Evropa nema alternativu!

Evropa nema alternativu!


  • Ukupno glasova
    119
  • Anketa je zatvorena .

zeksiv

Ističe se
Poruka
2.186
Deklaracija mladih Srbije
Mi, mladi Srbije, izražavamo zadovoljstvo otvorenošću Evropske unije za preduzimanje koraka koji vode približavanju Srbije Evropskoj uniji, ali još više jasnim i većinskim opredeljenjem građana i građanki Srbije, naročito mladih, da evropski put nema alternativu.

Kada pitate mlade u Srbiji gde vide svoju budućnost i mogućnost za lični napredak, velika većina njih će reći da je ona u Srbiji kao sastavnom delu Evropske unije. Kako to nije bio slučaj do sada, veliki broj mladih je napustio Srbiju. Evropska perspektiva nas ohrabruje da svoje aspiracije i ambicije ostvarujemo u našoj zemlji.

Želimo više mogućnosti za nesmetanim kretanjem po Evropi, sretanjem drugih i drugačijih mladih i razmenom iskustava sa njima. To vidimo kao najbolji način da prevaziđemo izolaciju, upoznamo druge kulture i dobrobiti koje život u ujedinjenoj Evropi nosi i da zajedno sa mladima iz ostalih zemalja odgovorno gradimo zajedničku evropsku budućnost.

Mi želimo da budemo deo Evrope u kojoj se znanje vrednuje, u kojoj se znanje stiče celog života, u formalnom i neformalnom okviru. Hoćemo da našim znanjem i inovativnošću damo doprinos razvoju ekonomije i otvorenom i demokratskom društvu Srbije. Želimo da to znanje stičemo u kvalitetnom obrazovnom sistemu Srbije, ali i drugih zemalja Evropske unije. Takođe, pozivamo i mlade iz evropskih zemalja da stiču znanja i usavršavaju se u evropskoj Srbiji.

Mi ne očekujemo da nam se stvari dese, ili da ih neko uradi umesto nas; želimo da aktivno učestvujemo u donošenju odluka i razvoju sredina u kojima živimo, društva u Srbiji, ali i da se uključimo u evropske omladinske forume i programe namenjene mladima. Na ovom našem putu očekujemo aktivnu podršku Evropske unije i zemalja članica Evropske unije.

U proteklom periodu, mladi Srbije su pokazali da su istinski nosioci demokratskih promena u zemlji, te i ovom prilikom želimo da poručimo da smo spremni, voljni i sposobni da budemo snaga i resurs Srbije u njenom putu ka Evropskoj uniji
 
Tolerancija – Ne smeta mi niko, dok god me ne ugrožava i ne želim ja nikome da smetam. Ne razlikujem crne od belih, muške od ženskih i ne interesuju me ničije sklonosti. Družiću se sa LGBT osobama, Albancima i Romima. Radiću s njima, pomagaću im i tražiću pomoć od njih. Jer ih ne razlikujem od drugih ljudi.

Solidarnost – Kada svi zajedno idemo ka Evropi i ja ne hejtujem i ne cepidlačim sa uslovima i traženjem dlake u jajetu, već podržim većinu i krenem odlučno ka svetloj budućnosti.

Empatija – Saosećam se sa drugim koji je u nevolji. Kada nekog boli, da i ja osećam to. Kada neko pati, da mu pomognem. Jer samo ako imamo saosećanja u sebi, možemo da pomognemo jedni drugima kada smo u nevolji.

Samostalnost – Ne zavisim niodkoga. Niti ikog stavljam u zavisan položaj. Raspolažem sobom i svojom imovinom kako ja hoću. Jedino se ja pitam i ja donosim konačnu odluku.

Informatička pismenost – Ne zazirem od računara i ne gasim ga na monitor. Pišem u Word-u, razmišljam u Excel-u i učim na Netu. Ne skidam filmove i ne otvaram tuđe mejlove. Ja se služim računarom.

Misliti svojom glavom – Hm, bilo bi čudno da nije tako... No, da pojasnimo – Ne može niko da me ubedi u to da neću u Evropu. Neću se dvoumiti oko članaka u Kurir-u, Press-u i sličnim, nazovi, novinama. Umem da čitam između redova. Ne nasedam na predizborne slogane i jeftine demagogije. Sve pročitam pre nego što potpišem. Proverim pa tvrdim. Naučim pa objašnjavam.

Znati svoja prava – Odgovor na pitanje – A Koja su Moja Prava se može dobiti u Ustavu i drugim zakonima ali poenta je u tome da se ne mirim sa svim i svačim i da ne sležem ramenima kada, recimo, ne mogu da dobijem potvrdu na fakultetu za jedan dan nego za nedelju dana, već da se pitam da li to mora baš tako? Da li imam pravo da se žalim? Da li administracija ima pravo da odugovlači. Pa onda, ako ima pravo, da se bunim i da tražim da se to promeni i da se propiše tačan rok u kom je administracija dužna da mi izda uverenje...
 
Tolerancija – Ne smeta mi niko, dok god me ne ugrožava i ne želim ja nikome da smetam. Ne razlikujem crne od belih, muške od ženskih i ne interesuju me ničije sklonosti. Družiću se sa LGBT osobama, Albancima i Romima. Radiću s njima, pomagaću im i tražiću pomoć od njih. Jer ih ne razlikujem od drugih ljudi.

.

`оћу, ал` преко мушице..
Ала вас је Саркози зезнуо... Што ми драго:rotf:
 
Smucila mi se vise EU! Ucenjuju nas ko sto nikog nisu ucenjivali. Obaveze prema Hagu, ko da samo Srbi imaju obaveze, Haradinaj klao pa oslobodjen, isto tako i Oric, ai Gotovina ce ubrzo, ali zato Strugar robija jer je granatirao Dubrovnik, a granatiranje gradova je sastavni deo otvorenog rata. Sad cemo jos malo morati da priznamo Kosovo.. Ma nek se nosi EU u *****!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
 
Postoji nekoliko najčešćih i dominantnih zabluda, mitova i nedoumica o Evropskoj uniji, koji dolaze od strane onih koji se protive, ali i onih koji podržavaju pridruživanje Srbije Evropskoj uniji:



Protivnici ulaska u Evropsku uniju ističu da će time Srbija izgubiti identitet i vrednosti.




Istina je da Evropska unija počiva na vrednostima koje su zajedničke svim državama članicama. Te vrednosti su sloboda, demokratija, poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i vladavina prava. Te vrednosti su zajedničke i svim ostalim zemljama Evrope, među kojima je i Srbija. Istovremeno, Evropska unija poštuje identitet i uvažava posebnosti svih država članica. Jedan od najočitijih primera je upotreba jezika naroda Evrope. Da li ste znali da Evropska unija ne koristi samo jedan ili nekoliko zvaničnih jezika, već da danas postoje 23 zvanična jezika u službenoj upotrebi? Evropska unija poklanja veliku pažnju promociji učenja drugih jezika i očuvanju jezičke različitosti. Politika Evropske unije u tom pogledu je multilingvalizam, po čemu je jedinstvena u svetu, i na čemu insistira uprkos kritikama da je takav sistem upotrebe jezika nefunkcionalan, glomazan i skup. Ovo je važno napomenuti zato što je sam legitimitet Evropske unije zasnovan na uključivanju različitosti svih grupa, kao i fleksibilnosti u smislu podržavanja raznih identiteta. Biti Evropljanin znači uživati u bogatstvu identiteta, koji nisu suprotstavljeni jedan drugom: mi posedujemo identitet porodice u kojoj smo rođeni, ulice u kojoj smo odrasli, grada u kome smo se školovali, regiona iz koga potičemo, države u kojoj živimo, i Evrope koja je tokom vekova izgradila vrednosti koje je čine posebnom. Raznolikost identiteta koje prožimaju zajedničke vrednosti najveće je bogatstvo Evrope. Slogan Evropske unije to jasno kaže: Ujedinjeni u različitosti.



Neki smatraju da bi ulaskom u Evropsku uniju Srbija preko noći postala zemlja blagostanja
.



Istina je da proces pridruživanja EU, kao i članstvo, donosi brojne prednosti: učestvovanje u kreiranju i donošenju odluka i politika EU, trgovinska, proizvodna i tehnološka integracija u jedinstveno tržište, pristup razvojnim fondovima, podrška poljoprivredi, mogućnost višestruko većeg obima privatnih investicija, značajna naučna i univerzitetska saradnja, šansa za modernizaciju države, ekonomije i društva. Međutim, sve to zavisi od političkih i ekonomskih kapaciteta koje država razvije tokom procesa pridruživanja, jer ništa nije zagarantovano. Pridruživanje i članstvo u Evropskoj uniji potrebno je posmatrati ne kao cilj sam po sebi, već pre svega kao šansu za dinamičniji društveni, politički i ekonomski razvoj, koji ne prestaje prijemom zemlje u članstvo Evropske unije. Naprotiv, mogućnosti se tek tada u potpunosti otvaraju, ali od naših sposobnosti i kapaciteta zavisi u kojoj meri ćemo te mogućnosti iskoristiti.



Jedna od nedoumica jeste koliko koliko država ulaskom u EU gubi od suvereniteta.



Ulaskom u Evropsku uniju, svaka država prenosi deo nadležnosti u kojima je do tada mogla suvereno da odlučuje, na zajedničke organe. To se odnosi na unutrašnje tržište, carinske tarife, monetarnu politiku kada postane deo zone evra, zajedničku poljoprivrednu politika, zaštitu konkurencije i brojne druge oblasti. Tako posmatrano, Evropska unija poseduje samo one nadležnosti koje su na nju putem ugovora prenele države članice. Sve ono što nije ugovorima preneto u nadležnost organizacije ostalo je u nadležnosti država članica. Ipak, i to nije bez kontrole: države članice preko svojih predstavnika u organima kao što je Savet Evropske unije odlučujuće utiču na donošenje svih zakonodavnih akata, i time u visokoj meri utiču na rad Evropske unije. Pravi odgovor na ovu dilemu stoga bi glasio da država gubi onoliko suverenosti koliko je sama predala u nadležnost Evropskoj uniji. U tim oblastima zajedničkih politika, kako neki teoretičari kažu, između država članica i Evropske unije postoji podeljena suverenost. Činjenica je takođe da su ovlašćenja i nadležnosti Evropske unije od njenog osnivanja do danas narasle do takvih razmera da gotovo da ne postoji oblast ekonomske politike jedne države članice koja se bar u nekoj meri ne reguliše pravilima koje donose organi Evropkse unije. To znači da su države procenile da od prenosa nadležnosti u korist Evropske unije imaju mnogo više koristi, nego kada bi te nadležnosti svaka država i dalje sprovodila samostalno.
 
Neki smatraju da je lista uslova koje nam Evropska unija nameće zapravo beskonačna, i da je uslovljavanje odnos koji postoji samo prema Srbiji.



Mišljenja poput: „Oni će sutra, ako ispunimo ovaj uslov, nametnuti neki novi“, u Srbiji se veoma često čuju, a vlada i mišljenje da je jedini cilj svih tih uslova da nam stave do znanja da nismo dobrodošli u Evropsku uniju. Istina je međutim da je politika uslovljavanja kao zvanična politika Evropske unije definisana od momenta kada su države srednje i istočne Evrope, bivše komunističke države, izrazile želju da postanu deo Evropske unije. Definisanjem politike uslovljavanja, EU je pokušala da dobije garancije da će političke i ekonomske reforme imati uspeha u tim zemljama pre nego što one postanu punoprave članice. A najbolji način da se osigura kontrola nad reformama bio je da EU sama nadzire proces tranzicije u ovim zemljama, zbog čega je i odlučila da napredovanje svih zemalja koje žele da se pridruže uslovljava postizanjem određenih uspeha na planu reformi. Tako je stvoreno novo sredstvo uticaja, politika uslovljavanja EU. Postoje opšti, regionalni i individualni nivoi politike uslovljavanja. Opšti kriterijumi za članstvo su definisani u samim osnivačkim ugovorima EU: svaka evropska država koja poštuje načela slobode, demokratije, poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i vladavine prava, može da zatraži da postane članica Unije. U opšte spadaju i čuveni kriterijumi iz Kopenhagena: 1. stabilnost demokratskih institucija; 2. tržišna ekonomija; 3. sposobnost usvajanja tekovina Zajednica (što podrazumeva ugrađivanje svih dosadašnjih pravnih propisa EU u unutrašnji pravni poredak) i sprovođenje obaveza koje proističu iz članstva. Regionalni kriterijumi su npr. ispunjavanje obaveza razvoja regionalne saradnje, sklapanje ugovora o dobrosusedskim odnosima, zaštiti manjina, prekograničnij saradnji, zonama slobodne trgovine. Individualni kriterijumi se formulišu za svaku državu pojedinačno. Jedan od kriterijuma koji Srbija mora da ispuni je završetak saradnje sa Haškim tribunalom. Srbija, dakle, nije nikakav izuzetak. Sve ostale države morale su da ispune i opšte i regionalne kriterijume, i sve države su imale i svoje indivdualne kriterijume. Put ka Evropskoj uniji je do detalja razrađen. Od veštine i kapaciteta svake države u ispunjavanju kriterijuma zavisi brzina kojom će doći do članstva.



Protivnici ulaska u Evropsku uniju ističu da Srbija neće imati mnogo koristi od pridruživanja.




Veliki broj građana Srbije smatra da korisiti od pridruživanja nisu značajne, a razlog za takve sumnje leže u činjenici da se o dobrobitima malo govorilo. Ispunjavanje uslova za članstvo donosi neke od vrlo konkretnih i opipljivih efekata: rast izvoza i priliv investicija, rast trgovinske razmene, tehničku pomoć pri prilagođavanju zakonodavstva, slobodan pristup jedinstvenom tržištu EU od skoro 500 miliona potrošača pod povoljnim uslovima i nižim cenama, jačanje konkurentnosti i reorijentaciju privrede ka izvozu, ukidanje viza, porast poslovnih očekivanja privrednika i nade malih, smanjenje spoljnotrgovinskog i platnog deficita, konačno, pristup pretpristupnim i pristupnim fondovima. Malo je poznato da su odmah nakon 5. oktobra 2000. građani Srbije dobili 180 miliona evra kao interventnu pomoć za nastupajuću zimu 2000/2001. Pored toga, do kraja 2004. putem programa KARDS za obnovu, razvoj i stabilizaciju, EU je Srbiji uputila 786 miliona evra, što ne uključuje pomoć koju su slale države članice pojedinačno, niti priliv od investicija od kompanija iz Evropske unije. Konačna cifra finansijske pomoći do današnjeg dana je premašila 1,3 milijarde evra. U periodu 2007-2011, preko instrumenta za predpristupnu pomoć IPA, Srbiji će biti stavljeno na raspolaganje još blizu milijardu evra bespovratne pomoći.



Skeptici smatraju da ne treba žuriti sa pristupanjem Evropskoj uniji.



S jedne strane, to kažu oni koji misle da je Srbiji evropska perspektiva zagarantovana, što je svojevrsna zabluda. Članstvo u Evropskoj uniji je dobrovoljno, što znači da niko, pa ni Evropska unija, nema interesa da neku državu čeka ili tera da postane država članica. S druge strane, to misle oni koji prenebregavaju činjenicu da je za članstvo potrebno predano raditi godinama. Srbija je već gotovo osam godina na putu evropskih integracija, i tek je skoro potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, koji predstavlja tek prvi korak na tom putu. Od svih zemalja kojima je obećana evropska perspektiva, Srbija je na ubedljivom začelju kolone. Stoga je priča o žurbi istinska obmana. Ukoliko danas krupnim koracima krene ka ispunjavanju uslova za članstvo, Srbiji će biti potrebno šest do deset godina da postane članica.



Neki građani su zabrinuti mogućnošću da srpski tradicionalni poljoprivredni proizvodi, popout sira i rakije, neće moći da se proizvode i prodaju na jedinstvenom tržištu.



Da bi se neki proizvod pojavio na jedinstvenom tržištu, on mora da zadovolji određene standarde kvaliteta i sigurnosti ishrane, koji važe za sve proizvođače na tržištu Evropske unije. Pravila o plasmanu proizvoda podležu oštrim zakonima konkurencije i zaštite potrošača. To su obično standardi koji dokazuju poreklo, sastav, rok trajanja, zdravstvenu ispravnost proizvoda, na osnovu kojih kupac tačno zna šta kupuje, a proizvođači se štite od nelojalne konkurencije. Važno je istaći da pravila važe za sve, bez izuzetka. Moguće je da se neki proizvodi izuzmu od propisanih normi kvaliteta, sigurnosti i drugih tehničkih standarda, ali samo na određeno vreme. Za to služi period prilagođavanja, u kome se nacionalni proizvod i njegova receptura mogu zaštititi, dobiti sertifikat o ispravnosti, nakon čega se kao i svaki drugi proizvod može plasirati na tržištu.



Protivnici ulaska u Evropsku uniju kao argument protiv članstva ističu činjenicu da neke razvijene evropske zemlje, kao što su Švajcarska, Norveška i Island, ipak nisu države članice.



Članstvo u Evropskoj uniji je dobrovoljno, a svaka država pravi sopstvenu analizu o koristima i troškovima od članstva, jer i jedno i drugo postoji. I kao što postoji nekoliko država koje nisu države članice, postoji danas 27 koje to jesu, uz činjenicu da nijedna država nikada nije istupila, ili poželela da istupi, iz Evropske unije. Važno je napomenuti da tri pomenute države, iako nisu članice, jesu deo tzv. Evropskog ekonomskog prostora, što znači da one učestvuju u mnogim politikama Evropske unije, uključujući i jedinstveno tržište, Zonu Šengena, i mnogim drugim. To je regulisano na način da te države optiraju da li će u nekoj od politika učestvovati ili ne. U svakom slučaju, iako nisu članice, veze ovih država sa Evropskom unijom su najtešnje moguće. Stoga je od argumenta da neke države nisu članice važnije pitanje o koristima i dobitima od članstva. Članstvo u EU donosi brojne prednosti: učestvovanje u kreiranju i donošenju odluka i politika EU, trgovinska, proizvodna i tehnološka integracija u jedinstveno tržište, pristup razvojnim fondovima, podrška poljoprivredi, mogućnost višestruko većeg obima privatnih investicija, značajna naučna i univerzitetska saradnja, šansa za modernizaciju države, ekonomije i društva. Kada neka država ima standarde koji su u nivou ili čak viši od Evropske unije, pitanje članstva se ne postavlja kao suštinsko. Države koje godinama zaostaju u svim oblastima političkog, ekonomskog i društvenog razvoja, suštinski posmatrano, nemaju održivu alternativu da dostignu standarde modernizacije van procesa evropskih integracija
 
1. CARDS program

Skraćenica CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilization) predstavlja pomoć zajednice pri obnovi, razvoju i stabilizaciji. To je program tehničko - finansijske pomoći EU sa ciljem podrške državama jugozapadne Evrope u procesu stabilizacije i približavanja EU.

Program CARDS je zamena za dosadašnju finansijsku pomoć OBNOVA ili PHARE. Države pristupnice su Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija i Srbija i Crna Gora. U okviru programa CARDS namenjeno je 4,65 milijardi Eur. za period od 2000 - 2006.godine.

Finansijska alokacija sredstava prema sektorima/područjima pomoći definisana su Višegodišnjim indikativnim programom koji pokriva period 2000-2006. godine u ukupnom iznosu od 960 miliona evra i dodatnih 31 milion iz sredstava predviđenih regionalnim programom CARDS.

Upravljanje ovim fondovima povereno je Evropskoj agenciji za rekonstrukciju.

U skladu sa Uredbom saveta 2666/2000 EC, sredstva su namenjena za:

obnovu i povratak izbeglica,
stvaranje institucionalnog i zakonodavnog okvira za uspostavljanje demokratske vladavine prava i prava manjina, civilnog stnovništva, nezavisnost medija, borbu protiv organizovanog kriminala,
društveni razvoj sa posebnim osvrtom na izjednačavanje razlika, uvođenje jednakosti među polovima,
privredne reforme,
bliže povezivanje među državama pristupnicama, sa državama članicama kao i sa državama kandidatima
promocija regionalnog, međudržavnog i međuregionalnog delovanja među državama pristupnicama i državama članicama EU.
Države pristupnice lako mogu da koriste programe u obliku investicije (kupovine opreme i građevinskog materijala). Korisnici ovog programa su državne institucije na svim nivoima, javne i mešovite institucije, institucije koje pomažu poslovnim subjektima, zadruge, društva, nevladine organizacije. Za svaki pojedinačni program raspisuje se javni oglas i vrši se izbor. U tzv. - Twinning Projekt – učestvuju institucije država članica, kandidata sa institucijama država pristupnica i takva saradnja kasnije se lako realizuje na bilateralnoj osnovi.

Program CARDS se deli na dve komponente :

Nacionalnu komponentu koja je namenjena svakoj državi pristupnici pojedinačno i bira se po principu dekoncentracije preko Delegacije evropskih komisija i Evropske agencije za obnovu ( EAR )
Regionalnu komponentu koja je namenjena svim državama pristupnicama i bira je Evropska komisija bazirana u Briselu.
vrh strane


2. MAKROFINANSIJSKA POMOĆ

Odlukom Saveta ministara EU (OJ, L 197. 16. jul 2001) pružena je makrofinansijka pomoć Srbiji i Crnoj Gori u iznosu od 300 miliona evra, od čega je zajam 225 miliona evra (rok dospeća 15 godina) iskorišćen za izmirivanje dospelih obaveza Srbije i Crne Gore prema Evropskoj investicionoj banci a bespovratna finansijska pomoć od 75 miliona evra, iskorišćena su za podršku budžetima Srbije i Crne Gore. Državna zajednica Srbije i Crne Gore u potpunosti je iskoristila sredstva odobrena za 2001.godinu.

U novembru 2002. godine na osnovu Odluke Saveta ministara EU (03, L 308, 09. novemvar 2002) odobrena su nova sredstva za održavanje stabilnosti platnog bilansa i ojačavanje deviznih rezervi zemlje.

Ukupno odobrena finansijska sredstva su 130 miliona evra, od čega je 55 miliona zajam sa rokom dospeća od 15 godina a bespovratna sredstva iznose 75 miliona evra.

Na osnovu procenjene ekonomske nestabilnosti nakon ubistva predsednika Vlade Srbije, Savet ministara EU 25. novembra 2003.godine (03, L 311, 27. novembar 2003) odobrio je dodatnih 70 miliona evra izmenom odluke iz novembra 2002.godine. Struktura ovih sredstava je sledeća: 45 miliona evra bespovratna pomoć i 25 miliona evra zajam sa rokom dospeća od 15 godina. Do avgusta 2004.godine nisu definisani uslovi za realizaciju ove pomoći.

Ova sredstva (25 miliona iz 2002. i 70 miliona iz 2003.godine) su na raspolaganju Srbiji i Crnoj Gori do 9. novembra 2004. godine
 
3. TVINING

Tvining označava vid bliske saradnje jedne od država članica/kandidata EU i države u procesu pridruživanja EU sa ciljem ojačavanja upravnih kapaciteta te države. Takvom saradnjom predviđa se periodičan boravak stručnjaka iz oblasti javne uprave države članice/kandidata EU u odgovarajućoj ustanovi državne uprave države partnera, sa prethodno jasno utvrđenom potrebom i ciljem tog boravka.

Tvining je postao deo pripreme za članstvo EU država kandidata još 1998.godine, pod uslovima koji su za te države propisani programom pomoći FAR (PHARE). Od leta 2002. godine, tvining je počeo da se primenjuje i u okviru programa CARDS. Za razliku od prakse primenjene na države istočne i srednje Evrope, gde su partneri u ovom programu bili isključivo države članice EU, prema novim pravilima utvrđenim na sastanku Evropskog saveta u Solunu juna 2003.godine, partner u tviningu državama zapadnog Balkana može biti, pored država članica i država kandidat za članstvo u EU. Ovo pravilo se odnosi na deset novih država koje su 01. maja 2004. godine postale članice EU i tri države - kandidata za članstvo (Bugarska, Rumunija i Turska).

vrh strane


4. TAEKS

Taeks je odeljenje Evropske komisije osnovano u okviru Generalnog direktorata "Proširenje".

Ovo odeljenje se finansira kroz multilateralni program FAR, odnosno CARDS ( PHARE/CARDS) po principu « ko se prvi prijavi».

Taeks je osmišljen kao vid kratkoročne tehničke pomoći zemljama kandidatima (a uskoro i zemljama zapadnog Balkana) u usklađivanju njihovih pravnih propisa sa pravnim tekovinama EU (acquis communautaire) i u izgradnji neophodne administrativne infrastrukture.

Srbija je počela da koristi usluge TAEKS od kraja 2004. godine, kada je u Beogradu održan uvodni seminar o korišćenju pomoći TAEKS-a, koji je predstavio Paolo Goci, iz odeljenja TAEKS-a.

Usluge koje pruža TAEKS su:

Ekspertske misije u državama korisnicima
Informativne posete stručnjaka iz država korisnika, radi njihovog daljeg obučavanja ( seminari)
Radionice u cilju razjašnjavanja ključnih pitanja prava EU
Trening za inspektore u upravi
Monitoring i analiza napretka
Korišćenje baza podataka
 
Pomoć EU Srbiji od 165 miliona evra
Autor: E.B. | 05.04.2008 - 08:08
Potpredsednik Vlade Srbije Božidar Đelić i šef Delegacije Evropske komisije u Srbiji Žozep Ljoveras potpisali su juče finansijski sporazum kojim se Srbiji odobrava bespovratna pomoć od 165 miliona evra. Potpisivanju sporazuma u Palati Srbije prisustvovao je i direktor Direkcije za zapadni Balkan u Evropskoj komisiji Pjer Mirel.

Đelić je nakon potpisivanja sporazuma istakao da se radi o prvoj tranši iz Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) Evropske unije Srbiji u iznosu od milijardu evra za period od 2007. do 2011. godine. Pomoć od blizu 170 miliona evra za 2007. godinu biće raspoređena na 36 projekata koji će direktno pomoći boljem životu građana Srbije, naglasio je on. Oko 40 miliona biće iskorišćeno za ravnomeran lokalni i regionalni ekonomski razvoj Srbije, pre svega za manje razvijene delove Srbije, a za podršku izbeglicama i interno raseljenim licima 10 miliona evra, rekao je Đelić.
Prema njegovim rečima, za reformu hitne medicinske službe biće izdvojeno 10 miliona evra, za informacioni sistem na Dunavu 11 miliona, a za smanjenje emisije štetnih gasova iz Termoelektrane „Nikola Tesla“ 12 miliona evra. Određena sredstva biće iskorišćena i za jačanje kapaciteta državne administracije, poboljšanje uslova za izdržavanje zatvorskih kazni, reformu srednjeg stručnog obrazovanja, poboljšanje standarda kontrole granica i mnoge druge projekte. Đelić je ukazao i na to da se očekuje da će prva sredstva stići tokom leta i u septembru, kao i da se već radi na pripremi IPA sporazuma za 2008. godinu, koji će biti potpisan u narednim mesecima, a do kraja godine trebalo bi da budu završene i pripreme za IPA za 2009. godinu.
 
Tolerancija – Ne smeta mi niko, dok god me ne ugrožava i ne želim ja nikome da smetam. Ne razlikujem crne od belih, muške od ženskih i ne interesuju me ničije sklonosti. Družiću se sa LGBT osobama, Albancima i Romima. Radiću s njima, pomagaću im i tražiću pomoć od njih. Jer ih ne razlikujem od drugih ljudi.

Aj za ovo cu ako treba da se foliram buahahahahahahahha:evil:
 
U sklopu kampanje za upoznavanje javnosti sa instrumentima za pretpristupnu pomoć Evropske unije Srbiji, Evropski pokret u Srbiji (EPUS), Lokalno veće EP Zrenjanin i Fond za otvoreno društvo organizovali su u Zrenjaninu u četvrtak, 17. maja, prezentaciju Vodiča za pretpristupnu pomoć EU (IPA).

Učesnike prezentacije pozdravili su Generalni sekretar EPUS Ksenija Milivojević, zamenik predsednika opštine Zrenjanin Goran Ibrajter i mr Nikola Šlajh, predsednik EPUS – Lokalno veće Zrenjanin. Kseniju Milivojević primio je i predsednik opštine Zrenjanin Goran Knežević.


Na osnovu prethodnog pristupnog iskustva, Evropska unija je odlučila da racionalizuje i harmonizuje pretpristupnu pomoć zajednice upućenu potencijalnim članovima EU. Stoga je Evropska komisija predložila Pravilnik za usmeravanje pretpristupne pomoći putem koordinacije raznih komponenti i stvaranja jedinstvenog okvira pomoći: pretpristupni instrumenti (Instruments for Pre-Accession Assistance, IPA).

Imajući u vidu da je proces pristupanja u najmanju ruku srednjoročni cilj, ova pomoć je dizajnirana srednjeročno, a ne dugoročno kao kod drugih vrsta razvojne pomoći. Konačno, jedna od glavnih karakteristika IPA jeste njena premošćujuća uloga, to jest, pored podrške razvoju važniji zadatak jeste priprema zemalja za vreme nakon pristupa u EU.

Za period 2007. - 2013. IPA fond iznosi 10,23 milijardi evra. Zemlje korisnici IPA su podeljene u dve kategorije, zavisno od njihovog statusa kandidata ili potencijalnog kandidata. Pored toga pretpristupna pomoć – IPA će biti podeljena i implementirana u sledećim komponentama:

1. Pomoć tranziciji i izgradnji institucija
2. Regionalna i prekogranična saradnja
3. Regionalni razvoj
4. Razvoj ljudskih resursa
5. Ruralni razvoj

Komponente koje se odnose na pomoć u tranziciji i regionalnoj i prekograničnoj saradnji će biti dostupne zemljama potencijalnim kandidatima i zemljama kandidatima. Preostale tri komponente (finansiranje regionalnog i ruralnog razvoja, kao i razvoj ljudskih resursa) predstavljaju pripremu za strukturne fondove Zajednice i zahtevaju viši stepen finansijskih administrativnih kapaciteta, koji su prilagođeni EU i stoga su rezervisani za zemlje kandidate. Prelazak u status kandidata će otvoriti pristup preostalim "strukturnim" komponentama IPA, iako ti ne znači automatski da će se povećati iznos pomoći zemlji.

Instrument pretpristupne pomoći (IPA) traje od oktobra 2006. do jula 2007. Organizacije odgovorne za implementaciju su Evropski pokret u Srbiji i Fond za otvoreno društvo. Lokacija na nacionalnom nivou je Beograd, a na regionalnom i opštinskom nivou Novi Sad, Niš, Kragujevac, Subotica, Zaječar, Novi Pazar, Vranje, Valjevo, Zrenjanin, Majdanpek. Glavni ciljevi koji će se ostvariti kroz realizaciju aktivnosti predviđenih projektom su:

1. Podizanje svesti o novim finansijskim instrumentima EU o pretpristupnim fondovima među relevantnim akterima (državnim, nedržavnim, opštinskim) i sticanje znanja o korišćenju EU fondova;
2. Prezentacija i razmena iskustava iz regiona: Hrvatske i Makedonije, kao država kandidata, i Slovenije u korišćenju EU fondova;
3. Podizanje opšteg nivoa znanja o IPA fondovima i najboljnih načina korišćenja njihovih komponenti;
4. Izrada priručnika čiji je cilj efikasna artikulacija potreba i pisanje projekata pogodnih za realizaciju kroz IPA fondove;
5. Poboljšanje uloge civilnog društva u praćenju korišćenja IPA fondova
 

Back
Top