Evo ovaj dio Falkmarovog 'rječnika' koji se koristio kao priručnik za utvrđivanje rasno-etničkog porijekla
imigranata bi možda bio interesantan konkretno za Mrkalja, citirano iz natuknice 'Croatian' (postoji zasebna za svaki od opcija navedenih u imigracijskim listovima):
Ovdje si progutao logičku "knedlu".
1. Taj je popis rađen po, zorno je, starudijama rane slavistike Miklošiča i comp.
2. u suprotnosti je s rezultatima samih popisa, jer se štokavski govornici, pravoslavci, iz dijelova banske Hrvatske, Dalmacije, te iz međunarodno priznate Crne Gore, izjašnjavaju kao Hrvati (a u Crnoj Gori dominantno kao Crnogorci).
http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=264345
Spomenuli smo da se u američkim useljeničkim popisima Hrvatima izjašnjavaju i mnogi doseljenici iz Crne Gore. Npr., 11.4.1912. stiže iz mjesta »Kocane« osoba upisana kao »Gepo Djukanovic« koja se izjašnjava Hrvatom. Ispred te osobe kaže »Nikcevic Novak« (također iz Crne Gore) da je Crnogorac, a ispod se (iza Đukanovića) upisuje »Toskovic Milija«, također Crnogorac. Dakle, podatak o Đukanovićevoj hrvatskoj narodnosti nije unesen zabunom.
»Mirko M. Nikitch« stiže 13.3.1906. iz mjesta »Ouskok« (Uskok) u Crnoj Gori. I on je po narodnosti Hrvat. Osoba iznad njega (nečitljivo ime) iz mjesta »Nikšic« izjasnila se je po narodnosti Srbinom, što je druga ruka prekrižila i ispravila u »Montenegro«. Podatak Mirka M. Nikitcha o hrvatskoj narodnosti ponavlja se (znakom ponavljanja) u sljedeće osobe. Zatim se upisuje osoba s imenom »Mino B. Karadjic« iz mjesta »Drobnjak«, koja se izjašnjava Crnogorcem po narodnosti. 31.10.1903. stiže druga skupina crnogorskih doseljenika, a za prvoga se iz te skupine (ime nečitljivo, na sredini lista) kaže da je iz mjesta »Zupa« u Crnoj Gori i da je crnogorske narodnosti. Zatim se upisuje osoba s imenom »Patrick Karadzic« iz Drobnjaka. U rubrici za zemlju podrijetla stavlja se znak ponavljanja, a u rubrici za narodnost upisuje se »Croatian«, što se, čini se, naknadno križa. Budući da su službenici narodnost putnika mogli određivati i prema odgovoru na pitanje o materinskom jeziku (tako piše na formularima), moguće je da je Patrick Karadzic upravo zbog toga najprije upisan kao Hrvat. Da bi se to razumjelo, treba podsjetiti na zapis V. Jagića o putovanju
-----------------------------------------------------------
Većina doseljenika iz Crne Gore izjašnjava se Crnogorcima, a malen broj Srbima.
------------------------------------------------------------
Vuka Karadžića, Lj. Gaja i A. Mažuranića Crnom Gorom:
K. [=Karadžić], Gaj i Antun Mažuranić zajedno su putovali u lipnju 1841. po Dalmaciji; na povratku svratili su se kod A. Vakanovića u Karlovcu. U spisima V. Jagića (SKZ) nalazi se zapis Jagićev o pripovijedanju Mažuranićevu o tom putu. Zapis glasi: »Putujući g. 1841. Mž. i Vuk etc Gaj po Crnoj Gori čuli su svuda da jim se odgovaralo, da govore jezikom hrvatskim — kad je Vuk budući nezadovoljan rekao, da će se niže Cetinja Srbi naći, dodju brodom na Korčulu, i opet jim se odgovorilo, da se ondje hrvatski govori. [...] (Horvat—Ravlić 1956:240)
Na to putovanje Karadžića podsjeća B. Šulek u Nevenu 1856.: da narod svoj jezik hrvatskim imenom »i u Dalmaciji zove, o tom se je g. V. K. sám uvjerio, putujuć onuda prije njekoliko godinah s g. A. M.; a da ga u zapadnoj strani Bosne i Hercegovine također hrvatskim zovu, to su nam i ovih danah vjere dostojni svjedoci zasvjedočavali.« (Šulek 1856:198.). Šulek time ne niječe da »u svih ovih zemljah doselivši se u novije vrijeme Srblji srbskim zovu, a kadšto u neznanstvu svom i vlaškim ili rackim.« Ako pretpostavimo da su američki službenici Patricka Karadzica iz Drobnjaka pitali koji mu je materinski jezik i ako pretpostavimo da im je odgovorio u skladu s Jagićevim zapisom, možemo lako protumačiti zašto je Patrick Karadzic upisan kao Hrvat po narodnosti.
