Da li vas frustrira ...?

al bundy

Legenda
Poruka
63.994
...rusenje jos jednog nacionalnog mita . Naime posle neslavnog kraha naseg brizljivo negovanog mita o Srbima kao nekom ratnickom narodu koji je vazda pobedjivao u ratovima(a gubio u miru sto rece ludi Dobrica),naroda koji je uvek negovao vitesku borbu i vodio odbrambene pravedne ratove koje je uvek dobijao , a sto se sve rasprsilo u poslednjoj deceniji proslog veka poput prasine koja je ostala za traktorima u punoj brzini .Da stvar bude jos gora sada se suocavamo sa jos jednim poraznim osecanjem da se jos jedan nacionalni mit rusi kao kula od karata
.Naime vec duze vreme se u nasem narodu i medijima neguje neko folklorno opsteprihvaceno ubedjenje kako su Srbi jedna od najvecih sportskih nacija u Evropi pa i svetu .Ta sportska mitomanija je nekako najvece razmere dostigla upravo u isto vreme sa porazom one prethodne ratnicke , kada su nam sevrirali pricu -jes da smo ispusili u ratovima , al smo ih zato u fudbalu,kosarci,odbojci ... razbili i donekle vratili nasim neprijateljima i sto je jos vaznije malo umirili licne komplekse i frustracije zbog ratnih poraza . Iako i sada Srbija ima odlicnih sportista uglavnom pojedinaca poput Cavica ili Djokovica kojima svaka cast, bolna istina i surova realnost nam govori da je prica koju su nam godinama servirali o Srbima kao velikoj sportskoj naciji najobicnija glupost i lazna mitomanija koja se sada potpuno rasprsila u svoj svojoj ogoljenosti.
Ne pomazu vise ni pateticni ispracaji ,masovni doceci ,imbecilne kvazipatriotske poesmice koje se ispevavaju pred svako takmicenje ,glupiranje politicara na sportskim takmicenjima i slicno ... .Upravo sada na najvecoj sportskoj smotri na planeti se jasno vidi da su Srbi sportski sasvim globalno beznacajna nacija i da imamo manje medalja od mnogih anonimnih zemalja za koje smo inace mislili da su daleko ispod nas poput Zimbabvea ,Mongolije ili Belorusije , cak i Janezi koji imaju pet puta manje stanovnika i kojima smo se uvek potsmevali su uspeli da uzmu cak 5 medalja iako nisu cak ni zimske igre.Ako tome dodamo i cinjenicu da smo u dva ubedljivo najpopularnija sporta u zemlji fudbalu i kosarci dotakli ubedljivo najnizu tacku tj. dno od kada ucestvujemo u sportskim takmicenjima mozemo sasvim lepo da vidimo da je prica o Srbima kao sportskoj naciji (cast izuzecima ) stvar davne proslosti ukoliko je ikad i bila utemeljena u realnosti.
Posto smo svedoci potpunog kraha dva nacionalna mita i opstenarodnog folklornog uverenja ratnickog i sportskog i surove realnosti koja nas je udarila u glavu ,sta je sledece u cemu ce obicni Srbi moci da lece svoje frustracije zbog teskog zivota ,licnih i drzavnih neuspeha i promasaja ,sta ce nam pomoci da bar malo osecamo nacionalni ponos kada je ono u sta smo ranije verovali, ili su nas ubedjivali da verujemo otislo u majcinu ?:think:
 
Poslednja izmena:
Ali cinjenica je da smo jedno vreme uzimali medalje u kosarci,odbojci,vaterpolu, pa kad se to uporedi sa brojem stanovnika u odnosu na neke mnogo vece zemlje uspeh nije zanemarljiv,sto vazi i za tenis.Ne deluje mi ni da smo nevidjeno dobri ali uspesi nisu ni malo zanemarljivi,ali to je moje skromno misljenje ne razumem se bas u sport niti me nesto posebno zanima.
 
Pa gledaj ovako. Da smo bili ratnici - nismo. Da smo imali petlje - mozda, ili smo samo bili glupi. Pre ce biti ono drugo, jer pametan nikad nece ici otvoreno na nekog ko je evidentno jaci. Nismo pravili strategije, nego smo isli po principu - ma udri sve pa kom opanci kom Reebok patike... Da smo bili neka sprtska nacija - malo verovatno. Uzimajuci u obizir kako mi umemo od komarca da napravimo magarca rekao bih da smo samo pojedinacne primere, kakvih uvek i svuda ima, velicali u nebesa i time sakrivali gubitke na drugim poljima. Elem, poenta je da svaka laz jednog dana izadje na cistac. Tako mi danas vidimo da smo u stvari uvek u istoriji imali samo jak marketing. Kad su ostali (mislim na bivse republike SRFRJ) shvatili realnost i videli da je sve to samo naduvavanje odcepili su se od nas. Nazalost, dan danas veliki broj nas ne vidi dalje od toga i pada na price o velikim pobedama i velikim Srbijama. Jednog dana ce shvatiti da mi Srbi se nista ne razlikujemo od jednog Zimbabvea, Mongolije ili Belorusije za koje smo bili ubedjeni da su daleko ispod nas. Jos uvek ne vidimo koliko smo zaostali za ostatkom sveta, iako u mnogim knjigama npr. Mome Kapora kroz pozadinu mozete da zakljucite da smo i tad bili u zaostatku i da je sve kod nas stizalo sa zaostatkom. Pocevsi od tehnike, muzike, kulture, itd.

Ne mogu vise da pisem ionako je za dzaba i bicu proglasen za anti-Srbina, izdajnika ili vec nesto slicno...
 
Ali cinjenica je da smo jedno vreme uzimali medalje u kosarci,odbojci,vaterpolu, pa kad se to uporedi sa brojem stanovnika u odnosu na neke mnogo vece zemlje uspeh nije zanemarljiv,sto vazi i za tenis.Ne deluje mi ni da smo nevidjeno dobri ali uspesi nisu ni malo zanemarljivi,ali to je moje skromno misljenje ne razumem se bas u sport niti me nesto posebno zanima.

..ma to zavisi od toga koliko se ulazhe u sport od strane drzhave..u SFRJ su se pravile selekcije josh u pionirima, pa se onda ulagalo u talente i rezultati su dolazili..sport je skupa stvar..danas samo likovi kao Nole i Chavic prolaze jer su u njih ulagale njihove porodice..
 
Ali cinjenica je da smo jedno vreme uzimali medalje u kosarci,odbojci,vaterpolu, pa kad se to uporedi sa brojem stanovnika u odnosu na neke mnogo vece zemlje uspeh nije zanemarljiv,sto vazi i za tenis.Ne deluje mi ni da smo nevidjeno dobri ali uspesi nisu ni malo zanemarljivi,ali to je moje skromno misljenje ne razumem se bas u sport niti me nesto posebno zanima.


pa nekad bilo, sad se pripoveda::cry: .Kao sto rekoh svaka cast nasim i dalje uspesnim sportistima pogotovo teniserima i Cavicu ali to nazalost nije nikakav dokaz da su Srbi jedna od najvecih sportskih nacija u svetu , kao sto su nas godinama ubedjivali ,recimo taj tenis nije pratilo preko 80% nase populacije do pojave Noleta ,Ane i Jelene , niti su znali ko je osvojio bilo koji gren-slem pre 5-10 godina recimo , a sa plivanjem je jos gora situacija , to naravno ne umanjuje ogroman uspeh nasih tenisera i Cavica al kao sto rekoh ne doprinosi narocito osecaju da smo mi neka velika sportska nacija .:neutral:
 
Slažem se da je bilo blesavo misliti da smo sportski Supermeni, ali uspesi koje su naši sportisti postigli, zadnjih godina, nisu beznačajni. A, onda je došao krah.

Mislim da je potrebno ispitati zašto je do tog kraha došlo. Ja bih rekao da su sportisti izgubili motiv da izgaraju za boje svoje zastave. Ne zato što su oni naprasno prestali da budu patriote, već zato što su im se smučila mafijaško-politička mrljanja oko sporta.

Ako se prisetimo, pad uspeha je prvo počeo u košarci, srpskoj uzdanici. Setite se onih parola tipa: Srbija-zemlja u kojoj se igra košarka. A, onda jedan Divac kaže neću više, pa Đorđević, pa Stojaković, pa nas ove svetske zvezde, koje su se odazvale selektoru, najcrnje obrukaju na prvenstvu kod kuće. Momci su toliko ozbiljno ušli u prvenstvo da su se pred svaki meč "pripremali" na splavovima uz sponzoruše i viski.
A, posle košarke, uništeni su ili se još postepeno uništavaju i druge naše reprezentacije.

Onima iz pojedinačnih sportova država ni u čemu ne pomaže, pa često izostaju uspesi, iako bi bilo očekivano da pokupe medalje.
Jedini pojedinci, koji još uvek drmaju svetom, su naši teniseri, ali samo zato što se oni, sem izuzetno, bore za sebe, za svoje ime i svoje pozamašne račune, te ih to i motiviše.

Tako, da se ne bih baš potpuno složio sa Bundyjem da smo sportske nule. Nemoguće je poreći da smo jedna mala zemlja, neuočljiva na mapi sveta, koja je ostavila i ponegde još ostavlja neizbrisiv trag u sportskoj istoriji sveta.
 
Tako, da se ne bih baš potpuno složio sa Bundyjem da smo sportske nule. Nemoguće je poreći da smo jedna mala zemlja, neuočljiva na mapi sveta, koja je ostavila i ponegde još ostavlja neizbrisiv trag u sportskoj istoriji sveta.

Svaka drzava nekad napravi nekog sampiona. Ali to i dalje ne oslikava naciju. Ne znaci ako smo jednom pobedili da smo ostavili neki veliki trag u istoriji. Postoji zapisano ali samo mi to pamtimo i velicamo. Pitaj nekog Svedjanina da li zna kad smo mi bili svetski prvaci u fudbalu, recice ti nemam pojma...
 
..ali ipak imamo kvalitetne pojedince, zar ne? jednostavno, ako u neshto ne ulazhesh, nema rezultata..a, kod nas se ne ulazhe u sport josh od raspada juge i zato nema rezultata..evo, imamo vaterpoliste u polufinalu OI, a u isto vreme imamo 3(tri) bazena u funkciji..to je chudo ljudi..
 
Kategorija sportska nacija je neka izmisljena tvorevina i to ne postoji.Niti su svi Slovenci skijasi niti su svi ameri ragbisti.
Onoliko koliko drzava ulaze u talente i vrsi popularizaciju sporta medju decom i omladinom kao i selekciju i pomaganje talenata,takvi ce biti uspesi.
Kod nas su uglavnom(cast postenim izuzecima) najbolji sportisti sinovi trenera ili vlasnika klubova.
Kao i u svakom domenu srpske svakodnevice i u sportu nema plana i programa razvoja pa se to na ociglednom primeru i vidi.
To nema veze sa Bogom danim talentom nebeskoj naciji genetskih ratnika i vitezova vec sa politikom koju drzava sprovodi.


I da ,mene to uopste ne frustrira......ja vrlo dobro znam da su Srbi generalno operisani od bolesti zvane sportska kultura......
 
Poslednja izmena:
..ma to zavisi od toga koliko se ulazhe u sport od strane drzhave..u SFRJ su se pravile selekcije josh u pionirima, pa se onda ulagalo u talente i rezultati su dolazili..sport je skupa stvar..danas samo likovi kao Nole i Chavic prolaze jer su u njih ulagale njihove porodice..

Dokle cemo vise da se vadimo na to kako drzava ne ulaze nista?Koliko Kuba i ostale siromasne zemlje ulazu u sport,pa ipak osvajaju medalje.Problem je nedostatak strucnjaka.I ako se pojavi neki talenat nema ko od njega da napravi vrhunskog sportistu.Ovo je posebno izrazeno u pojedinacnim sportovima,atletici,plivanju,tenisu.Nema nijednog dokazanog vrhunskog strucnjaka u tim sportovima.
 
Slažem se da je bilo blesavo misliti da smo sportski Supermeni, ali uspesi koje su naši sportisti postigli, zadnjih godina, nisu beznačajni. A, onda je došao krah.

Mislim da je potrebno ispitati zašto je do tog kraha došlo. Ja bih rekao da su sportisti izgubili motiv da izgaraju za boje svoje zastave. Ne zato što su oni naprasno prestali da budu patriote, već zato što su im se smučila mafijaško-politička mrljanja oko sporta.

Ako se prisetimo, pad uspeha je prvo počeo u košarci, srpskoj uzdanici. Setite se onih parola tipa: Srbija-zemlja u kojoj se igra košarka. A, onda jedan Divac kaže neću više, pa Đorđević, pa Stojaković, pa nas ove svetske zvezde, koje su se odazvale selektoru, najcrnje obrukaju na prvenstvu kod kuće. Momci su toliko ozbiljno ušli u prvenstvo da su se pred svaki meč "pripremali" na splavovima uz sponzoruše i viski.
A, posle košarke, uništeni su ili se još postepeno uništavaju i druge naše reprezentacije.

Onima iz pojedinačnih sportova država ni u čemu ne pomaže, pa često izostaju uspesi, iako bi bilo očekivano da pokupe medalje.
Jedini pojedinci, koji još uvek drmaju svetom, su naši teniseri, ali samo zato što se oni, sem izuzetno, bore za sebe, za svoje ime i svoje pozamašne račune, te ih to i motiviše.

Tako, da se ne bih baš potpuno složio sa Bundyjem da smo sportske nule. Nemoguće je poreći da smo jedna mala zemlja, neuočljiva na mapi sveta, koja je ostavila i ponegde još ostavlja neizbrisiv trag u sportskoj istoriji sveta.
nisam ja ni rekao da smo sportske nule vec da su price o Srbiji kao nekoj sportskoj velesili u globalnim razmerama glupost,neistina ili makar stvar proslosti ,nesto kao Madjari u fudbalu
 
Dokle cemo vise da se vadimo na to kako drzava ne ulaze nista?Koliko Kuba i ostale siromasne zemlje ulazu u sport,pa ipak osvajaju medalje.Problem je nedostatak strucnjaka.I ako se pojavi neki talenat nema ko od njega da napravi vrhunskog sportistu.Ovo je posebno izrazeno u pojedinacnim sportovima,atletici,plivanju,tenisu.Nema nijednog dokazanog vrhunskog strucnjaka u tim sportovima.

To nije vadjenje.Drzava stvarno nema politiku koja bi isforsirala sportski nadarenu decu za razliku od Kube u kojoj profesori fizickog budno motre na decu i ne strajkuju i opstruiraju nastavu i odmah signaliziraju visim instancama kad naidju na talentovano dete!
 
Ne znam koliko ima veze sa temom to da li drzava ulaze ili ne u sport. Mislim da je autor teme hteo da postavi pitanje da li verujete u price kako smo nebeski narod po svim pitanjima pa i po sportu ili su to samo mitovi i legende...
 
Dokle cemo vise da se vadimo na to kako drzava ne ulaze nista?Koliko Kuba i ostale siromasne zemlje ulazu u sport,pa ipak osvajaju medalje.Problem je nedostatak strucnjaka.I ako se pojavi neki talenat nema ko od njega da napravi vrhunskog sportistu.Ovo je posebno izrazeno u pojedinacnim sportovima,atletici,plivanju,tenisu.Nema nijednog dokazanog vrhunskog strucnjaka u tim sportovima.

Kuba ulazhe puno u sport, poshto im je to vazhno za promociju zemlje(da li znate da su Kubanci ishkolovali 30.000 doktora koji volonterski rade u zemljama centralne i juzne amerike, dakle za dz.)..nemozhesh da imash vrhunske struchnjake ako ne ulazhesh u pravljenje istih..u Jugoslaviji se ulagalo i svi oni uspesi u kolektivnim sportovima '90-tih je u stvari produkt starog sistema..to je trajalo dok je trajalo..evo primer, onaj N.Chovic ima shkolu kosharke i k klub, pravi igrache da bi ih prodavao, i usput ti igrachi osvajaju u mladjim selekcijama prvenstva evrope ko od shale..
 
...rusenje jos jednog nacionalnog mita . Naime posle neslavnog kraha naseg brizljivo negovanog mita o Srbima kao nekom ratnickom narodu koji je vazda pobedjivao u ratovima(a gubio u miru sto rece ludi Dobrica),naroda koji je uvek negovao vitesku borbu i vodio odbrambene pravedne ratove koje je uvek dobijao , a sto se sve rasprsilo u poslednjoj deceniji proslog veka poput prasine koja je ostala za traktorima u punoj brzini .Da stvar bude jos gora sada se suocavamo sa jos jednim poraznim osecanjem da se jos jedan nacionalni mit rusi kao kula od karata
.Naime vec duze vreme se u nasem narodu i medijima neguje neko folklorno opsteprihvaceno ubedjenje kako su Srbi jedna od najvecih sportskih nacija u Evropi pa i svetu .Ta sportska mitomanija je nekako najvece razmere dostigla upravo u isto vreme sa porazom one prethodne ratnicke , kada su nam sevrirali pricu -jes da smo ispusili u ratovima , al smo ih zato u fudbalu,kosarci,odbojci ... razbili i donekle vratili nasim neprijateljima i sto je jos vaznije malo umirili licne komplekse i frustracije zbog ratnih poraza . Iako i sada Srbija ima odlicnih sportista uglavnom pojedinaca poput Cavica ili Djokovica kojima svaka cast, bolna istina i surova realnost nam govori da je prica koju su nam godinama servirali o Srbima kao velikoj sportskoj naciji najobicnija glupost i lazna mitomanija koja se sada potpuno rasprsila u svoj svojoj ogoljenosti.
Ne pomazu vise ni pateticni ispracaji ,masovni doceci ,imbecilne kvazipatriotske poesmice koje se ispevavaju pred svako takmicenje ,glupiranje politicara na sportskim takmicenjima i slicno ... .Upravo sada na najvecoj sportskoj smotri na planeti se jasno vidi da su Srbi sportski sasvim globalno beznacajna nacija i da imamo manje medalja od mnogih anonimnih zemalja za koje smo inace mislili da su daleko ispod nas poput Zimbabvea ,Mongolije ili Belorusije , cak i Janezi koji imaju pet puta manje stanovnika i kojima smo se uvek potsmevali su uspeli da uzmu cak 5 medalja iako nisu cak ni zimske igre.Ako tome dodamo i cinjenicu da smo u dva ubedljivo najpopularnija sporta u zemlji fudbalu i kosarci dotakli ubedljivo najnizu tacku tj. dno od kada ucestvujemo u sportskim takmicenjima mozemo sasvim lepo da vidimo da je prica o Srbima kao sportskoj naciji (cast izuzecima ) stvar davne proslosti ukoliko je ikad i bila utemeljena u realnosti.
Posto smo svedoci potpunog kraha dva nacionalna mita i opstenarodnog folklornog uverenja ratnickog i sportskog i surove realnosti koja nas je udarila u glavu ,sta je sledece u cemu ce obicni Srbi moci da lece svoje frustracije zbog teskog zivota ,licnih i drzavnih neuspeha i promasaja ,sta ce nam pomoci da bar malo osecamo nacionalni ponos kada je ono u sta smo ranije verovali, ili su nas ubedjivali da verujemo otislo u majcinu ?:think:

Ostaje nam ono jedino što preostane i čoveku kada dotakne dno: prvo nada da će biti bolje, a zatim volja da se to nadanje preoblikuje u snagu i konstruktivno delovanje.
Dakle, normalno bi bilo da sledimo logičan postupak koji primeni svako ko padne - da se podignemo.

Naravno, prvo moramo da se odreknemo mitomanije, suočimo sa vlastitim greškama, oprostimo sebi vlastite poraze, postavimo prioritete i damo sve od sebe da ih ostvarimo. U svim oblastima...
 
...
Posto smo svedoci potpunog kraha dva nacionalna mita i opstenarodnog folklornog uverenja ratnickog i sportskog i surove realnosti koja nas je udarila u glavu ,sta je sledece u cemu ce obicni Srbi moci da lece svoje frustracije zbog teskog zivota ,licnih i drzavnih neuspeha i promasaja ,sta ce nam pomoci da bar malo osecamo nacionalni ponos kada je ono u sta smo ranije verovali, ili su nas ubedjivali da verujemo otislo u majcinu ?:think:


ali zbog cega tako puno gorcine ??
sta je to nestalo ??
ljudi su tu, i kao sto je bilo naucnika, umjetnika i sportista koji su bili znacajni u svjetskim razmjerama, ima ih i bit ce ih opet...

to je prolazna kriza zbog rusenja jednog sistema i rata...

svaki dan bezbroj ljudi (prije svega djece)
u srbiji radi na tome da jednom postanu veliki,
samo im treba pomoci...
 
@bezkorisnickogimena

Ajd ti nateraj patriote (ne mislim na pristalice nego celnike stranaka) da se odreknu mitomanije i priznaju poraze...

Ko sam ja da bilo koga na bilo šta nateram?
Međutim, moje iskustvo je pokazalo da je pobeda nad vlastitim slabostima, barem i onim najmanjim - najveća pobeda, i da je samo priznavanje poraza i suočavanje sa njim - jedina garancija napredka. Ovo bi se moglo primeniti na pristalice...

Čelnici stranaka će svojim sadašnjim delovanjem, kako je krenulo, demantovati ispavnost sopstvenih činjenja u prošlosti....od njih - dovoljno.
 
Ne osećam se frustrirano. Ne mogu da poistovetim nacionalne neuspehe sa sobom, verovatno zato što sam uvek bila na suprotnoj strani od onih koji su naciju doveli u fazu u kojoj se nalazi, tako da sam u jednom periodu bila samo nemoćna i besna na političare, a sada se u tom smislu osećam bolje, verovatno zbog nekih ličnih uspeha, tako da i ne razmišljam previše o nacionalnoj frustraciji.

Drugo, nikada nisam bila mitoman, verovatno zato što sam tako vaspitana.

Treće, mislim da je ogroman deo nacije zaista zaslužio da bude frustriran. Jednostavno, neke stvari u životu ne mogu da prođu nekažnjeno.

Što se tiče sportskih neuspeha na OI i uopšte, mislim da i tu previše očekujemo od sportista u koje država ne ulaže skoro ništa, tako da je normalno da su to malo uspeha postigli samo oni u koje je ulagala porodica, kao što je neko već pametno rekao.
 

Back
Top