Šarl Bodler

JEDNOJ PROLAZNICI

Ulica je zaglušna vripšala oko mene.
Duga, tanka, u crnini, veličanstvo bola,
Prošla je neka žena, a ruka joj ohola
Pridizaše, njihaše skutove svoje;

Hitra, otmjena, s nogom kao u kakva kipa.
A ja se napajah, u grču osobenjaka,
Njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka,
Što zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa.

Jedna munja? A zatim noc! - Trenutna prelesti
S čijeg pogleda namah novim životom dišem,
Zar ću te samo u vječnosti ponovo sresti?

Drugdje, daleko! Prekasno! Možda nikad više!
Jer ne znaš kuda ću, ne znam kuda si nestala,
Ti koju koju sam mogao voljeti, ti što si to znala.



Ovu pesmu sam pronašla na
http://www.tvorac-grada.com/dodatak/poezija.html
 
MAČKE



I strasni ljubavnici i naučnici umni
jednako vole, kada u zrelo zađu doba,
snažne i blage mačke, koje iz toplih soba
ne miču, ko ni oni, i mrze život šumni.

Odane nasladama i učenosti, one
svuda tišinu traže i tminu punu groze;
Had bi ih zapregao da crna kola voze,
samo da mogu ropstvu da gordu glavu sklone.

One su, plemenite, kao velike snene
sfinge u predubokoj samoći ispružene
i kao da ih neki beskrajni san zapaja;

niz plodna im se bedra iskri magičan blesak,
i od zvezdica zlatnih, sićušnih kao pesak,
zenice su im pune zagonetnoga sjaja.

Šarl Bodler
 

Back
Top