Hmmmm....Odakle da pocnem....Mozda sam cak i blago zbunjena zbog svega sto si napisao,ali u svakom slucaju prijatno sam iznenadjena.
Pocecu prvo od toga koliko ja volim ili ne volim techno kao «muziku».
Prvo,apsolutno sam svesna da techno i nije muzika,razumem sta si hteo da kazes,i podrzavam sve sto si rekao.Vidis,ja na primer kod kuce nikako ne mogu da slusam techno dok se majem po netu ili dok pijem popodnevnu kafu.A ne!Tada nekako najvise odgovara neki ambijental trance ili melodic trance ako sam fino raspolozena,ili electro ili neke od mojih omiljenih drum n bass stvari,ili neke od mojih omiljenih rock stvari.Pazi kad se topim uz Pearl Jam-Garden (strava stvar)...Slusanje techna kod kuce je jedino u slucajevima kada se ja i moja draga kumica (best friend) odlucimo da malo divljamo,ili npr dok se spremam za izlazak,dok se spremam za neki party...Nikada nisam bila zagrizeni techno manijak ma da iskreno volim da slusam,volim da idem na zurke ( ah te zurke ali posle o njima)...i nesto sam se u poslednje vreme vise okrenula da slusam psy trance,nekako sam pronasla nesto sto mi pokrece mozdane celije u tim blago bolesnim zvucima koji mi odgovaraju..mozda sam konacno skroz poludela..
Drugo,apsolutno shvatam «DJ umetnost» i njihovo stapanje sa zvucima,umetnost vrtenja ploca i neizmernu ljubav prema svemu tome.Postujem mnoge od njih,ali ne bih sada da ih navodim.
Mlada sam,ne bas toliko,ali zivim u takvom svetu gde je neophodno bekstvo da bi moglo da se prezivi.Ovde u ovom gradu vise nema nikog normalnog,a i oni koji su ostali malo normalni zavukli su se negde i ne mogu da ih pronadjem,a i one koje sam znala pobegli su od stvarnosti na mao losiji nacin pa ih nalazim po medicinskim ustanovama i grobljima.Techno i sva ta desavanja su moj nacin bekstva,ili nacin da ispraznim negativnu energiju skakanjem-energiju koju sam prikupila gledajuci kuda ide ovaj svet i slusajuci price ljudi koji su izgubljeni u nekom svom svetu.Svi imaju neke svoje iluzije,imam ih i ja...Znaci,techno zurke mi pomazu da pobegnem na trenutak..po koji X i sve je o.k.I prokleto dobro znam da je sve to iluzija,jedna velika laz za masu-kao skacemo uradjeni i dobro nam je,tada se volimo i grlimo i ceo svet je tako divan,i muzika nas pokrece i tu smo-a gde smo?Hodamo po ziletu a sa obe strane je jedno veliko nista samo zbog jedne velike obmane i zbog sveta u koji smo usli i ne zelimo da izadjemo jer nam daje osecaj moci,prihvacenosti.Gubimo vreme...A ipak tako mnogo volim sve to...I nije mi jasno po nekad sta ja to radim kad mogu svoju energiju da usmerim na druge kvalitetnije stvari.Inace ja pisem poeziju i bavim se crtanjem.
Dalje...sto se tice raznih cobana,po nekad mi samo zbog njih dodje da se odselim na pusto ostrvo i da oporavim mozak.Muka mi je.Vidjam ih svaki dan,razmileli se svuda i smeskaju se onako izvestaceno...i njihove ribe koje imaju drzanje kao da su procitale najvecu biblioteku na svetu,kao da znaju 7 jezika,a progovoris dve recenice sa njima i shvatis da je za njih uspeh ako izgovore prosto-prosirenu recenicu a da ne padnu u nesvest usled velikog napora mozdanih celija.E vidis,smucili su mi se kao sto ti kazes likovi u tesnim Versace majicama i 78kg ulja na kosi,sa dobrim cigarama zbok kojih su morali da opljackaju majku dok je spavala,ili pak oni celavi naduvei stvorovi koji se pojave na zurci i udaraju laktovima sve zivo,ili stoje namrgodjeni po strani u grupicama od 4-5 i izgledaju kao copor majmuna koji nisu ****** 3 god.Likovi za koje je citanje knjiga gubljenje vremena ili sl.
Pazi,ja pokusavam da izvucem sebe iz toga,da zatvorim usi i da ne cujem u svakom drugom kaficu neku otrcanu pink stvar,zelim da postanem slepa da ne vidim uzas od ljudi..i izadjem u grad na pice i poludim od ljudske gluposti,nadjem decka i poludim od pogresne procene,odem na party kao malo da se izduvam i naletim na gomilu majmuncina koji su ili toliko pijani da se ponasaju kao da su na svadbi ili toliko izdrogiranu decu od po 14-15 godina koja izgledaju kao da su dobila epi napad samo u stojecem polozaju.
A ipak odlazim na techno....zazmurim,gutnem boku i pokusam da sanjam otvorenih ociju neko vreme,ne gledam ljude-gledam igru svetlosti ili ruke koje je neko u zanosu podigao i skace....
A onda dodje novi dan,sednem kuci,pustim laganu muziku,gledam kroz prozor i pitam se kuda ide ovaj svet kada niko koga poznajem ne zivi kako treba......Danima vec nisam izasla,spremam ispit,ili crtam,opustam se i lepo mi je,dodje po neko kod mene odem ja kod nekoga ali u grad ne....ne znam zasto,po malo su mis e smucili..mozda je to samo trenutno.Verujem da jeste.
Dalje,nekada kao klinkica sam bila mala metalka.da,da...Onda sam kao nestopocela da rastem pa zavolela Jima Morrisona i njegove stvari,njegovu poeziju,pa sam i dalje kao rasla i slusala finu muziku-sto i danas radim kazem-imala mali milion iskustava sa raznim stvarima-cak i mnogo vise nego mnogi u mojim godinama..i onda upala u elektronski talas,odlepila,nasla sebe kako skacem znojava na sredini kluba i kako mi se cini da je u tom trenutku ceo svet nekako ispred mene.Iluzija...Zurke za to i sluze..
A ko zna sat ce biti tek za 10-20 godina...toalni haos predpostavljam.
Ali ja i dalje volim zurke...ne pitaj zasto....ni sama ne znam..
Sto se tice drustva,ima nas nekoliko,volimo umetnost i prirodu,raspravljamo stalno o nekim vecim temama,izlazimo popodne i smejemo se plitkim umovima,razumemo se na neki cudan nacin...A ja sam inace jedna strasno usamljena osoba,ali ne zelim sada da pricam zasto..
Ako imas vremena i volje da sa mnom razgovaras o bilo cemu,ili pak da mi napises jos nesto,mozda cak i da malo bolje upoznas tu «malu» koja mozda sve vreme lupa gluposti ti se javi.Ko zna...mozda sam bas ja ta od nekoliko normalnih u ovom gradu..Mozda...
A znas ono-neko rece jednom-KADA BI SVI LJUDI GOVORILI SAMO NO STO ZNAJU NA SVETU BI NASTALA NAJVECA TISINA......
Pozdravljam te!
Nilaya_lost little girl