Filozofija i Ljubav (Hajde da pricamo o ljubavi)

Zanimljiva tema za lepo nedeljno jutro.:)
Voleli su se a bili neprijatelji.
Možda je ovde reč (u većini navedenih primera) o ... hm ... izuzetno strastvenim osobama, njihovom temperamentu?
Možemo da filozofiramo zašto se neki ljudi istovremeno vole i mrze - ako se uopšte mrze, i šta, u tom slučaju, daju + i - .
Može i ovako: da li ljubav uvek oplemenjuje?
Ma, može kako god... samo da popijemo nes kafu.
 
Слажем се да је тема занимљива,мада се љубав и непријатељство, барем на први поглед, искључују. Само да попијем кафу, па настављам.
Р.Ѕ.

Мислио сам да попијем турску, али кад модератор каже да се пије нес, онда мора да се пије нес:)
 
Zanimljiva tema za lepo nedeljno jutro.:)
Voleli su se a bili neprijatelji.
Možda je ovde reč (u većini navedenih primera) o ... hm ... izuzetno strastvenim osobama, njihovom temperamentu?
Možemo da filozofiramo zašto se neki ljudi istovremeno vole i mrze - ako se uopšte mrze, i šta, u tom slučaju, daju + i - .
Može i ovako: da li ljubav uvek oplemenjuje?
Ma, može kako god... samo da popijemo nes kafu.

;)

 
I tako, dok ispijam kafu, razmišljam: zašto su neki ljudi neprijatelji čak i u ljubavi?
'It's a little line between love and hate', kaže pesma Pretenders-a :); ima istine u tome, ima.
Bila je ovde jedna tema, koja se bavila pitanjem da li mi u drugima tražimo sebe, ili svoju suprotnost. Tražimo deo sebe, naravno. Čovek nije potpuni gospodar nad sobom, nego je kao kamen koji se kotrlja, i nije causa sui, tj uzrok sam sebi.

Ako smo temperamentni, ne tragamo za manje temperamentnom osobom (i obrnuto), a dva podjednako burna temperamenta mogu uzrokovati eksploziju (što me podseti na jednu divnu knjigu, skroz u borhesovskom fazonu, u kojoj dvoje ljubavnika bukvalno sagorevaju u strasti :)).

Ovde ćemo, pretpostavljam, čuti mišljenja izvesnih forumaša o strasti kao 'pogubnoj'. Lično, mišljenja sam da strast i te kako može biti pokretačka i konstruktivna (o njenoj inspirativnosti da i i ne govorim). Rekla bih i ovo: u životu treba sve raditi strastveno – obavljati svoj posao, voleti, živeti.
Bestrasna ljubav (ako govorimo o konkretnoj, partnerskoj ljubavi) nije ljubav u pravom smislu te reči, jer, da jeste – u čemu bi bila razlika između ljubavi i prijateljstva?

Ali, nije dobro ljubav svesti na požudu, of course. Ako je strast jedino što vezuje dva temperamenta, sve ostalo između njih je misterija (otud i oluja gore navedenih antologijskih parova). Ako hoćemo ljubav da uzdignemo na neke duhovne visine a ne samo na komunikaciju polnim organima, treba raditi mnogo, mnogo više... opet strastveno, ali sa strašću druge vrste – sa strašću potrebe za dijalogom i, kroz njega, međusobnim razumevanjem (mada je za ljubav uvek potebna mala doza slatke nedorečenosti, kakva god da je priroda te nedorečenosti).
 
I tako, dok ispijam kafu, razmišljam: zašto su neki ljudi neprijatelji čak i u ljubavi?
'It's a little line between love and hate', kaže pesma Pretenders-a :); ima istine u tome, ima.
Bila je ovde jedna tema, koja se bavila pitanjem da li mi u drugima tražimo sebe, ili svoju suprotnost. Tražimo deo sebe, naravno. Čovek nije potpuni gospodar nad sobom, nego je kao kamen koji se kotrlja, i nije causa sui, tj uzrok sam sebi.

Ako smo temperamentni, ne tragamo za manje temperamentnom osobom (i obrnuto), a dva podjednako burna temperamenta mogu uzrokovati eksploziju (što me podseti na jednu divnu knjigu, skroz u borhesovskom fazonu, u kojoj dvoje ljubavnika bukvalno sagorevaju u strasti :)).

Ovde ćemo, pretpostavljam, čuti mišljenja izvesnih forumaša o strasti kao 'pogubnoj'. Lično, mišljenja sam da strast i te kako može biti pokretačka i konstruktivna (o njenoj inspirativnosti da i i ne govorim). Rekla bih i ovo: u životu treba sve raditi strastveno – obavljati svoj posao, voleti, živeti.
Bestrasna ljubav (ako govorimo o konkretnoj, partnerskoj ljubavi) nije ljubav u pravom smislu te reči, jer, da jeste – u čemu bi bila razlika između ljubavi i prijateljstva?

Ali, nije dobro ljubav svesti na požudu, of course. Ako je strast jedino što vezuje dva temperamenta, sve ostalo između njih je misterija (otud i oluja gore navedenih antologijskih parova). Ako hoćemo ljubav da uzdignemo na neke duhovne visine a ne samo na komunikaciju polnim organima, treba raditi mnogo, mnogo više... opet strastveno, ali sa strašću druge vrste – sa strašću potrebe za dijalogom i, kroz njega, međusobnim razumevanjem (mada je za ljubav uvek potebna mala doza slatke nedorečenosti, kakva god da je priroda te nedorečenosti).



Ako je strast jedino što vezuje dva temperamenta, sve ostalo između njih je misterija (otud i oluja gore navedenih antologijskih parova). Ako hoćemo ljubav da uzdignemo na neke duhovne visine a ne samo na komunikaciju polnim organima, treba raditi mnogo, mnogo više... opet strastveno, ali sa strašću druge vrste

U procesu autodestrukcije ili preporoda potreban je "pomagac".:D Ali procesi su jos efikasniji ako obe strane ispomazu jedna drugu.Stepen autodestrukcije ili preporoda zavisi od kvaliteta pojedinacne individue kao i nivoa strasti ili one strasti druge vrste ,koja ce svojim kvalitetima ili nekvalitetima ,kao i visim ili nizim stepenom strasti privuci osobu slicne vrste.

Lično, mišljenja sam da strast i te kako može biti pokretačka i konstruktivna (o njenoj inspirativnosti da i i ne govorim). Rekla bih i ovo: u životu treba sve raditi strastveno

Da.Vazna je "startna pozicija".Samson i Cezar su imali izuzetno dobru pocetnu energiju,zato je njihov pad bio tezi i obuhvatio je i mnogo statista.
Osrednja energija Ane Karenjine u malogradjanskoj Rusiji 19.veka je unistila daleko manje statista.
Niska startna pozicija Vudija Alena je dovela do dobre zabave za siroke narodne mase.:lol:

Gore navedeni primeri se odnose na uzajamnu destrukciju.Postoje i primeri koji dovode do drugacijih ishoda(o tome drugi put),sto opet dovodi do kvaliteta licnosti.
Zato bih citirao kratki tekst koji govori o stepenovanju.

"Orijentalna misao deli covecanstvo u sedam kategorija.1.-"Gaki" ili "gladni djavo",ne misli uopste na druge,samo uzima i uzima,jede i jede.Tesko da bi uopste mogao da se nazove covekom.Sledeci je 2.-"Chikusho' ili "pripitomljena zver".Vecina sluzbenika pripada ovoj grupi,kao i mnogi clanovi obrazovnih ustanova.Zale se ,ali nastavljaju da slede.Bez samodiscipline ,dozvoljavaju da drugi upravljaju njihovim zivotima.Ovde pauza za kafu,tamo odmor--zive u stanju ropstva od trenutka do trenutka. 3.--"Doreji" ili "robovi",nisu nuzno robovi drugih,takodje su robovi vlastitih koncepata i zudnji.
4.--"Hito" je prvi pravi covek.On pocinje da shvata red,ali jos uvek ne zna sta je pravda,niti ima mudrosti poznavanja samog sebe. 5.--"Kenjin" ili "covek mudrosti" pocinje da spoznaje samog sebe,on primecuje sam sebe u pravom smeru. 6.--"Seijin" ili "sveti covek' je svetac.Njegov znak ukljucuje ideograme za "uvo"i "usta".Drugim recima,on moze slobodno da kontrolise ono sto cuje i ono sto kaze.Moze da resi socijalne probleme ,i ovo je zaista visok razvoj.
Najvisi od svih ljudskih bica je iznad svetosti.To je 7.--"Jiyujin" ili "slobodan covek".Literarni prevod jednostavno znaci "pustinjak" ili "planinski covek".
Sto se neko vise uzdigne,to manje drustva ima.Podela bi mogla da se prikaze kao piramida.Vecina je uvek na nizim nivoima,a slobodni ljudi su uglavnom nepostojeci.Politicke vodje se najcesce nalaze u trecoj ili cetvrtoj kategoriji,dok se mislioci i filozofi penju i do seste.Koja vrsta uprave je najbolja?Kao sto mozemo videti demokratija je neizbezno bazirana na volji ljudi niskih sudova.Idealna vlada bila bi vodjena od strane "slobodnog coveka"--ali kako bi on mogao da izbije na povrsinu ?Da li bi ga mase molile da vlada njima?...........Zato je najbolji nacin da razvijate sami sebe.Uspostavite svoju srecu pre bilo cega drugog" .
Kraj citata.
 
Poslednja izmena:
@Dhul :), da li se te kategorije odnose i na žene (rekao si "čovečanstvo", al' - ipak mi deluje kao da je reč samo o muškarcima)?
Tema predstavlja razmatranje medjusobnog uticaja pripadnika oba pola bilo u medjusobnom unistenju bilo u medjusobnom kreativnom uticaju,tako da sam imao u vidu oba pola naravno.Svaki par je pazljivo izabran,tako da se ni za jednog pripadnika bilo jednog ili drugog pola medju ovim parovima ne moze reci da je "neduzan" .:)
(Sa izuzetkom stvarne neduznosti pojedinih zena Henrija VIII i eventualno nekih muzeva Elizabet Tejlor. )
 
Poslednja izmena:
šo ovo nije na ž. kootku...?? ko kaže da su se voleli...ima negde memoara...neki od ovih u nemaju niša neprijateljsko.....a sigoorno je da su se..kao i svi ugledni ljoodi najviše toocali sa sebi sličnima po rangu....boranija u krevetu nije zabeležena....misim, to je ostalo def. tako.....divne su fotografije...tako su lepe...i prosto su za temu podforooma filzofija....
 
:D:D
Tema predstavlja razmatranje medjusobnog uticaja pripadnika oba pola bilo u medjusobnom unistenju bilo u medjusobnom kreativnom uticaju,tako da sam imao u vidu oba pola naravno.Svaki par je pazljivo izabran,tako da se ni za jednog pripadnika bilo jednog ili drugog pola medju ovim parovima ne moze reci da je "neduzan" .:)
(Sa izuzetkom stvarne neduznosti pojedinih zena Henrija VIII i eventualno nekih muzeva Elizabet Tejlor. )
:D svaki par je pazljivo izabran?
To dodje malo provokativno:D kome je koji par bliskiji
meni na primer ni jedan od pazljivo odabranih parova nije nesto nikad se zalepio za mozak:D, mozda ajde Samson i Dalila, al vise zbog njegove snage, nisam nikada u toj prici prepoznala neku veliku ljubav ili strast ili sukob izmedju ta dva junaka, mada to je odraz licnih nekih dal nedostataka u zapazanju il sta vec.
Al ima jedan par koji bih ovde navela, par iz "Vaskrsenja". Vi cete bolje znati kako su se zvali:)
E sad, sta je pad a sta nije pad?:D
Cini mi se da pad te vrste, aj da pojednostavim, pad od licno svojih strasti, bio on izveden tako da ga vide sire mase pa ispadne kao spoljni pad:D , tipa to sto navodis Samsona i jos neke, ili to bio unutrasnji pad , kao onaj u "Vaskrsenju", jednako vaskrsavaju coveka,
pa bilo da mi to vidimo i prepoznajemo il ne vidimo i ne prepoznajemo. :D
 
E i @Dhul , nisi sasvim jasan u pocinjanju teme.
Dal se prica o parovima iz knjiga i filmova il o ljudima u normalnim okolnostima, a samo pominjanje svih tih termina moze da vodi na razne strane.
Mene ste zesce asocirali na kafu i da prisutnost momenta kafe nije zanemarljiva u svakodnevnom zivotu kao odvlacenje od nekih strastvenijih momenata
i na jednu "epizodu" koju sam slucajno videla i dobro zapamtila
Radila se kod nas pozorisna predstava, sto je bio pravi bum :), pa su morale i tv kamere sve da proprate i zabeleze, pocevsi od proba , scene i onog iza scene. Naletim na prikazivanje te tv emisije i vidim sledece:
Glumac je na sceni, on je star, zena mu stara, zena umire i on se oprasta
Ozbiljan je , nema mnogo reci, kako i prilici tim godinama. Scena kratka, on se vraca iza zavese, al tu ga docekuje druga kamera, i mi vidimo ono sto ne vide gledaoci u pozoristu.
Glumac ulazi iza zavese i krece mu potok suza, ne preterujem, jednostavno iz njegovih ociju lije.
A snimatelj mu prilazi, i samo sto nije dobio po nosu.Glumac je umakao nize.
 
@Borac za prava zivotinja "Ovde ćemo, pretpostavljam, čuti mišljenja izvesnih forumaša o strasti kao 'pogubnoj'. Lično, mišljenja sam da strast i te kako može biti pokretačka i konstruktivna (o njenoj inspirativnosti da i i ne govorim). Rekla bih i ovo: u životu treba sve raditi strastveno – obavljati svoj posao, voleti, živeti.
Bestrasna ljubav (ako govorimo o konkretnoj, partnerskoj ljubavi) nije ljubav u pravom smislu te reči, jer, da jeste – u čemu bi bila razlika između ljubavi i prijateljstva?"
:D ovde dolazi do slicnih problema u terminologili kao o no narod, nacija, nacionalnost :D
Strast unistava, a time ostaje prostor za nesto sasvim novo, al za to treba imati snage :D
Da li je velika strastvenost u coveku obavezno povezana sa postojanjem i velike snage u njemu da stvori novo? ne znam
A snaga za novo, to je ljubav.
Da li su obavezno povezani? to jest, da li ako neko ima ljubavi ima i strasti u sebi i obratno? ne znam
 
До непријатељства у љубави често долази због борбе за моћ. Нађу се два јака па почну да се надмећу ко ће да доминира у вези, чија ће са буде последња.

Још један разлог: амбивалентност у себи самом -- да ли да се предам или да се не предам. У једном тренутку се предам а онда се "освестим" :mrgreen: па замрзим и себе и њега што сам се предала. Онда му се светим за сопствени тренутак "слабости".

Љубав не може бити чиста ако оба партнера нису чиста (тј. свесна себе и самопоуздана довољно да могу да се "предају" без икакве штете по себе или по другога).
 
Strast unistava, a time ostaje prostor za nesto sasvim novo, al za to treba imati snage :D
Da li je velika strastvenost u coveku obavezno povezana sa postojanjem i velike snage u njemu da stvori novo? ne znam
A snaga za novo, to je ljubav.
Da li su obavezno povezani? to jest, da li ako neko ima ljubavi ima i strasti u sebi i obratno? ne znam

Zašto misliš da strast uništava?
Postoje destruktivne i konstruktivne strasti. Naravno da, recimo, kockanje kao primer destruktivne strasti, ne podrazumeva snagu već slabost.
Za snagu prevazilaženja destruktivnih strasti potrebno je imati vrlo jak motiv, a motiv je, najčešće, ona najjača vrsta ljubavi - ljubav prema samom sebi. E sad, tu dolazi do problema, vezanog za pitanje da li ljubav prema samom sebi podrazumeva udovoljavanje sopstvenim strastima, ma kako one bile destruktivne... ili svest da možemo naškoditi ako im se prepustimo.
Da pričamo o umetnosti (imamo temu o nadahnuću), rekla bih da je stvaralačka strast NEOPHODNA.
Ali mi ovde ne govorimo o samoljublju, umetnosti i, npr, ljubavi prema Bogu (ili prožimanju ovih ljubavi), već o ljubavi između partnera.
Ona je i duhovna i TELESNA, i samo kao takva može biti potpuna.

A sad odoh da popijem kafu.:)
 
До непријатељства у љубави често долази због борбе за моћ. Нађу се два јака па почну да се надмећу ко ће да доминира у вези, чија ће са буде последња.

Још један разлог: амбивалентност у себи самом -- да ли да се предам или да се не предам. У једном тренутку се предам а онда се "освестим" :mrgreen: па замрзим и себе и њега што сам се предала. Онда му се светим за сопствени тренутак "слабости".

Љубав не може бити чиста ако оба партнера нису чиста (тј. свесна себе и самопоуздана довољно да могу да се "предају" без икакве штете по себе или по другога).

OK, složila bih se prva dva pasusa.
Sa trećim ne bih.
Jer, nema "prljave" ljubavi ako je zaista reč o ljubavi.
 
Jer, nema "prljave" ljubavi ako je zaista reč o ljubavi.
Неспоразум је само у избору термина. Ти кажеш "... ако је ЗАИСТА реч о љубави ..." а ја то твоје "заиста" зовем "чиста" љубав.

А да љубав може бити загађена гомилом глупости (несвесних, непрепознатих као таквих) то је опште место у свим књигама које о томе говоре. Наводим две добре: Ерих Фром "Умеће љубави" и Владимир Соловјов "Смисао љубави".

Обојица се труде да разграниче "праву" (ја бих рекла "чисту") од "неправе" љубави (ја бих рекла "загађене", а ти би рекла да то није "заиста" љубав).
 
OČEKIVANJA U MUŠKO-ŽENSKOM TRAGANJU​
~ k ~
Iako ne tragaš za mnom, jer si seksualno i principijelno nepreduzetna, očekuješ da ću te Ja jednom pronaći…, ali ako slučajno nabasam i sapletem se o tebe i svidim ti se iz nekog tvog (čudnog i neobjašnjivog) razloga, bojim se pomisli tvoje, da sam baš za tobom tragao čitavu večnost draga Ženo, moja ljubavi …, ali isto tako znaj da te ne mogu stvarno pronaći ukoliko nisi sebe pronašla kao autentičnu i originalnu.
~ l ~
... veruj mojim aktivnim silama i moćima ... koja pronalazi privlačnost ka tebi ...


5.

OČEKIVANJA U ŽENSKO-MUŠKOM TRAGANJU​
~ m ~
U udobnim togama i haljinama, u palatama i dvorovima, na belom konju ili u crvenom ferariju, na balovima i konvencijama, i sličnom drugom prostorno-vremenskom kontinuumu konfora, uz sve ostale muške slatkorečivosti …, obično i najčešće u snu ili nekoj sličnoj pogrešnoj projekciji čekajući…
~ n ~
... veruj svojim pasivnim silama i moćima ... kojom me privlačiš ...


6.

O TVOM ULOVLJENOM LOVCU ILI KADA LOVAC POSTAJE PLEN​
~ o ~
… i znaš da sam te slatko kao gospodar lovio da bih za tebe ulovljen, posle kao rob gorko lovio…

:thumbdown:
(malo šale i zanimacije...)
 
Poslednja izmena:
Zašto misliš da strast uništava?
Postoje destruktivne i konstruktivne strasti. Naravno da, recimo, kockanje kao primer destruktivne strasti, ne podrazumeva snagu već slabost.
Za snagu prevazilaženja destruktivnih strasti potrebno je imati vrlo jak motiv, a motiv je, najčešće, ona najjača vrsta ljubavi - ljubav prema samom sebi. E sad, tu dolazi do problema, vezanog za pitanje da li ljubav prema samom sebi podrazumeva udovoljavanje sopstvenim strastima, ma kako one bile destruktivne... ili svest da možemo naškoditi ako im se prepustimo.
Da pričamo o umetnosti (imamo temu o nadahnuću), rekla bih da je stvaralačka strast NEOPHODNA.
Ali mi ovde ne govorimo o samoljublju, umetnosti i, npr, ljubavi prema Bogu (ili prožimanju ovih ljubavi), već o ljubavi između partnera.
Ona je i duhovna i TELESNA, i samo kao takva može biti potpuna.

A sad odoh da popijem kafu.:)
:D pa vec sam rekla da je problem u terminima ;)
U mom recniku :D strast ide do unistenja, e sad cega
svog materijalnog statusa, ugleda, porodice, nekog unutrasnjeg ustrojstva, slike o sebi il o drugom, ... mnogo je toga sto su ljudi unistili:D

Jel mislis na ljubav izmedju dva partnera, il tri il vise:D No salu na stranu :D
ne znam kako to tela mogu da se vole :D i sta bi bila telesna ljubav, mozda mislis na seksualnu privlacnost, za mene tu nema strasti, strasti iz mog recnika:D Mada moguce da idem predaleko :D

Sta bi bila duhovna ljubav?:D kako se to vole duhovi? :D Ni taj termin mi se ne uklapa u moj recnik.

Stvaralacka strast? Nikada to nisam osetila :D a neki stvaraoci koji mi sada padaju na pamet da bili su strastveni al ne cini mi se da je to bila stvaralacka strast.

Sta znam. Ljudi se prosto vole :D A kada se zamrze, onda se zamrze, mada tu uvek ostaje nesto nerazreseno.

Neprijateljstvo izmedju clanova jednog para? nisam to nikad osetila:D mozda mi se zato cini da je to napuvana stvar. Kako li to izgleda?:D Gledam nekog ispred sebe i prosto bih ga zgromila. Jel to to? Verovatno treba biti nepregledno strastven da bi se to osetilo:D
 

Back
Top