wasp, izvini ali narogušio sam se, jer ima gomila ljudi što posmatra stvari crno belo, a znaš i sam da nije baš tako. Realno, meni je JNA bila simbol moći, zaista. I tada je bilo svrhe ići u vojsku, steći nova prijateljstva i iskustva, jer je vojska bila jaka i opremljena za to vreme. A sada su se ljudi izopačili i svi gledaju sebe, tako da od nekog velikog drugarstva do groba nema ništa. Dalje, vojska je postala socijala koja nema leba da jede, opremljenost je na nuli i da treba da ratuje nema sa čim, pa samim tim nema ni svrhe drilovati ljude dalje i uzimati im zalud najbolje delove života da bi se igrali vojske, jer to i tako nije ništa drugo.
Treće, koje je po meni najveći problem je stanje. Realno, ljudi završe školu ili fax i bar polovina još o toku školovanja počne da radi kakav-takav posao da bi skrpila neku kintu. Taman postigne neku poziciju na tom poslu i onda mu se pojavi neki pametnjaković da ga drnda sa vojskom i sruši mu sve što je gradio par godina pre toga, da bi drndao vunu u nekoj zabiti na drugom kraju države 6 meseci. Bez obzira da li je fudbaler, doktor ili informatičar - izbacuješ ga iz životne forme za tih zaludnih 6 meseci koji mu i tako ništa neće značiti u smislu obuke za rat.
A "Treća" - upravo o tome pričam: ovo je 21. vek. Moj ćale je služio vojsku '70, ja 2004. i ništa se između nije promenilo. Ljudi sad imaju drugačije potrebe i navike. Ma ok je ako neki pastir sa planine nosi vunene čarape i pere se jednom mesečno, ali mene zaista ne zanima da udišem isparenja njegovih čizama, kapiraš? Ja imam higijenske navike i prosto me iritira i pomisao da me neko smešta u "ćeliju" sa 20 ljudi od kojih makar 5 zaudaraju jer su moroni sa osnovnom školom.
Ako tebi to nije dovoljno normalan razlog, onda stvarno ne vidim dalje poentu objašnjavanja dalje. Mačo argumente ne prihvatam, jer polovina tih mamlaza koji nešto komanduju u vojsci su u privatnom životu manji od makovog zrna i ne znaju sebi pertle da vežu, osim u vojničkim čizmama.
Poštujem da neko voli to kao poziv i da veruje u to onako kako ja verujem u svoj poziv, ali ja ne teram nikoga da pod prislom učestvuje u mojih idejama, pa je i meni normalno da oni ne teraju nekog trećeg u to. Ko voli, nek izvoli.