- Poruka
- 6.081
Moj odgovor je: ne.
Dobro i zlo na ovom svetu postoje samo SUBJEKTIVNO.
Evo i obrazloženja.
Dva čoveka u prostoru i vremenu ovog sveta nikad ne mogu deliti ISTU tačku perspektive jer su razdvojeni egzistencijama tela.
Tako će ono što je dobro za jednog, u očima drugog izgledati kao zlo.
Dok god postoje SUBJEKTIVNE tačke perspektive, niko neće moći OBJEKTIVNO da govori o dobru i zlu, koje bi bilo isto za sve.
OBJEKTIVNA istina je ona koja bi bila ISTA ZA SVE.
Ona se SUBJEKTIVNIM umom ne može spoznati.
Na primer, nešto što je dobro za Hrišćanina, nije dobro za Muslimana itd.
...
Takođe, sve na svetu se može posmatrati kao KORISNO.
Da nema krajnosti, ne bi bilo ni individualnih umova.
Figurativno rečeno, da nema crnog, belo ne bi znalo da je belo, ne bi imalo ISKUSTVO, spoznaju sebe kao takvog.
Tako je možda najbliže istini reći da je sve što se dešava na svetu DOBRO, jer je sve KORISNO za taj vid spoznaje.
...
Ne znam da li ste shvatili ovo šta sam napisao.
Mnogi ovo ne shvataju, mnogi odbijaju da shvate jer su VEZANI za svoje SUBJEKTIVNE TAČKE PERSPEKTIVE i za svoj SUBJEKTIVNI EGO.
Mnogima takođe odgovara da ovo ni ne pokušaju da shvate, jer im je lepo dok su uljuljkani u sopstvene iluzije o tome da su oni „dobrice“(ljubitelji dogme, „dobri“ vernici, obično uplašeni od straha od kazne i tome sl.), a da je neko drugi „zloća“, od kojeg su oni, naravno, bolji...u svojoj glavi.
Mislim da im to daje neki podstrek i volju za životom, ali, po meni, istina je da je taj i takav život sačinjen od iluzija njihovog SUBJEKTIVNOG UMA.
OBJEKTIVNA ISTINA se može nalaziti samo IZA SUBJEKTIVNIH UMOVA i njihovog subjektivnog ZNANJA DOBRA I ZLA.
Ili je tamo, ili je nema.
Pitanje je samo da li OBJEKTIVNU ISTINU danas uopšte iko traži, i ako ne, zašto je to tako...
Dobro i zlo na ovom svetu postoje samo SUBJEKTIVNO.
Evo i obrazloženja.
Dva čoveka u prostoru i vremenu ovog sveta nikad ne mogu deliti ISTU tačku perspektive jer su razdvojeni egzistencijama tela.
Tako će ono što je dobro za jednog, u očima drugog izgledati kao zlo.
Dok god postoje SUBJEKTIVNE tačke perspektive, niko neće moći OBJEKTIVNO da govori o dobru i zlu, koje bi bilo isto za sve.
OBJEKTIVNA istina je ona koja bi bila ISTA ZA SVE.
Ona se SUBJEKTIVNIM umom ne može spoznati.
Na primer, nešto što je dobro za Hrišćanina, nije dobro za Muslimana itd.
...
Takođe, sve na svetu se može posmatrati kao KORISNO.
Da nema krajnosti, ne bi bilo ni individualnih umova.
Figurativno rečeno, da nema crnog, belo ne bi znalo da je belo, ne bi imalo ISKUSTVO, spoznaju sebe kao takvog.
Tako je možda najbliže istini reći da je sve što se dešava na svetu DOBRO, jer je sve KORISNO za taj vid spoznaje.
...
Ne znam da li ste shvatili ovo šta sam napisao.
Mnogi ovo ne shvataju, mnogi odbijaju da shvate jer su VEZANI za svoje SUBJEKTIVNE TAČKE PERSPEKTIVE i za svoj SUBJEKTIVNI EGO.
Mnogima takođe odgovara da ovo ni ne pokušaju da shvate, jer im je lepo dok su uljuljkani u sopstvene iluzije o tome da su oni „dobrice“(ljubitelji dogme, „dobri“ vernici, obično uplašeni od straha od kazne i tome sl.), a da je neko drugi „zloća“, od kojeg su oni, naravno, bolji...u svojoj glavi.
Mislim da im to daje neki podstrek i volju za životom, ali, po meni, istina je da je taj i takav život sačinjen od iluzija njihovog SUBJEKTIVNOG UMA.
OBJEKTIVNA ISTINA se može nalaziti samo IZA SUBJEKTIVNIH UMOVA i njihovog subjektivnog ZNANJA DOBRA I ZLA.
Ili je tamo, ili je nema.
Pitanje je samo da li OBJEKTIVNU ISTINU danas uopšte iko traži, i ako ne, zašto je to tako...
Poslednja izmena: