Ne verujem u S Iliiju, "verujem" u Peruna, koga su Hriscani preobratili u Iliju.
Perun je slovenski bog neba i nepogoda (padavina, letnjih oluja) odnosno bog gromovnik, neka vrsta slovenskog Zevsa, kome su se stari Sloveni često obraćali tokom suše. Njegov dan je bio četvrtak, a posvećeni su mu Hrast i perunika (ili bogiša). Poluverni ili sujeverni, koji tek prilaze crkvi, pod uticajem hrišćanstva obraćaju se za pomoć Svetom Iliji.
Ime „Perun“ nastaje od indoevropskog korena „per“ odnosno „perk“ koji znači „udariti“ (vrlo snažno, silovito udariti), „rasprsnuti“ i sufiksa „un“ koji označava onoga koji izvršava radnju. U slovačkom jeziku se „pucati“ kaže „peruntati“, dok u poljskom „pjore“ („piore“) znači „udaram“.
Srbi, Bugari i Rusi (današnji Rusi, Ukrajinci i Belorusi) ga nazivaju Perun, Poljaci Pjorum (Piorum), Česi Peraun (Peraun), a Slovaci Peron (Peron) odnosno Parom (Parom). Pojavljuje se i kod baltičkih naroda pod imenom Perkunas.
Bog neba odnosno bog gromovnik [uredi]
Peruna kao boga neba ne treba mešati sa Svarogom (koji je takođe bog neba, ali u smislu Vaseljene), jer je njegov domen tzv. nisko nebo odnosno ono što je unutar Zemljine atmosfere. Prema tome u njegov domen spadaju oblaci, gromovi i padavine.
Primera o Perunovoj vezi sa gromom ima mnogo, ali to najbolje pokazuje primer iz Prekomurja gde se kaže: Perun je udario, sa značenjem Grom je udario. Među Srbima se smatralo da se ne valja krstiti dok grmi, jer bi se mogao privući grom.
Bog nepogoda i borac protiv suša [uredi]
Perun je kao solarni bog proslavljan tokom leta, verovatno negde oko ilindana ako ne i na sam ilindan, kada suša već ozbiljno počinje da ugrožava useve zbog čega su mu se Sloveni i obraćali za pomoć. Njemu je posvećen ceo ciklus dodolskih običaja kojima je prizivana kiša koja je u to doba (tokom leta) najčešće bila strahovita oluja praćena munjama ili kao tzv. letnja kiša (koja se pojavi iznenada i traje vrlo kratko) koje je starim Slovenima morala delovati kao dar bogova.
Da zarosi sitna rosa,
oj dudula mili Bože!
Oj Ilija daj Bože daj!
Oj Ilija moj Perune!
Daj Bože daj,daj Ilija daj!
(Refren dodolske pesme iz okoline Gnjilana.)
Sveti Ilija kao hrišćanski Perun [uredi]
Sveti Ilija je po preuzimanju hrišćanstva preuzeo ulogu Peruna. Ova zamena počela je još sa prvim prodorom hrišćanstva među Slovene i može se nazvati opšteslovenskom. Sveti Ilija je odgovarao hrišćanskim misionarima zbog blizine datuma kada se proslavljao sa onim na koji se proslavljao Perun, a nije isključeno i da je proslava svetog Ilije pomerena na Perunov dan.
Sutradan ujutru Igor sazva (grčke) poslanike i ode na brdo na kojem je bio kip Perunov i tu položi zakletvu sa svim svojim glavarima koji behu nekršteni, a Rusi hrišćani položiše zakletvu u crkvi sv. Ilije.
(Iz Nestorove hronike, sklapanje mira između Rusa i Grka 945 godine.)
Četvrtak - Perunov dan [uredi]
Perunu je, kao i ostalim bogovima gromovnicima indoevropskih mnogobožačkih vera, bio posvećen četvrtak koji se i dan danas među nekim Slovenima naziva perenden (perendean), perundan.
O vezi četvrtka i božanstava groma najbolje svedoče primeri iz evropskih jezika:
Donnerstag (nemački) od germanskog Donera (Donner).
Thursday (engleski) od nordijskog Tora (Thor).
Jeudi (latinski) od latinskog Jupitera (Jupiter).
Hrast i perunika - Perunove biljke [uredi]
Hrast je drvo posvećeno Perunu, jer se verovalo da grom najčešće u njega udara, a ostaci ovoga se i dan danas mogu videti širom Srbije jer su hrastovi najčešće birani za drva zapise. Ostale je zabeleženo da su u Perunovim svetilištima gorele večne vatre koje su održavane hrastovinom, a onoga kome bi se ta vatra ugasila čekala je smrtna kazna. Ovaj običaj vuče korene iz davnina, još iz vremena kada ljudi još nisu znali sami da zapale vatru, već su se morali oslanjati na tzv. nebesku vatru (udar groma) koja je verovatno udarala najčešće u hrast, nakon čega su ljudi bili primorani da je održavaju da bi sebi olakšali opstanak.
Drvo, hrast, u kome boravi gromovnik se u Srba zove grm. Tako se i ogroman hrast ispod koga se okupiše ustanici da se 23. aprila 1815. (po starom kalendaru) podignu protiv Turaka zove takovski grm. No njega jednog dana udari grom i rascepi na pola, te sad na njegovom mestu stoji spomen Knjazu Milošu i ove reči uklesane:
Ovaj grm će vreme da osuši
I kameni stub će da poruši
Ali Srbija večito ostaće
I Miloša ime spominjaće
Grmovi su imali značajnu ulogu u životu Srba. Stoga ne čudi što su se ispod njih održavali sabori, okupljali hajduci i ustanici (Takovski grm, Kočin grm, Hrast u Lipovcu, Viševcu, Markovcu). Danas u Šumadiji ima još oko 50 grmova sa obimom stabla preko 4 m i starošću preko 200 godina.
Perunika ili Bogiša je usko vezana sa Perunom na šta ukazuju i njeni nazivi. Ova veza se vidi u običaju zvanom Bogiša zabeleženom u Dubrovniku u kom se osveštava perunika ili bogiša koja se nakon toga čuva u kući da bi je štitila od groma i da bi se njom lečili bolesnici.
Izgled Perunov [uredi]
Perun je zamišljan kao čovek sa bradom koji živi na nebu, a u ruci drži kameni malj kojim gađa i okamenjuje ljude. Smatralo se da on tokom oluja putuje po oblacima u svojoj kočiji i baca munje na Zemlju, a da grmljavina potiče od kloparanja točkova kočije.
Nestorova hronika o Perunovom kumiru kod Kijeva [uredi]
O postavljanju:
980 godine postavi Veliki Knez Vladimir idole na brdu više svoga dvora u Kijevu: Peruna sa srebrnom glavom i zlatnom bradom, i Horsa i Dažboga i Striboga i Semargla i Mokošu.
O rušenju:
988 godine zapovedi Knez Vladimir da privežu Peruna konju za rep, i da ga tako svuku do ispod Boričeva u potok; zatim naredi dvanaestorici ljudi, da ga tuku batinama. Dok su ga oni tako vukli potokom, nekršteni narod nad njim plakahu... pošto su Perunov kip dovukli do Dnjepra, bace ga u vodu. Vladimir je rekao svojim slugama: Ako se gde zaustavi odgurnite ga od obale dok ne prođe vodopad,a onda ga ostavite. Vetar ga donese do jedne obale, koja se od tada prozva Perunova obala, i koja i danas nosi to ime.
http://sr.wikipedia.org/sr-el/Перун