gost 105733
Domaćin
- Poruka
- 3.845
Najveci ljubavnici i neprijatelji :
Agamenon and Clytemenestra
Srdacno
D.K.
Agamenon and Clytemenestra
Srdacno
D.K.
Poslednja izmena:
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Zanimljiva tema za lepo nedeljno jutro.
Voleli su se a bili neprijatelji.
Možda je ovde reč (u većini navedenih primera) o ... hm ... izuzetno strastvenim osobama, njihovom temperamentu?
Možemo da filozofiramo zašto se neki ljudi istovremeno vole i mrze - ako se uopšte mrze, i šta, u tom slučaju, daju + i - .
Može i ovako: da li ljubav uvek oplemenjuje?
Ma, može kako god... samo da popijemo nes kafu.
I tako, dok ispijam kafu, razmišljam: zašto su neki ljudi neprijatelji čak i u ljubavi?
'It's a little line between love and hate', kaže pesma Pretenders-a ; ima istine u tome, ima.
Bila je ovde jedna tema, koja se bavila pitanjem da li mi u drugima tražimo sebe, ili svoju suprotnost. Tražimo deo sebe, naravno. Čovek nije potpuni gospodar nad sobom, nego je kao kamen koji se kotrlja, i nije causa sui, tj uzrok sam sebi.
Ako smo temperamentni, ne tragamo za manje temperamentnom osobom (i obrnuto), a dva podjednako burna temperamenta mogu uzrokovati eksploziju (što me podseti na jednu divnu knjigu, skroz u borhesovskom fazonu, u kojoj dvoje ljubavnika bukvalno sagorevaju u strasti ).
Ovde ćemo, pretpostavljam, čuti mišljenja izvesnih forumaša o strasti kao 'pogubnoj'. Lično, mišljenja sam da strast i te kako može biti pokretačka i konstruktivna (o njenoj inspirativnosti da i i ne govorim). Rekla bih i ovo: u životu treba sve raditi strastveno – obavljati svoj posao, voleti, živeti.
Bestrasna ljubav (ako govorimo o konkretnoj, partnerskoj ljubavi) nije ljubav u pravom smislu te reči, jer, da jeste – u čemu bi bila razlika između ljubavi i prijateljstva?
Ali, nije dobro ljubav svesti na požudu, of course. Ako je strast jedino što vezuje dva temperamenta, sve ostalo između njih je misterija (otud i oluja gore navedenih antologijskih parova). Ako hoćemo ljubav da uzdignemo na neke duhovne visine a ne samo na komunikaciju polnim organima, treba raditi mnogo, mnogo više... opet strastveno, ali sa strašću druge vrste – sa strašću potrebe za dijalogom i, kroz njega, međusobnim razumevanjem (mada je za ljubav uvek potebna mala doza slatke nedorečenosti, kakva god da je priroda te nedorečenosti).
Ako je strast jedino što vezuje dva temperamenta, sve ostalo između njih je misterija (otud i oluja gore navedenih antologijskih parova). Ako hoćemo ljubav da uzdignemo na neke duhovne visine a ne samo na komunikaciju polnim organima, treba raditi mnogo, mnogo više... opet strastveno, ali sa strašću druge vrste
Lično, mišljenja sam da strast i te kako može biti pokretačka i konstruktivna (o njenoj inspirativnosti da i i ne govorim). Rekla bih i ovo: u životu treba sve raditi strastveno
Tema predstavlja razmatranje medjusobnog uticaja pripadnika oba pola bilo u medjusobnom unistenju bilo u medjusobnom kreativnom uticaju,tako da sam imao u vidu oba pola naravno.Svaki par je pazljivo izabran,tako da se ni za jednog pripadnika bilo jednog ili drugog pola medju ovim parovima ne moze reci da je "neduzan" .@Dhul , da li se te kategorije odnose i na žene (rekao si "čovečanstvo", al' - ipak mi deluje kao da je reč samo o muškarcima)?
svaki par je pazljivo izabran?Tema predstavlja razmatranje medjusobnog uticaja pripadnika oba pola bilo u medjusobnom unistenju bilo u medjusobnom kreativnom uticaju,tako da sam imao u vidu oba pola naravno.Svaki par je pazljivo izabran,tako da se ni za jednog pripadnika bilo jednog ili drugog pola medju ovim parovima ne moze reci da je "neduzan" .
(Sa izuzetkom stvarne neduznosti pojedinih zena Henrija VIII i eventualno nekih muzeva Elizabet Tejlor. )
Strast unistava, a time ostaje prostor za nesto sasvim novo, al za to treba imati snage
Da li je velika strastvenost u coveku obavezno povezana sa postojanjem i velike snage u njemu da stvori novo? ne znam
A snaga za novo, to je ljubav.
Da li su obavezno povezani? to jest, da li ako neko ima ljubavi ima i strasti u sebi i obratno? ne znam
До непријатељства у љубави често долази због борбе за моћ. Нађу се два јака па почну да се надмећу ко ће да доминира у вези, чија ће са буде последња.
Још један разлог: амбивалентност у себи самом -- да ли да се предам или да се не предам. У једном тренутку се предам а онда се "освестим" па замрзим и себе и њега што сам се предала. Онда му се светим за сопствени тренутак "слабости".
Љубав не може бити чиста ако оба партнера нису чиста (тј. свесна себе и самопоуздана довољно да могу да се "предају" без икакве штете по себе или по другога).
Неспоразум је само у избору термина. Ти кажеш "... ако је ЗАИСТА реч о љубави ..." а ја то твоје "заиста" зовем "чиста" љубав.Jer, nema "prljave" ljubavi ako je zaista reč o ljubavi.
pa vec sam rekla da je problem u terminimaZašto misliš da strast uništava?
Postoje destruktivne i konstruktivne strasti. Naravno da, recimo, kockanje kao primer destruktivne strasti, ne podrazumeva snagu već slabost.
Za snagu prevazilaženja destruktivnih strasti potrebno je imati vrlo jak motiv, a motiv je, najčešće, ona najjača vrsta ljubavi - ljubav prema samom sebi. E sad, tu dolazi do problema, vezanog za pitanje da li ljubav prema samom sebi podrazumeva udovoljavanje sopstvenim strastima, ma kako one bile destruktivne... ili svest da možemo naškoditi ako im se prepustimo.
Da pričamo o umetnosti (imamo temu o nadahnuću), rekla bih da je stvaralačka strast NEOPHODNA.
Ali mi ovde ne govorimo o samoljublju, umetnosti i, npr, ljubavi prema Bogu (ili prožimanju ovih ljubavi), već o ljubavi između partnera.
Ona je i duhovna i TELESNA, i samo kao takva može biti potpuna.
A sad odoh da popijem kafu.