Koliko smo politički tolerantni...?

Moj stav prema političkim neistomišljenicima je:

  • Ko ne misli kao ja glup je i ne treba mi!

  • Može da misli šta hoće, ali dok je sa mnom ima da ćuti!

  • Svako ima pravo na svoje mišljenje, dok god ga ne nameće.

  • Ja znam šta znam i zašto sam u pravu, ali zabavno je čuti i suprotnu stranu.

  • Uvek otvoren/a za nova mišljenja i stavove.


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.

mlekce

Aktivan član
Poruka
1.364
Ali najozbiljnije me interesuje - koliko u svom okruzenju tolerisete osobe koje nemaju vas politicki stav?

Prijatelje, kumove, rodbinu, partnera...

Mozete li da provodite vreme sa nekim ko se sa vama ne slaze u politici i da li im to uvek naglasite.

Koliko ste tolerantni?
 
Uvek.
Pa nisam luda da se zbog politike svadjam sa svojim bliznjima, dok politicari trpaju pare u dzepove.
Jedino izbegavam dosadne ljude koji i povrh toga sto im stavis do znanja da si neistomisljenik, opet teraju svoje. Od takvih bezim!

Ok, ali sta tvoj dragi misli o tome? Vecina muskaraca koje poznajem smatra da njihove partnerke OBAVEZNO moraju da dele i njihovo politicko vidjenje.
:hahaha::hahaha::hahaha:

Zene, naravno, ne misle tako...:mrgreen:
 
Ali najozbiljnije me interesuje - koliko u svom okruzenju tolerisete osobe koje nemaju vas politicki stav?

Prijatelje, kumove, rodbinu, partnera...

Mozete li da provodite vreme sa nekim ko se sa vama ne slaze u politici i da li im to uvek naglasite.

Koliko ste tolerantni?

Ima tu par ostrascenih radikala, ne tolerisemo se,problem smo resili tako sto izbegavamo price o politici,a kad ne uspemo da izbegnemo, posle par recenica gde se trudimo da ostanemo pribrani krece ludilo...
Slabo tolerantna, kad neko nema argument.
 
Poslednja izmena:
Ako je neko ostrašćen, nerazuman i misli da je njegova opcija jedino dobra, uvek u pravu i bogomdana za sve onda nisam tolerantna uopšte, bolje rečeno, sa takvima ni ne razgovaram o politici.
Glasala sam za "Svako ima pravo na svoje mišljenje, dok god ga ne nameće" jer je to jedino ispravno kada je politika u pitanju. Saslušam šta neko pametan ima da kaže po nekom pitanju, ne pljujem ako se ne slažem, ili mirno iznesem svoje argumente ili ćutim, u zavisnosti od toga ko mi je sagovornik.
Na žalost, Srbija je puna onih koji nemaju pametnija posla nego 24/7 tupe o politici, uglavnom nemaju veze sa realnošću i uglavnom je neko drugi kriv za sve. Ne bih da imenujem, godinama se pokazalo koja je to opcija ;)
 
Ok, ali sta tvoj dragi misli o tome? Vecina muskaraca koje poznajem smatra da njihove partnerke OBAVEZNO moraju da dele i njihovo politicko vidjenje.
:hahaha::hahaha::hahaha:

Zene, naravno, ne misle tako...:mrgreen:


Politichki stavovi imaju dosta veze sa nechijom lichnoshcu. Ukoliko zhena slepo ponavlja ono shto govori Cheda, Toma, Boris, ili bilo koji politichar, ne ochekujem mnogo od nje po pitanju korishcenja sopstvenog mozga.
U sushtini, najbolje je, ili da ima svoj stav, nezavisan od bilo koje partije, ili da bude totalno apolitichna.
 
Ја сам прилично толерантан кад се прича о политици,али до одређене границе.Граница је кад се дође до оних ствари које не би смеле да буду део политиканства и (суштински)различитог мишљења,односно до оних ствари које би сваки здрав човек морао да одбаци и да према њима заузме идентичан или приближан став.То су питања која се намерно,са ужасно лошим циљевима,отварају.Наравно,ради се о "питањима" легализације дроге,проституције,хомосексуалних бракова и дозволе таквима да усвајау децу,итд.Ту нисам толерантан и то су ствари око којих не пристајем на компромис па макар више никад у животу не контактирали.:)
То не могу бити отворена питања ментално и духовно здравих људи.

Што се тиче опште толеранције,невезано за политику,мислим да никад не сме постојати апсолутна толеранција,јер то није толеранција,већ индиферентност и незаинтересованост за околину,тј.за самог себе,јер се утицај околине не може избећи.Зато мора постојати граница и јасна одлучност да се елиминише негативна појава која би могла да се прошири и створи епидемију,која би касније била наметнута као "прихватање реалности".
 
Ја сам прилично толерантан кад се прича о политици,али до одређене границе.Граница је кад се дође до оних ствари које не би смеле да буду део политиканства и (суштински)различитог мишљења,односно до оних ствари које би сваки здрав човек морао да одбаци и да према њима заузме идентичан или приближан став.То су питања која се намерно,са ужасно лошим циљевима,отварају.Наравно,ради се о "питањима" легализације дроге,проституције,хомосексуалних бракова и дозволе таквима да усвајау децу,итд.Ту нисам толерантан и то су ствари око којих не пристајем на компромис па макар више никад у животу не контактирали.:)
То не могу бити отворена питања ментално и духовно здравих људи.

Што се тиче опште толеранције,невезано за политику,мислим да никад не сме постојати апсолутна толеранција,јер то није толеранција,већ индиферентност и незаинтересованост за околину,тј.за самог себе,јер се утицај околине не може избећи.Зато мора постојати граница и јасна одлучност да се елиминише негативна појава која би могла да се прошири и створи епидемију,која би касније била наметнута као "прихватање реалности".

Moze primer?
 

Back
Top