustvo ali opet i tu roditelji dolaze na scenu....treba da te na lep nacin nauce da biras i drustvo.....pa tako nece biti tog loseg uticaja okoline.....

ja se ovo vodim svojim iskustvom...tj detinjstvom i odrastanjem.....
cisto subjektivno misljenje......
 
Izbacite Grand. Ubacite Kolibri, Lakovića, Branka Kockicu... Ja se potrudila pa sve to našla, a onda odemo dok rođaka na selo na neki dečiji rođendan i posmatram svoje dete kako mu je teško da se uklopi jer ne zna skoro nijednu pesmu.
 

Back
Top