Pomoci nekom...radi sebe ?

Imam potrebu da nekom pomognem ,kao npr. dobrovoljci u nekim ustanovama za lecenje ili narkomanije ili nekih dr problema ...i mislim da je to zato shto zelim time da poboljsam svoju introspekciju tj da dodjem do "sebe" ...da li je to licimerno ipak..tj.ja nisam u stanju da se ,pretpotstavljajuci svoje motive,zapravo ukljucim u takav rad..nekako mi je to "dushebriznicki"...

Jeste li se bavili nekad necim slicnim? Shta mislite oovim razlozima za i protiv pomaganja nekom(bilo kom)?

Pa ne. Kada želim da pomažem, onda pomažem zbog toga što mislim da mogu i znam kako i da bi tome kome pomažem bilo bolje. Naravno da imam bolje mišljenje o sebi kada nekome pomognem, ali ne činim to radi samoistraživanja ili samodokazivanja, čega već. Ne mislim da je loše da tako razmišljaš. Važno je da nekome bude bolje, a koji su tvoji motivi, osim ako nisu da nekome bude gore, su nebitni.
 
koji to covek ne tezi ka onome sto bi mu potvrdilo i poboljsalo sopstvenu sliku o sebi?
to je najprirodnija potreba svakog coveka za samopotvrdjivanjem, koja se razlikuje od, recimo narcizma u kome ce neko da pomaze i na sva zvona trubi o svojim dostignucima da bi kompenzovao svoje komplekse. a opet, sta ce i oni... bolj da budu ponosni na sebe jer su nekome pomogli nego jer su nekoga prevarili.
 
koji to covek ne tezi ka onome sto bi mu potvrdilo i poboljsalo sopstvenu sliku o sebi?
to je najprirodnija potreba svakog coveka za samopotvrdjivanjem, koja se razlikuje od, recimo narcizma u kome ce neko da pomaze i na sva zvona trubi o svojim dostignucima da bi kompenzovao svoje komplekse. a opet, sta ce i oni... bolj da budu ponosni na sebe jer su nekome pomogli nego jer su nekoga prevarili.

pa, recimo da postoje...
kao suprotnost ega, po frojdu, je id, kao i senka... tamna strana sopstva. ono što nosimo, a ne želimo da priznamo sebi. ono što super ego, kao nešto što su naša moralna načela, blokira.
možda je ova tema zagrebala upravo po toj površini.
i zato je teško svarljiva... nekima
 
Poslednja izmena:
pročitao

''koji to covek ne tezi ka onome sto bi mu potvrdilo i poboljsalo sopstvenu sliku o sebi?''

ovo mi je zasmetalo
da li je moguće da postoje ljudi koji teže da probude i taj deo sopstva, tj. da postanu svesni i tamne strane?
ako je tako, onda iz toga proizlazi da ne žele da grade neku poboljšanu sliku sebe, već realnu, recimo...
u kojoj ima mesta kako i za ego - tako i za senku.
a kopanje po senci baš i nije težnja da se poboljša sopstvena slika o sebi
već, naprotiv, suprotno.
 
da...razumem te...
ali ne znam kako drugacije da se izrazim...
a htela sam da kazem da svi radimo sve sto radimo zato sto za tim imamo potrebu, motivisanu ovakvim ili onakvim dubljim razlozima. i da to nije apriori lose.
mozda...koji covek ne oseca zadovoljstvo kada zivi sebe?
 
postovao sam negde jednu zen pricu o dva monaha..zanimljiva je..aj ponovo cu

dva zen monaha tako krenuse putem hodocasca srednjevekovnim japanom..
i posto taj dan bi kisa..putem bejahu mnogobrojne barustine pune prljave vode..i tako njih dvojica naidjeose na jednu ogromnu baru koja se protezala celom sirinom puta..i jednu zenu naspram bare koja istu nije mogla preci a da ne zagazi u prljavu vodu i isprlja skupoceni kimono..jedan od dvojice monaha tad shvativsi problem pridje zeni.podigne je ..i prenese preko bare..ostavi je tu i njih dvojica nastave dalje svojim putem..uvece stigose do jednog svratista u kojem odlucise da prenoce..i tu ..za vreme vecere..onaj drugi monah upita prvog..
"dobro brate..zasto si uzeo onu zenu i preneo je preko bare kad vrlo dobro znas da je nama izricito zabranjen svaki kontakt sa zenama?"
a ovaj drugi ce na to onako jeduci pirinac iz cinije..
"brate, ja sam zenu podigao..preneo je preko bare..i ostavio tamo..a ti..koliko vidim..je jos uvek nosis"
 
Imam potrebu da nekom pomognem ,kao npr. dobrovoljci u nekim ustanovama za lecenje ili narkomanije ili nekih dr problema ...i mislim da je to zato shto zelim time da poboljsam svoju introspekciju tj da dodjem do "sebe" ...da li je to licimerno ipak..tj.ja nisam u stanju da se ,pretpotstavljajuci svoje motive,zapravo ukljucim u takav rad..nekako mi je to "dushebriznicki"...

Jeste li se bavili nekad necim slicnim? Shta mislite oovim razlozima za i protiv pomaganja nekom(bilo kom)?

ako osecas potrebu da to radis, da u ovom vidu pomazes ljudima, treba to i da uradis, a ne da se plasis da li ce ti
neko reci da si "dusebriznik". Egoisticno je kada pomazemo drugima ocekujuci nesto zauzvrat ili jos gore kada
pomazemo drugima da bi nas posle hvalili kako smo mi divna stvorenja, a koliko vidim kod tebe ne stoje ovakvi
razlozi vec iskreni, stvarni.:ok:
 
o, ebo te.. oce li jos neko napisati ovu zen pricu.. to sad hit?

:)

Dok je Seisecu bio starešina Engaku škole u Kamakuri, tražio je veće prostorije od onih u kojima je podučavao, jer su ove bile prepune. Umezu Seibei, trgovac iz Eda, odluči da daruje pet stotina zlatnika, zvanih rjo, za izgradnju prostranije škole. Ovaj novac on donese učitelju.
Seisecu reče: "Dobro, uzeću ga."
Umezu dade Seisecuu vreću sa zlatom, ali bi nezadovoljan učiteljevim stavom. Čovek je mogao živeti čitavu godinu sa tri rjoa, a trgovcu za svih pet stotina nije čak bilo ni zahvaljeno.

"U toj vreći je pet stotina rjoa", dade Umezu do znanja.

"To si mi već rekao", odgovori Seisecu.

"Iako sam bogat trgovac, pet stotina rjoa je mnogo novaca", reče Umezu.

"Želiš li da ti na tome zahvalim?" upita Seisecu.

"Trebalo bi", uzvrati Umezu.

"Zašto bih?", upita Seisecu. "Onaj koji daje trebalo bi da bude zahvalan".
 
Ааааааа.....ја не говорим ни о каквим скривеним мотивима, нити о било каквој свесној намери или користољубљуууу!!!!
Говорим о томе да се то дешава ван свесне равнииииии!

ti govorish o osecaju ,a ja o eventuanom objashnjenju tog osecaja ,na nacin da se iza njega krije izvesno "koristoljublje " - kada bi se taj osecaj osvestio...i cesto ili ponekad iracionalno tj-tad nije nikakva korist,nego te tvoja priroda natera da se u u odredjenom trenutku ponashash nekako ..

dakle covek je bice saradnje + tezi doslednosti ,zato nekad pomaze i bez "konkretne "koristi za sebe ,tj korist se svede(ako ne zelite da mislite o tome) na "zadovoljiti potrebu da se pomogne"..
 
Poslednja izmena:
:)

Dok je Seisecu bio starešina Engaku škole u Kamakuri, tražio je veće prostorije od onih u kojima je podučavao, jer su ove bile prepune. Umezu Seibei, trgovac iz Eda, odluči da daruje pet stotina zlatnika, zvanih rjo, za izgradnju prostranije škole. Ovaj novac on donese učitelju.
Seisecu reče: "Dobro, uzeću ga."
Umezu dade Seisecuu vreću sa zlatom, ali bi nezadovoljan učiteljevim stavom. Čovek je mogao živeti čitavu godinu sa tri rjoa, a trgovcu za svih pet stotina nije čak bilo ni zahvaljeno.

"U toj vreći je pet stotina rjoa", dade Umezu do znanja.

"To si mi već rekao", odgovori Seisecu.

"Iako sam bogat trgovac, pet stotina rjoa je mnogo novaca", reče Umezu.

"Želiš li da ti na tome zahvalim?" upita Seisecu.

"Trebalo bi", uzvrati Umezu.

"Zašto bih?", upita Seisecu. "Onaj koji daje trebalo bi da bude zahvalan".


:lol::cool:
 
:)

Dok je Seisecu bio starešina Engaku škole u Kamakuri, tražio je veće prostorije od onih u kojima je podučavao, jer su ove bile prepune. Umezu Seibei, trgovac iz Eda, odluči da daruje pet stotina zlatnika, zvanih rjo, za izgradnju prostranije škole. Ovaj novac on donese učitelju.
Seisecu reče: "Dobro, uzeću ga."
Umezu dade Seisecuu vreću sa zlatom, ali bi nezadovoljan učiteljevim stavom. Čovek je mogao živeti čitavu godinu sa tri rjoa, a trgovcu za svih pet stotina nije čak bilo ni zahvaljeno.

"U toj vreći je pet stotina rjoa", dade Umezu do znanja.

"To si mi već rekao", odgovori Seisecu.

"Iako sam bogat trgovac, pet stotina rjoa je mnogo novaca", reče Umezu.

"Želiš li da ti na tome zahvalim?" upita Seisecu.

"Trebalo bi", uzvrati Umezu.

"Zašto bih?", upita Seisecu. "Onaj koji daje trebalo bi da bude zahvalan".

e kur.. ce sledeci put da dobije
 
Misljenje vecine je itekako bitno za smisao i za odluku sta je mudro i mudrost.....

Dajem zbog socijalnih uvezanosti i straha da nekad necu imati, pa ce mi drugi tada vratiti, ne oni kojima sa davao , ali neko drugi, je jedan ideal....
Dajem jer time pokazujem postovanje coveka kome dajem, stvaram vezu sa njim i na taj nacin od njega ocekujem da ce pokazati isto postovanje kad ja ne budem imao ili trebao pomoc je drugi ideal.
Dajem jer nemam nikakvih strahova vec vere da imam bas zbog toga sto dajem , je treci ideal, slican prvom.....ali sa nekim razlikama ....
Dajem zato sto tako velicam sebi svoju srecu koja nastaje iz zivota, rada, druzenja, ljubavi kojom sam okruzen je cetvrti ideal, slican drugom , ali malo razlicit....

Zavisno kakvih ljudi ima najvise, zavisi i nacin oslobodjenosti tumacenja i onoga ko tumaci zivot i davanje na neki od navedenih nacina.....cak i da ih ne menja....mora da ih sputava....

Jedno vreme je u srbiji bila moda iskoristavati ljude koji imaju blagonaklon stav o pomaganju ljudima....pa se tipovanje o takvim ljudima smatralo i kao podsmeh i kao usluga grebatorima , sa kojima drugi grebator ostvaruje i unapredjuje odnose....itd....
 

Back
Top