- Poruka
- 1.478
polako stvari dolaze na svoje mesto
Američka ambasada u Beogradu i NVO “Evroatlantska inicijativa” kao jedan od temelja integracije Srbije u zapadni svet vide zasluge đenerala Draže i njegovih četnika
Nasuprot ubeđenju mnogih, vodeći mediji u Srbiji ipak se ne utrkuju u propagiranju svih inicijativa koje dolaze sa Zapada. Naime, ima jedna inicijativa koju oni bojkotuju, dok se vladajuće strukture drže po strani. To je akcija američke ambasade u Beogradu, koju vodi njen vazduhoplovni ataše potpukovnik Džon Kapelo, a pomaže ambasador Kameron Manter, da najveća misija spasavanja oborenih savezničkih pilota u Drugom svetskom ratu najzad dobije tretman kakav zaslužuje. Piloti su većinom bili Amerikanci, a spasioci Srbi – četnici pod komandom đenerala Draže Mihailovića.
Rečenu inicijativu pokrenula je nevladina organizacija “Evroatlantska inicijativa”, koja je, po prirodi stvari, tesno vezana za američku ambasadu u Beogradu. Osnivači “Evroatlantske inicijative”, Bojan Dragićević i Danijel Šunter, snimili su 2004. godine izjave jednog od spasenih pilota, Klera Masgroua, i jednog od spasilaca, Miodraga Pešića. Snimke su “stavili u fioku”, kaže Dragićević za NIN, jer je bilo jasno da od emitovanja u skorije doba neće biti ništa, ali takođe i da “to jednog dana može biti nacionalno bogatstvo”. “Uostalom, kada je reč o evroatlantskim integracijama, ovo je, u istorijskom smislu, najreprezentativnija srpska priča”, kaže još Dragićević.
Srećom, stvari su mnogo bolje stajale kod druge strane – američke. Primera radi, američki ratni veterani tražili su da se zabrani prikazivanje filma “Bitka na Neretvi” u Sjedinjenim Državama, zbog krajnje ogoljene ratne propagande. Ili, gradonačelnik Los Anđelesa Tom Bredli proglasio je 17. jul 1986. godine za “Dan sećanja na generala Dražu Mihailovića” (toga dana, 1946. godine, komunisti su pogubili đenerala). Dug je spisak kongresmena i senatora koji su zajedno sa četničkim veteranima učestvovali u obeležavanju Dražin-dana širom Amerike. Dražu je javno hvalio i predsednik Ronald Regan, u čije vreme je američka štampa pisala o zločinima Albanaca nad Srbima na Kosovu i Metohiji.
Svakako je najpoznatija priča o pokušajima grupe spasenih pilota da se đeneralu Draži podigne spomenik u Vašingtonu, na javnom zemljištu u blizini Bele kuće. Pokušaj je osujećen protestima komunističkih vlasti iz Beograda. Nešto posle ovoga, vlast u prestonici preuzima Slobodan Milošević. Može se samo pretpostaviti šta bi se desilo devedesetih godina da je Milošević poništio protest svojih prethodnika, da je pozvao spasene pilote u Beograd i obnovio inicijativu za podizanje spomenika ispred Bele kuće. U to doba, Franjo Tuđman je tesno sarađivao sa ustaškom emigracijom – dakle, sa osobama koje su se nalazile u neprijateljskom taboru, dok Milošević nije imao snage i mudrosti da savlada ideološke barijere ni po jednom tako krupnom pitanju (on je i u Rusiji odabrao pogrešnu, gubitničku komunističku struju, ali to je druga tema). Ni naredne vladajuće garniture, koje su navodno demokratske, nisu uspele da odbace nasleđe svojih roditelja: beogradski protest protiv podizanja spomenika đeneralu Draži u Vašingtonu još nije povučen.
I tako, kada je prošle godine u Beograd stigao potpukovnik Džon Kapelo, novi vazduhoplovni vojni ataše američke ambasade, došlo je vreme da Dragićević i Šunter izvuku svoje stare radove iz fioke. Kapela je fasciniralo što u Srbiji veliki broj ljudi ne zna za akciju spasavanja savezničkih pilota od strane četnika, koju je on smatrao mogućim temeljom u izgradnji boljih odnosa između Srbije i Zapada.
Jedan od prvih poteza potpukovnika Kapela bio je poseta Pranjanima – sela ispod Ravne gore u kome je postojao aerodrom sa koga je evakuisan najveći broj spasenih pilota. Kapelo je povezao Pranjane sa državom Ohajo, sa kojom Srbija već ima potpisan sporazum o vojnom i ekonomskom partnerstvu. Zahvalnicu meštanima Pranjana, koju je potom poslao guverner Ohaja, odneo je lično Kameron Manter, američki ambasador u Srbiji. Bio je to njegov prvi odlazak iz Beograda. Američki ambasador obećao je Pranjancima da će pomoći koliko može u realizaciji planova potpukovnika Kapela. Uskoro su, na Svetog Savu ove godine, američki marinci u svečanim uniformama podelili 300 poklona đacima seoske škole. Usledilo je organizovanje izložbe fotografija o misiji “Heljard”, kako se zvala operacija evakuisanja spasenih pilota iz Srbije. Izložba je najpre bila postavljena u Američkom kutku u Kragujevcu. Na otvaranju, potpukovnik Kapelo je govorio o zaslugama đenerala Draže i posthumnom odlikovanju koje je dobio od predsednika Harija Trumana, naglasivši: “U američkim vojnim krugovima ova misija smatra se jednom od najuspešnijih spasilačkih misija iza neprijateljskih linija u istoriji ratova”. Krajem maja izložba je iz Kragujevca preseljena u Vranje, a potom će obići i ostale gradove u kojima postoji Američki kutak (Bujanovac, Niš, Novi Sad, Subotica i Beograd).
U razgovoru za NIN, Kapelo, Dragićević i Šunter kažu da ih najveći deo posla čeka oko podizanja velikog muzeja u Pranjanima. U odgovarajuće hangare biće postavljeni avioni koji su tu nekada sletali, muzej će imati kopije svih dokumenata o misiji “Heljard”, predmete koji se mogu sakupiti, voštane figure četnika i američkih pilota, itd. U restoranu će se svakako služiti gibanica i šljivovica, koje su se Amerikancima veoma svidele, pa su ih posle posete Pranjanima stavili na meni svoje ambasade.
S druge strane bare, u najvećem muzeju vazduhoplovnih snaga, u Ohaju, otvoriće se Četnički kutak. Imaće deo sadržaja iz pranjanskog muzeja, poput voštanih figura i fotografija.
U toku je izrada i jednog dokumentarnog filma o misiji “Heljard”. Autori su Dragićević i Šunter, a finansijsku podršku pruža američka ambasada.
Inače, prva dva američka aviona Nemci su oborili nad Srbijom 24. januara 1944. godine.
Američka ambasada u Beogradu i NVO “Evroatlantska inicijativa” kao jedan od temelja integracije Srbije u zapadni svet vide zasluge đenerala Draže i njegovih četnika
Nasuprot ubeđenju mnogih, vodeći mediji u Srbiji ipak se ne utrkuju u propagiranju svih inicijativa koje dolaze sa Zapada. Naime, ima jedna inicijativa koju oni bojkotuju, dok se vladajuće strukture drže po strani. To je akcija američke ambasade u Beogradu, koju vodi njen vazduhoplovni ataše potpukovnik Džon Kapelo, a pomaže ambasador Kameron Manter, da najveća misija spasavanja oborenih savezničkih pilota u Drugom svetskom ratu najzad dobije tretman kakav zaslužuje. Piloti su većinom bili Amerikanci, a spasioci Srbi – četnici pod komandom đenerala Draže Mihailovića.
Rečenu inicijativu pokrenula je nevladina organizacija “Evroatlantska inicijativa”, koja je, po prirodi stvari, tesno vezana za američku ambasadu u Beogradu. Osnivači “Evroatlantske inicijative”, Bojan Dragićević i Danijel Šunter, snimili su 2004. godine izjave jednog od spasenih pilota, Klera Masgroua, i jednog od spasilaca, Miodraga Pešića. Snimke su “stavili u fioku”, kaže Dragićević za NIN, jer je bilo jasno da od emitovanja u skorije doba neće biti ništa, ali takođe i da “to jednog dana može biti nacionalno bogatstvo”. “Uostalom, kada je reč o evroatlantskim integracijama, ovo je, u istorijskom smislu, najreprezentativnija srpska priča”, kaže još Dragićević.
Srećom, stvari su mnogo bolje stajale kod druge strane – američke. Primera radi, američki ratni veterani tražili su da se zabrani prikazivanje filma “Bitka na Neretvi” u Sjedinjenim Državama, zbog krajnje ogoljene ratne propagande. Ili, gradonačelnik Los Anđelesa Tom Bredli proglasio je 17. jul 1986. godine za “Dan sećanja na generala Dražu Mihailovića” (toga dana, 1946. godine, komunisti su pogubili đenerala). Dug je spisak kongresmena i senatora koji su zajedno sa četničkim veteranima učestvovali u obeležavanju Dražin-dana širom Amerike. Dražu je javno hvalio i predsednik Ronald Regan, u čije vreme je američka štampa pisala o zločinima Albanaca nad Srbima na Kosovu i Metohiji.
Svakako je najpoznatija priča o pokušajima grupe spasenih pilota da se đeneralu Draži podigne spomenik u Vašingtonu, na javnom zemljištu u blizini Bele kuće. Pokušaj je osujećen protestima komunističkih vlasti iz Beograda. Nešto posle ovoga, vlast u prestonici preuzima Slobodan Milošević. Može se samo pretpostaviti šta bi se desilo devedesetih godina da je Milošević poništio protest svojih prethodnika, da je pozvao spasene pilote u Beograd i obnovio inicijativu za podizanje spomenika ispred Bele kuće. U to doba, Franjo Tuđman je tesno sarađivao sa ustaškom emigracijom – dakle, sa osobama koje su se nalazile u neprijateljskom taboru, dok Milošević nije imao snage i mudrosti da savlada ideološke barijere ni po jednom tako krupnom pitanju (on je i u Rusiji odabrao pogrešnu, gubitničku komunističku struju, ali to je druga tema). Ni naredne vladajuće garniture, koje su navodno demokratske, nisu uspele da odbace nasleđe svojih roditelja: beogradski protest protiv podizanja spomenika đeneralu Draži u Vašingtonu još nije povučen.
I tako, kada je prošle godine u Beograd stigao potpukovnik Džon Kapelo, novi vazduhoplovni vojni ataše američke ambasade, došlo je vreme da Dragićević i Šunter izvuku svoje stare radove iz fioke. Kapela je fasciniralo što u Srbiji veliki broj ljudi ne zna za akciju spasavanja savezničkih pilota od strane četnika, koju je on smatrao mogućim temeljom u izgradnji boljih odnosa između Srbije i Zapada.
Jedan od prvih poteza potpukovnika Kapela bio je poseta Pranjanima – sela ispod Ravne gore u kome je postojao aerodrom sa koga je evakuisan najveći broj spasenih pilota. Kapelo je povezao Pranjane sa državom Ohajo, sa kojom Srbija već ima potpisan sporazum o vojnom i ekonomskom partnerstvu. Zahvalnicu meštanima Pranjana, koju je potom poslao guverner Ohaja, odneo je lično Kameron Manter, američki ambasador u Srbiji. Bio je to njegov prvi odlazak iz Beograda. Američki ambasador obećao je Pranjancima da će pomoći koliko može u realizaciji planova potpukovnika Kapela. Uskoro su, na Svetog Savu ove godine, američki marinci u svečanim uniformama podelili 300 poklona đacima seoske škole. Usledilo je organizovanje izložbe fotografija o misiji “Heljard”, kako se zvala operacija evakuisanja spasenih pilota iz Srbije. Izložba je najpre bila postavljena u Američkom kutku u Kragujevcu. Na otvaranju, potpukovnik Kapelo je govorio o zaslugama đenerala Draže i posthumnom odlikovanju koje je dobio od predsednika Harija Trumana, naglasivši: “U američkim vojnim krugovima ova misija smatra se jednom od najuspešnijih spasilačkih misija iza neprijateljskih linija u istoriji ratova”. Krajem maja izložba je iz Kragujevca preseljena u Vranje, a potom će obići i ostale gradove u kojima postoji Američki kutak (Bujanovac, Niš, Novi Sad, Subotica i Beograd).
U razgovoru za NIN, Kapelo, Dragićević i Šunter kažu da ih najveći deo posla čeka oko podizanja velikog muzeja u Pranjanima. U odgovarajuće hangare biće postavljeni avioni koji su tu nekada sletali, muzej će imati kopije svih dokumenata o misiji “Heljard”, predmete koji se mogu sakupiti, voštane figure četnika i američkih pilota, itd. U restoranu će se svakako služiti gibanica i šljivovica, koje su se Amerikancima veoma svidele, pa su ih posle posete Pranjanima stavili na meni svoje ambasade.
S druge strane bare, u najvećem muzeju vazduhoplovnih snaga, u Ohaju, otvoriće se Četnički kutak. Imaće deo sadržaja iz pranjanskog muzeja, poput voštanih figura i fotografija.
U toku je izrada i jednog dokumentarnog filma o misiji “Heljard”. Autori su Dragićević i Šunter, a finansijsku podršku pruža američka ambasada.
Inače, prva dva američka aviona Nemci su oborili nad Srbijom 24. januara 1944. godine.