Eutanazija - da ili ne?

Da li podržavate ubistvo iz milosrđa?


  • Ukupno glasova
    28
  • Anketa je zatvorena .

WEISHAUPT

Iskusan
Banovan
Poruka
6.825
Ubistvo iz milosrđa. Nešto za čim čeznem, kao za istinom. Zamišljam nekakvu bolničku prostoriju, nalik na luksuzni hotelski apartman, veliko platno na kome gledam film koji izgleda kao putopis iz prirode, sa pejzažima, dolazi medicinska sestra i daje mi injekciju, a onda pušta Bahovu "Ariju u G Molu":
i bezbolno i potpuno smireno se opraštam od ovog surovog i odvratnog sveta.

Bio sam mlad i naivan kada sam 1999. kao učesnik i psihička žrtva rata zatražio eutanaziju na jednoj psihijatrijskoj klinici, ne znajući da naša zemlja ne praktikuje ubistvo iz milosrđa; da naše društvo više voli da ljudi umru u najgorim mukama nego bezbolno. Da su ga legalizovale jedino Holandija i Grčka.

Postoje ljudi koji su neizlečivo bolesni, bilo od neke teške duševne bolesti, bilo od raka, side ili neke druge teške fizičke bolesti, gde svaki dan života predstavlja samo besmislenu patnju; ti bi ljudi više od svega voleli da umru. Ako naiđete na zgaženu mačku ili psa koji još uvek diše (i jauče) a od asfalta biste je/ga mogli odvojiti jedino lopatom, humanije je dotući je/ga (uspavati je/ga), nego pustiti da se muči. Uspavljivanje životinja se primenjuje i u našoj zemlji. Ljudi bi to učinili za četvoronožnu životinju, ali ne i za čoveka. Kako je to surovo!

Šta vi mislite?
 
Bravo Treća. Radi se o punoletnim ljudima i njihovom zahtevu za eutanaziju. A kod nas kad neko traži eutanaziju društvo mu na prvu loptu dâ pozitivan odgovor, pošalje ga na psihijatriju, a onda ga ubeđuje da je to nehumano i da...
 
Postoje ljudi koji su neizlečivo bolesni, bilo od neke teške duševne bolesti, bilo od raka, side ili neke druge teške fizičke bolesti, gde svaki dan života predstavlja samo besmislenu patnju; ti bi ljudi više od svega voleli da umru.

У овим случајевима, треба омогућити болесном човеку избор, али ствари треба максимално правно уредити,
како би се избегле могуће злоупотребе, јер ово је веома деликатно питање.
 
Ubistvo iz milosrđa. Nešto za čim čeznem, kao za istinom. Zamišljam nekakvu bolničku prostoriju, nalik na luksuzni hotelski apartman, veliko platno na kome gledam film koji izgleda kao putopis iz prirode, sa pejzažima, dolazi medicinska sestra i daje mi injekciju, a onda pušta Bahovu "Ariju u G Molu":
i bezbolno i potpuno smireno se opraštam od ovog surovog i odvratnog sveta.
a sta te sprecava da skocis sa mosta i (skoro) bezbolno se oprostis od surovog sveta?
 
Da, ali iskljucivo uz procenu komisije lekara i u izuzetnim slucajevima (npr. kada je bolesnik duze vremena u komi i nema izgleda da se iz nje izvuce).

Ako sam ja (ili bilo ko), recimo, teško oboleo od šizoafektivne psihoze, i imam vizije i halucinacije koje mi ugrožavaju normalno funkcionisanje, ne treba mi nikakva procena komisije lekara ukoliko više ne želim da vodim takav život. :rtfm:
 
Ako sam ja (ili bilo ko), recimo, teško oboleo od šizoafektivne psihoze, i imam vizije i halucinacije koje mi ugrožavaju normalno funkcionisanje, ne treba mi nikakva procena komisije lekara ukoliko više ne želim da vodim takav život. :rtfm:

Da, ali ti nisi u stanju da procenis sta je za tebe najbolje (ovo samo kao pretpostavka), zato sto nikad ne znas da li ce da se pronedje lek za to, i da li mozda vec postoji neka kombinacija lekova, koja je efikasna u tim slucajevina.
Uostalom, mnogi sizofrenicari bili su odlicni pesnici, zasto bolje na taj nacin ne iskoristiti taj dar?:)
 
Mislim da treba da postoji. Zašto čoveku oduzimati dostojanstvo, ako on želi da ode u miru i na lep način, a zna da nema šanse za oporavak? Samo u tom slučaju, naravno. Neke hirove ne podržavam.

Mozes ziveti s dostojanstvom,ne mozes umreti s njim.Uvek je ruzno i uvek je bolno.
A recimo da imate dete koje je tako bolesno i kazete:bice mu lakse i pristanete na to da ga uspavaju,a posle nekoliko meseci cujete da postoji neko eksperimentalno lecenje bas za tu bolest.Proveli biste zivot misleci da je ipak moglo da mu bude bolje,samo da ste malo sacekali,kajali biste se,krivili sebe za njegovu smrt,cak i za bolest i pozeleli biste da i vas uspavaju.Tako biste ostavili zenu/muza,prijatelje i onda bi u nedogled prosirili patnju i bol kroz porodicu.Ovo sadrzi vecina ubistva iz milosrdja,ali za one koji su prihvatljivi bio bi potreban zakon da bi se oni izvrsili.Onda bi se taj zakon zloupotrebljavao itd.,itd.,itd. Niko ne moze da kaze da podrzava eutanaziju a da nema ikakvog iskustva sa njom.......
 
Ubistvo iz milosrđa. Nešto za čim čeznem, kao za istinom. Zamišljam nekakvu bolničku prostoriju, nalik na luksuzni hotelski apartman, veliko platno na kome gledam film koji izgleda kao putopis iz prirode, sa pejzažima, dolazi medicinska sestra i daje mi injekciju, a onda pušta Bahovu "Ariju u G Molu":
i bezbolno i potpuno smireno se opraštam od ovog surovog i odvratnog sveta.

Bio sam mlad i naivan kada sam 1999. kao učesnik i psihička žrtva rata zatražio eutanaziju na jednoj psihijatrijskoj klinici, ne znajući da naša zemlja ne praktikuje ubistvo iz milosrđa; da naše društvo više voli da ljudi umru u najgorim mukama nego bezbolno. Da su ga legalizovale jedino Holandija i Grčka.

Postoje ljudi koji su neizlečivo bolesni, bilo od neke teške duševne bolesti, bilo od raka, side ili neke druge teške fizičke bolesti, gde svaki dan života predstavlja samo besmislenu patnju; ti bi ljudi više od svega voleli da umru. Ako naiđete na zgaženu mačku ili psa koji još uvek diše (i jauče) a od asfalta biste je/ga mogli odvojiti jedino lopatom, humanije je dotući je/ga (uspavati je/ga), nego pustiti da se muči. Uspavljivanje životinja se primenjuje i u našoj zemlji. Ljudi bi to učinili za četvoronožnu životinju, ali ne i za čoveka. Kako je to surovo!

Šta vi mislite?


Jedan covek je 20 godina imao bolove... nenormalne, svakodnevno. I dosla Freudova ekipa i izlecili ga, naravno, u pre-velikom stilu, bez lekova, samom pricom...

Neko drugi bi ga ubijo iz milosrdja, al 'nemilosrdni' Freud ga ipak izleci...

naravno, ovo je jedan primer, i naravno moj ce post (kao svaki u kome se pominje Freud) proci vise zapazeno nego komentarisano... al ko ga ebe.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Jedan covek je 20 godina imao bolove... nenormalne, svakodnevno. I dosla Freudova ekipa i izlecili ga, naravno, u pre-velikom stilu, bez lekova, samom pricom...

Neko drugi bi ga ubijo iz milosrdja, al 'nemilosrdni' Freud ga ipak izleci...

naravno, ovo je jedan primer, i naravno moj ce post (kao svaki u kome se pominje Freud) proci vise zapazeno nego komentarisano... al ko ga ebe.
UbiJo..:think:
Ipak imas slucajeve gdje teska srca ali ipak se to zove "skracivanje muka", mora jednostavno tako nesto uraditi , to sto imas negdje slucajeve to su samo izuzetci i mozda , ne mozda nego sigurno ljudi ,drugaciji od ostalih ljudi.
 
Ubistvo iz milosrđa. Nešto za čim čeznem, kao za istinom. Zamišljam nekakvu bolničku prostoriju, nalik na luksuzni hotelski apartman, veliko platno na kome gledam film koji izgleda kao putopis iz prirode, sa pejzažima, dolazi medicinska sestra i daje mi injekciju, a onda pušta Bahovu "Ariju u G Molu":
i bezbolno i potpuno smireno se opraštam od ovog surovog i odvratnog sveta.
...

Šta vi mislite?

Pa evo, ja zamišljam podrumsku prostoriju oblepljenu belim pločicama od kojih je trećina otpala. Iz ugla tavana lagano i zloslutno se otkidaju teške kaplje vode koja je probila iz praonice rublja iznad.
Neobrijani bolničar sa belom kapicom i zelenom gumiranom pregačom žvaće slaninu i povremeno gura i tebi zamašćen papir. Zna red.
- Samo jedi, ovo ti je poslednje - izgovara rutinski.
- Ja nisam tražio eutanaziju. - izgovaraš bojažljivo.
Prečuo je tvoju upadicu. - Nestalo nam morfijuma, al Žika Macola je majstor. Nećeš ni osetiti. :)
- Ma pusti papire, ne možemo pustiti čoveka da se pati sa bolesnom džigericom.
- Sa mojom džigericom je sve u redu - izgovaraš dok ti ledeni znoj mili niz čelo.
- E, al s njegovom nije....
Vrata se otvaraju uz škripu i ulazi Žika Macola...
 
Jedan covek je 20 godina imao bolove... nenormalne, svakodnevno. I dosla Freudova ekipa i izlecili ga, naravno, u pre-velikom stilu, bez lekova, samom pricom...

Neko drugi bi ga ubijo iz milosrdja, al 'nemilosrdni' Freud ga ipak izleci...

naravno, ovo je jedan primer, i naravno moj ce post (kao svaki u kome se pominje Freud) proci vise zapazeno nego komentarisano... al ko ga ebe.

Po vlasitom priznanju Frojd nikada nikoga nije izlečio. :)
 
Teško je odgovoriti na ovo pitanje.
"Dobra smrt" (što u prevodu znači reč eutanazija) može biti "dobra" samo kada je akt milosrđa nad ZAISTA neizlečivim bolesnikom koji je u neizdrživoj agoniji.
E sad... Moguće su greške i manipulacije. :confused:

Međutim, ako postoji smrtna kazna, zašto ne bi bila ozakonjena i eutanazija? I u jednom, i u drugom slučaju u igri je SMRT - nekom kazna, nekom nagrada; takođe, u oba slučaja - nasilni prekid života.
Pa se postavlja pitanje: zašto se - na život osuđeni bolesnici - muče u ime lažne etike... lažnih, falsifikovanih emocija... Da bi naše ruke bile čiste? :roll:

Kako sam u svom bliskom okruženju imala osobu koja se dugo mučila, glasam ZA. Jer, bolest sa sasvim izvesnim fatalnim ishodom, osim što može biti izuzetno teška za trpljenje, takođe i degradira čoveka - fizički i mentalno. Zato bih, u slučaju da me zadesi neka grozna bolest, volela da imam i onu opciju: "in case of .... , no heroic measures shall be taken in order to prolong my life".


Pristalice eutanazije imaju sledeći moto: eutanazija ne postavlja pitanje da li je čovek dostojan života, već da li je ono što je ostalo od života dostojno jednog čoveka.

ps. Životinje su u tom smislu privilegovane u odnosu na čoveka; pretpostavljam da su životinje, pri donošenju zakonskih odredbi koje joj omogućavaju bezbolnu smrt (tzv. "uspavljivanje") tretirane kao bića bez svesti, pa je vlasniku životinje data uloga Boga.
 
Životinje su zakonski tretirane kao inventar. Što se tiče ljudi... Evo pokušavam da se setim jedne jedine plemenite akcije tokom istorije koja je takva i ostala. Ne mogu da se setim. Ni jedne.

Prilično sam siguran da bi ozakonjivanje eutanazije vremenom počelo da dovodi do pražnjenja staračkih domova, azila za skitnice, duševnih bolnica... i drugih mesta gde žive neželjeni, zaboravljeni i nesrećni ljudi. U istom razdoblju verovatno bi porastao broj "dobrovoljnih" davalaca organa.
Moje mišljenje je da svaku ljudsku smrt neko treba da preuzme "na svoju dušu". Neko ko će zbog toga rizikovati robiju, recimo... Problem je čoveka da živi na takav način da se "in case of..." može nadati jednom ovakvom dobrovoljcu.
Druga priča je "no heroic measures...". Moderna, preplaćena medicina stalno nalazi nove načine da gotovo beživotne ljudi veštački drži u životu, mada ih je priroda već otpisala.
Eutanazija, u smislu odspajanja od veštačkih pluća, srca... pre bi bilo odustajanje od neprirodnog u korist prirodnog i teško bi joj se mogla naći zamerka.
Ako govorimo o ličnom iskustvu, imao sam nesreću da budem blizak nekim samrtnicima koji su osluškivali kako im se smrt prikrada i ni kod jednog nisam primetio zaista iskrenu želju za ubrzanjem njenih koraka.
 
Prilično sam siguran da bi ozakonjivanje eutanazije vremenom počelo da dovodi do pražnjenja staračkih domova, azila za skitnice, duševnih bolnica... i drugih mesta gde žive neželjeni, zaboravljeni i nesrećni ljudi. U istom razdoblju verovatno bi porastao broj "dobrovoljnih" davalaca organa.

Da, na to sam i mislila kad sam spomenula manipulaciju.
Setih se filma "Eskstremne mere", sa sjajnim Džinom Hekmanom... o beskućnicima kao zamorcima u svrhe medicinskih istraživanja. Zatim - knjiga Robina Kuka (kasnije i film) "Koma"... Ali, da se ne udaljavam od teme.
 
Еутаназија да. Под строго контролисаним условима, законским ограничењима и контролом.
Али не како Мали Перица замишља:''Оставила ме девојка, не живи ми се више - извршите ми еутаназију!''
 
Иначе, на анкету не могу да одговорим јер не могу рећи да је подржавам потпуно, подржавам је само у одређеним ситуацијама.
 
Mislim da treba da postoji. Zašto čoveku oduzimati dostojanstvo, ako on želi da ode u miru i na lep način, a [U]zna da nema šanse za oporavak? Samo u tom slučaju, naravno. Neke hirove ne podržavam.[/U]

Mislim da je sasvim jasno da sam kazala da podržavam u onim slučajevima kada nema leka i kada čovek može samo da očekuje tešku i nedostojanstvenu smrt. Hirove sam isključila, a hirovi su sve one neproverene situacije.
Što se tiče onoga da postoji samo dostojanstven život, a ne i smrt... Ne slažem se. Smrt je tužna i tragična, ali ne nužno nedostojanstvena. Ako čovek ode u miru, onda je to dostojanstvena smrt.
 
Poslednja izmena:
Prilično sam siguran da bi ozakonjivanje eutanazije vremenom počelo da dovodi do pražnjenja staračkih domova, azila za skitnice, duševnih bolnica... i drugih mesta gde žive neželjeni, zaboravljeni i nesrećni ljudi. U istom razdoblju verovatno bi porastao broj "dobrovoljnih" davalaca organa

ne spada to ni u samu definiciju eootanazije...jer je e. medicinski termin....zna se precizno na šta se odnosi.....i u kojim sl. se primenjuje......
 
Poslednja izmena:

Back
Top