Pizze (i varijante)

Espanol

Poznat
Poruka
8.305
Evo recept za italijanske PANCEROTE! Zamesiš testo kao za hleb (brašno, topla voda, so kvasac). Ne mora da raste! Odmah ga odvojiš u kuglice koje na brašnu razvaljaš u krugove prečnika 20-tak cm i ne deblje od 1/2 cm. Jednu polovinu kruga tanko namažeš kečapom ili još bolje paradajzom sa bosiljkom za pice. Preko toga vrlo tanke kriškice kačkavalja i mase koju napraviš od vrlo sitno seckane šunke (odlično i sa pečenicom), mariniranih pečuraka i one gušće pavlake. Krug po obodu premažeš vodom, preklopiš na pola i po ivici sve ispritiskaš vrhom viljuške da se lepo zatvori. Odmah se baca u dosta vrelog ulja i prži sa obe strane. Kratko ga ocediš na salveti, s vrha još malo onog paradajza i obavezno ORIGANA i udri. Ne preteruj sa veličinom jer je stvar strašno SITA. Cela operacija ne traje više od pola sata za 4- 6 osoba. Hladno pivce seda k`o .... Da ne laprdam.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Princeza:
Posto brisem spornu temu evo ovde sam prekopirala Espanolov recept za originalnu "Napolitanu".OK! Prvu picu kao "sirotinjsko jelo" napravili su Napolitanci i iz nje su nastale sve ove "bogate" varijante kakve se danas troše. Prava pica pravi se ovako:
-Na osnovno testo čiji recept pretpostavljam znate ( i koje mora da bude vrlo tanko, ne kao onaj `leba nedopečeni koji služe u PIZZA HUT)namaže se dobro domaća svinjska mast, preko toga dobro prodinstani sveži paradajz sa bosiljkom i na vrh svega stavi se dosta sitno seckanog crnog i crvenog luka. S prsta se namrvi alevom paprikom, lako preprska vodom i peče dok se ivice testa dobro na "zarumene". Deluje prosto ali UBIJA. To je prva i prava pica i na jugu Italije još uvek je zakon.

Vala bas...nikad goru picu nisam pojela nego u "Pizza Hut" u Budimpesti...ali zato...restoran "O.K. Italia" ma da pojedes i prste sa sve tanjirom...ako mozes :lol: posto su i porcije nenormalno velike.
 
Princeza:
Posto brisem spornu temu evo ovde sam prekopirala Espanolov recept za originalnu "Napolitanu".OK! Prvu picu kao "sirotinjsko jelo" napravili su Napolitanci i iz nje su nastale sve ove "bogate" varijante kakve se danas troše. Prava pica pravi se ovako:
-Na osnovno testo čiji recept pretpostavljam znate ( i koje mora da bude vrlo tanko, ne kao onaj `leba nedopečeni koji služe u PIZZA HUT)namaže se dobro domaća svinjska mast, preko toga dobro prodinstani sveži paradajz sa bosiljkom i na vrh svega stavi se dosta sitno seckanog crnog i crvenog luka. S prsta se namrvi alevom paprikom, lako preprska vodom i peče dok se ivice testa dobro na "zarumene". Deluje prosto ali UBIJA. To je prva i prava pica i na jugu Italije još uvek je zakon.
Mozda ne bi bilo lose da se osnovni recept za testo ponovi. Meni nekeko uvek bude tvrdo testo.
 
trejsi:
Princeza:
Posto brisem spornu temu evo ovde sam prekopirala Espanolov recept za originalnu "Napolitanu".OK! Prvu picu kao "sirotinjsko jelo" napravili su Napolitanci i iz nje su nastale sve ove "bogate" varijante kakve se danas troše. Prava pica pravi se ovako:
-Na osnovno testo čiji recept pretpostavljam znate ( i koje mora da bude vrlo tanko, ne kao onaj `leba nedopečeni koji služe u PIZZA HUT)namaže se dobro domaća svinjska mast, preko toga dobro prodinstani sveži paradajz sa bosiljkom i na vrh svega stavi se dosta sitno seckanog crnog i crvenog luka. S prsta se namrvi alevom paprikom, lako preprska vodom i peče dok se ivice testa dobro na "zarumene". Deluje prosto ali UBIJA. To je prva i prava pica i na jugu Italije još uvek je zakon.
Mozda ne bi bilo lose da se osnovni recept za testo ponovi. Meni nekeko uvek bude tvrdo testo.
Svi koji su krstarili Italijom znaju da najbolje picerije otvaraju vrata tek po podne. Zašto? Zato što tokom prepodneva ceo personal pažljivo i u malim količinama pravi dobro testo! Testo, naravno, može da se "zdrlja" za tili čas, a rezultati su katastrofa. Ovo je recept koji sam "ukrao" u piceriji svog prijatelja u Padovi (staroj više od 200 godina), koji traži malo više pažnje i vremena, ali su zato rezultati glavobolni. Dajem ga u količini za 6 osoba (što najčešće pravim), a forumovci mogu da ga redukuju prema svojim potrebama. Andiamo!
- 800 gr. brašna OBAVEZNO prosejati, odvojiti hrpicu od oko 100 gr., napraviti rupu u sredini i sipati 40 gr. kvasca rastopljenog u malo tople vode. Izmešati dobro u kuglu koja se sa vrha raseče kao krst, stavi u sud, pokrije krpom i ostavi pola do sat na toplo mesto. Naraslo testo vraća se u veću hrpu brašna sa rupom u sredini, pokriva brašnom i mesi uz lagano dodavanje tople vode (da se ne stvore grudvice)i dobar prstohvat soli. Mesi se dok testo ne postane glatko i lepo rastegljivo i prestane da se lepi za ruke. Iseče se na šest (ili koliko već) komada, formira u loptice, pokrije krpom i ostavi da raste dok ne udvostruči veličinu. Dalje se svaka loptica formira snažnim stiskanjem dlanovima (nikakve oklagije i sl.)do odgovarajuće veličine. Italijani razlikuju dve vrste testa (podloga). Napolitansku debljine 3-4 mm sa lako podignutim obodom koji tokom pečenja slobodno naraste i čuva sadržaj, i rimsku koja je debela najviše 3 mm i bez podignutih ivica. Koristi se za pice koje nemaju puno tečnog sadržaja. Ovo bi bio PRAVI recept za testo za one koji nisu lenji i mnogo gladni. Još jedan koristan savet. Nikada nemojte da zaboravite da središnji deo pice pre postavljanja bilo kakvih sadržaja namažete maslinovim (ili drugim) uljem! Huh!
Ako nisam dosadio sa svojom (omiljenom) italijanskom kuhinjom, mogli bi da prošetamo i kroz neke popularne podvrste pica:
-"pancerote", zatvorene i na ulju ili masti pržene.
-"kalcone" (vekne), zatvorene i pečene.
-"kice", takođe pržene.
-"krostate"...
-"borlengi"
-"sardenaire" , neke vrste pogača sa dodacima itd, itd...
Ima li interesenata?
Pozdrav
 
volim milano, zaista. jednom prilikom smo bili u pizzeriji, blizu Piazza di Venezia. ja sam uzela pizzu sa djenovskim kobasicama a moj prijatelj specijalitet kuce. i tako, dodje meni nesto sto je izgledalo cudno i prazno ali on dobi pizzu sa articokama. zamisli gladnog srbendu koji gleda i pita jel to vec neko jeo pa su mu dali sta je ostalo.. ali, eto, ostalo secanje.
 
Espanol:
Svi koji su krstarili Italijom znaju da najbolje picerije otvaraju vrata tek po podne. Zašto? Zato što tokom prepodneva ceo personal pažljivo i u malim količinama pravi dobro testo! Testo, naravno, može da se "zdrlja" za tili čas, a rezultati su katastrofa. Ovo je recept koji sam "ukrao" u piceriji svog prijatelja u Padovi (staroj više od 200 godina), koji traži malo više pažnje i vremena, ali su zato rezultati glavobolni. Dajem ga u količini za 6 osoba (što najčešće pravim), a forumovci mogu da ga redukuju prema svojim potrebama. Andiamo!
- 800 gr. brašna OBAVEZNO prosejati, odvojiti hrpicu od oko 100 gr., napraviti rupu u sredini i sipati 40 gr. kvasca rastopljenog u malo tople vode. Izmešati dobro u kuglu koja se sa vrha raseče kao krst, stavi u sud, pokrije krpom i ostavi pola do sat na toplo mesto. Naraslo testo vraća se u veću hrpu brašna sa rupom u sredini, pokriva brašnom i mesi uz lagano dodavanje tople vode (da se ne stvore grudvice)i dobar prstohvat soli. Mesi se dok testo ne postane glatko i lepo rastegljivo i prestane da se lepi za ruke. Iseče se na šest (ili koliko već) komada, formira u loptice, pokrije krpom i ostavi da raste dok ne udvostruči veličinu. Dalje se svaka loptica formira snažnim stiskanjem dlanovima (nikakve oklagije i sl.)do odgovarajuće veličine. Italijani razlikuju dve vrste testa (podloga). Napolitansku debljine 3-4 mm sa lako podignutim obodom koji tokom pečenja slobodno naraste i čuva sadržaj, i rimsku koja je debela najviše 3 mm i bez podignutih ivica. Koristi se za pice koje nemaju puno tečnog sadržaja. Ovo bi bio PRAVI recept za testo za one koji nisu lenji i mnogo gladni. Još jedan koristan savet. Nikada nemojte da zaboravite da središnji deo pice pre postavljanja bilo kakvih sadržaja namažete maslinovim (ili drugim) uljem! Huh!
Ako nisam dosadio sa svojom (omiljenom) italijanskom kuhinjom, mogli bi da prošetamo i kroz neke popularne podvrste pica:
-"pancerote", zatvorene i na ulju ili masti pržene.
-"kalcone" (vekne), zatvorene i pečene.
-"kice", takođe pržene.
-"krostate"...
-"borlengi"
-"sardenaire" , neke vrste pogača sa dodacima itd, itd...
Ima li interesenata?
Pozdrav

Pazi... on još pita "ima li interesenata"?! :roll: Čudim se kako mi je ovo promaklo... :wink:
 
...ili bukvalno "vekna", spada u grupu "zatvorenih" pica koje su sadržajem daleko bogatije. Za razliku od pice koja može da se jede i iz ruke, kalcone se obavezno jede iz tanjira sa priborom. Postoji bezbroj vrsta kad su u pitanju nadevi, što daje veliku slobodu da je svako formira po svom ukusu. Osnov je pravo testo i evo recepta za 6 osoba:
U 400 gr. prosejanog brašna dodati 20 gr. kvasca rastopljenog u toploj vodi, soli po ukusu i nekoliko kašika maslinovog ulja. Ostatak vode dodavati tokom mešenja sa merom kako bi testo ostalo čvrsto i istovremeno elastično.
Klasični nadev za kalcone se pravi od 300 gr. dobro izmešenog svežeg kravljeg sira, 150 gr. mekšeg sira (recimo mocarele) seckane na kockice, nekoliko kašika struganog ovčijeg sira i 3 jaja. Količine nisu obavezne, ali je važno da nadev bude čvrst, ali ne i suv.
Testo koje treba da odstoji bar 1 sat se izdeli na 6 komada i rukama spljošti u krugove do debljine oko 3 mm. Nadev se bogato doda na jednu stranu testa, ivice premažu vodom, preklope i dobro pritiskaju da se testo zalepi. Testo se složi na podmazan pleh, s vrha premaže umućenim jajetom i peče na 200 stepeni dok lepo ne porumeni.
Kalcone se inače puni i povrćem, suhomesnatim stvarima kombinovanim sa sirom, začinima, voćem...birajte.


Kalcone.jpg
 
Ovako ga u šali zovu Italijani, a ja ga dobacujem da me ljubitelji povrća ne optuže da su zapostavljeni. Za ovaj kalcone koristi se povrće i zeleniš raznih boja: spanać, blitva, tikvice, luk, paprika, patlidžan... prema ukusu i godišnjem dobu. Za 6 kalconea potrebno je oko 300gr. povrća, koje se posle čišćenja, kuvanja i seckanja na kockice prodinsta na malo ulja uz dodatak soli, bibera, seckanog peršuna ili origana. Povrće treba da ostane čvrsto. Procedi se dobro i izmeša sa 150 gr. svežeg izmrvljenog sira. Dobro je ako se doda i nekoliko kašika struganog parmezana. Sve se prelije sa malo maslinovog ulja i dobro izmeša kako bi masa bila meka i lepo povezana. Sve ostalo je isto kao i u gornjem receptu.

Zeleni%20kalcone.jpg
 
Izvinjavam se sto nisam lepo pretrazila. :oops:
Imam jos par pitanja. Koji se tacno sirevi stavljaju na da tako kazem klasicnu picu? Da li postoji neki red, sta ide posle paradajza, i koji je red kada se stavlja vise vrsta sireva? I kad smo kod paradajza meni se najvise svidja pica sa onim paradajzom iz konzervi(ceo oljusten paradajz ), ali mi uvek ispadne nekako gnjecavo.
I jos na kojoj se temperaturi pece pica i da li se stavlja u zagrejanu rernu?
 
Petka:
Izvinjavam se sto nisam lepo pretrazila. :oops:
Imam jos par pitanja. Koji se tacno sirevi stavljaju na da tako kazem klasicnu picu? Da li postoji neki red, sta ide posle paradajza, i koji je red kada se stavlja vise vrsta sireva? I kad smo kod paradajza meni se najvise svidja pica sa onim paradajzom iz konzervi(ceo oljusten paradajz ), ali mi uvek ispadne nekako gnjecavo.
I jos na kojoj se temperaturi pece pica i da li se stavlja u zagrejanu rernu?
Nauk za ubuduće! :wink: Osnovni sir za picu je mocarela koja je mekana i lako se topi. Još bolje je ako je pre upotrebe krupno narendaš i ravnomerno pospeš po testu. Ljušteni paradajz iz konzerve je dobar, ali za picu je potrebno da ga naseckaš i na malo ulja prodinstaš da se fino raskaši. Pred kraj dodaš sitno seckani sveži bosiljak. Ponoviću još jednom, pre slaganja materijala testo premazati uljem, zatim ide paradajz, strugana mocarela i sve drugo što hoćeš (pečurke, šunka, sardele....)i na kraju se sve tanko poprska uljem i sa malo vode da ne pregori i osuši se s vrha. Peče se u dobro zagrejanoj rerni, najbolje na 200 stepeni. Gotova je kad se ivice podignu i lepo zarumene. Izveštavaj kako je sad ispalo! :wink: :lol:
 
Ovo je jako ukusno testo iz stare napuljske kuhinje. Za 6 osoba potrebno je 400 gr. brašna, 30 gr. kvasca, soli po ukusu i oko 60 gr. masti. Umešeno testo ostaviti u posudi posutoj brašnom i prekriveno krpom da raste oko sat i po. Testo razvaljati u pravougaonik debljine oko 1 cm, dobro namazati svinjskom mašću i posuti struganim parmezanom. Presaviti na dvoje, ponovo namazati mašću i posuti parmezanom i mlevenim biberom. Presaviti ga ponovo i razvaljati kao na početku. Sve ponoviti još dva puta. Poslednji put testo ne razvlačiti već ga saviti u krug sa rupom u sredini i staviti na podmazan pleh. Još bolja varijanta je modla sa rupom (očekujem već reakcije).Ostaviti da miruje oko 3 sata. Od dela testa ranije ostavljenog napraviti venčiće po vrhu, testo ispod lagano udubiti i u svaki otvor sipati jaje pazeći da žumance ostane celo. Peći na umerenoj temperaturi oko 1 sat.

Kasatjelo.jpg
Broj jaja odredite sami prema broju osoba za koje spremate.
 
Espanol:
Ovako ga u šali zovu Italijani, a ja ga dobacujem da me ljubitelji povrća ne optuže da su zapostavljeni. Za ovaj kalcone koristi se povrće i zeleniš raznih boja: spanać, blitva, tikvice, luk, paprika, patlidžan... prema ukusu i godišnjem dobu. Za 6 kalconea potrebno je oko 300gr. povrća, koje se posle čišćenja, kuvanja i seckanja na kockice prodinsta na malo ulja uz dodatak soli, bibera, seckanog peršuna ili origana. Povrće treba da ostane čvrsto. Procedi se dobro i izmeša sa 150 gr. svežeg izmrvljenog sira. Dobro je ako se doda i nekoliko kašika struganog parmezana. Sve se prelije sa malo maslinovog ulja i dobro izmeša kako bi masa bila meka i lepo povezana. Sve ostalo je isto kao i u gornjem receptu.

Zelene kalcone u rerni... Rezultate dobijete kad ih pojedem :wink:
 
Kalcone pojedene u slast. Šta više da vam pričam? Probajte, obavezno! :wink:
Jednostavno je, a i materijal se lako nađe u frižideru (sve dobro dođe!)
Ja sam stavila šargarepu, celer, malo karfiola, blitvu, čak i komad bundeve, papriku, praziluk.
Šargarepu, celer, koren blitve (lišće krupno isekla i dodala pri kraju kuvanja) i karfiola (cvetove razdvojila na najsitnije delove) isekla na kockice i prokuvala. Na maslinovom ulju prodinstala praziluk isečen na kolutove, dodala kockice paprike, pa prokuvano i oceđeno povrće. Na kraju sipala malo bio-začina, bibera i bosiljka (dok ne posadim svež - nikako da stigne seme - koristim suv). Viljuškom isitnila domaći kravlji sir, sve pomešala i dodala kockice trapista. Dalje filovala i pekla po uputstvu.
Prijatno!
 
Spadaju u grupu prženih kalconea i nešto su manjih dimenzija. Za testo je potrebno:
- 400 gr. brašna
- 2 jaja
- 100 gr. svinjske masti
- so po ukusu
- 2- 3 kašike limunovog soka
U umešeno testo dodavati naknadno još po neku kašiku vode kako bi testo bilo jednako i meko. Ostaviti testo da miruje neko vreme.
Nadev se pravi od 300 gr. svežeg kravljeg sira, 2 žumanca, 100 gr. na sitne kockice sečenog grojera ili sličnog sira, šake seckanog peršuna i soli i bibera po želji.
Testo razdvojiti na dva dela i tanko razvaljati. Na jedan deo stavljati po parčence šunke (suvi vrat, pečenica...) i preko toga po dobru gomilicu nadeva, u pravilnim razmacima. Prekriti drugim komadom testa i prstima pritiskati između gomilica da se testo spoji, a zatim proseći kvadrate (najbolje nazubljenom radlom). Pržiti na dosta vrelog ulja, ocediti na salveti i služiti toplo (lepe su i hladne ako prežive da se ohlade). U Abrucu ih jedu uz povrće, sir i posebnu kobasicu od svinjskog mesa, mozga i začina.


Kalconi%20Abrucezi.jpg
 
...juce sam probala najbolju "domacu picu" i naravno uzela recept:
400g brasna, 250mll mlake vode, 1 mali kvasac, 6 kasika ulja, malo soli
Premazati i pleh i testo uljem odozgo nabacati sta imate i peci na 200C - testo je super!
 
Ovo sam juče pokupio sa hrt-a:
Krompir se vrlo tanko nasječe, prelije sa maslinovim uljem, malo posoli i kratko ispeče u rerni (10 minuta). Izdinsta se crni luk na ulju dok ne postane staklast i posloži po tijestu, zatim se poreda krompir, pa odozgo tanko nasječena pančeta. Začiniti bosiljkom i ispeći.
 
Za ručak planirane kalcone sa povrćem, ali se pojavio jedan "mesožder" pa smo pravili dve vrste...
U "zelene" ubačena paprika, karfiol, šargarepa, blitva (najpre prokuvano, isečeno na kockice pa proprženo na maslinovom ulju), a u "mesne" umesto toga šunka i malo kobasice. Sve se lepo izmešalo sa najpre isitnjenim, pa lepo umućenim belim sirom uz dodatak malo krem sira (sve domaće ;) ), pa preko toga dodato malo izdinstanog paradaiza (ne volim kečap! ), pa posut origano.
Ostatak je po gore navedenom receptu...
Ovako je to izgledalo:
sa šunkom...
sasunkom17nh.jpg


i sa povrćem...
zelene15hq.jpg
 

Back
Top