Bila je jedna tema odavno, gde sam sa Lexom dugo raspravljao o tome.
Tada sam okarakterisan kao nasilnik
mozda cu i sada.
Laskava je to titula
Jednostavno, ako su oboje normalni i u glavi zdravi ljudi, nikad nece dozvoliti sebi da raspravu toliko "zagreju" i kazu stvari koje bi nekoga od njih gurnule preko ivice.
Tada sam dao primer da nijedna da tako kazem normalna zena, nece reci ili uraditi nesto za sta je pouzdano sigurna da ce njenog momka ili muza izbaciti iz takta u toj meri da nece moci da se kontrolise. Na primer neka grozna uvreda ili psovka, nesto na racun njegove porodice, posebno pred recimo njegovim drugovima, na slavi, svadbi, nekom velikom skupu, pred njegovim roditeljima i u slicnim situacijama kad je za pretpostaviti da ce se covek tesko kontrolisati ako mu neko pljune u lice.
Rasprava i svadja ima kod svakog para, ima ih i u mom braku, ali smo oboje slicni tipovi pa znam sta i kad ne treba uraditi onom drugom, a kad i gde mozemo da se razmahnemo u prepiranju
Samaranje je bar meni, karakteristicno za poremecene ljude, ljude sa inace kraktim fitiljem, sto samo znaci da su ili bolesni ili neprilagodjeni ili nezreli...ili sve zajedno, ili pak za one patoloske tipove muskaraca i zena koji se uzujedaju, potuku, razdvoje, pljuju jedno po drugom, a posle se mire u krevetu i tako...stalno ispocetka.