- Poruka
- 6.825
Na jednoj strani imamo zvaničnu nauku koja tvrdi da je život na Zemlji nastao kao rezultat kombinacije beživotnih hemikalija i gasova.
Na drugoj strani, biblijski tekstovi govore o stvaranju čoveka od gline i žene od Adamovog rebra.
Na žalost, milijarde ljudi bespogovorno prihvataju ili jednu ili drugu teoriju. (Ne uzimamo u obzir one koji tokom svog života i ne stignu da se zapitaju kako smo nastali, jer to ne smatraju bitnim.)
Očigledno je da zdrav razum ne dozvoljava da se zadržimo na ovako površnim objašnjenjima.
Kako je moguće da sav zemaljski život ima samo jedan genetski kod? (Sve je svedeno na odnos između nukleotida/DNA i amino kiselina/proteina.) Ako je život nastao u onoj praistorijskoj hemijskoj kaši (kao što naučnici veruju) onda bi logično bilo očekivati da se razviju organizmi sa mnoštvom različitih genetskih kodova.
Ili, recimo, zašto element molidben igra ključnu ulogu kod enzimskih reakcija koje dovode do života? Molidben je izuzetno redak element na našoj planeti. Da li bi bilo logičnije da su njegovu ulogu imali, recimo, hrom ili nikl, kojih ima u izobilju? (A koji su, usput budi rečeno, nebitni prilikom hemijskih reakcija.)
Nadalje, manje-više postoji saglasnost da je starost Zemlje oko četiri i po milijarde godina. Novija istraživanja potvrđuju da su vrlo jednostavne životne forme bile prisutne već nakon nekoliko stotina miliona godina. To izgleda i suviše rano za spori evolutivni proces.
Sve ovo nedvosmisleno upućuje na to da je zemaljska životna iskra došla iz kosmosa.
Kolizijom Zemlje sa nekim od nebeskih tela, kometom, asteroidom ili planetom, na kojima su već postojali sićušni životni organizmi? Ili je život zasadila neka od vanzemaljskih civilizacija iz svog svemirskog broda? Ili, kao što tvrdi kontroverzni američki pisac Zecharia Sitchin, sudarom životom bogate Dvanaeste planete sa Tiamatom (budućom Zemljom) što je dovelo do prenosa životnih klica na našu planetu?
Ideja da je "čoveka" kreirao nefilim prvi put je zapisana kod Sumera. I kao takva izgleda da se suprotstavlja obema vladajućim teorijama: hebrejsko-hrišćanskoj (baziranoj na Bibliji) i Darvinovoj (baziranoj na evoluciji).
Ali, prema Sitchin-u, "...informacije sadržane u sumerskim tekstovima mogu potvrditi valjanost i teorije evolucije i biblijskih priča, i pokazati da, u stvari, između njih nema konflikta!”
U svojim epovima Sumeri opisuju čoveka i kao "stvorenog od strane bogova", ali i kao "vezu u evolucionom lancu" koji je počeo sa nebeskim događajima opisanim u "Epu o Kreaciji".
Svi sumerski tekstovi upućuju na to da su bogovi stvorili ljude da rade za njih. Tako u "Epu o Kreaciji" stoji:
"Ja ću stvoriti Primitivnog,
Čovek će biti njegovo ime,
Stvoriću primitivnog radnika,
Biće mu zadatak da radi za bogove,
Kako bi njima bilo lakše..."
Sami termini kojima Sumeri i Akadi zovu "čoveka" opisuju njegov status i svrhu. On je bio "lulu" (primitivan), "lulu amelu" (primitivan radnik) i "awilum" (radnik). Termin koji se obično prevodi kao "bogosluženje" ili "obožavanje" (warship) zapravo je bukvalno značio: "rad za bogove".
U biblijskoj "Genezi", knjizi Postanja, koristi se plural Elohim ("bogovi") i izveštava:
"I Elohim reče,
Stvorimo čoveka,
Prema našem izgledu..."
Novo biće, kako Stari zavet kaže, nazvan je "Adam". Sumerski "adama" je značilo zemaljsko tlo. Adam je, drugim rečima, bio "zemljanin".
Covjekov daleki predak Homo je nesumnjivo proizvod evolucije. Ali Homo sapiens je proizvod nekog iznenadnog, revolucionarnog događaja. Jednostavno se pojavio nekoliko miliona godina pre reda. Nauka nema definitivan odgovor. Ali, sumeranski i vavilonski tekstovi ga imaju. I Stari zavet takođe.
Homo sapiensa, modernog čoveka, stvorili su “bogovi”. Superiorna vanzemaljska civilizacija. Oko 300.000 godina unazad, Nefilim je uzeo majmunolikog čoveka (Homo erectus), genetski ga modifikovao, unapredio (prema svom imidžu) i stvorio "čoveka koji misli". Evolucija i drevne bliskoistočne priče nisu u kontradikciji. One dopunjavaju jedne druge, jer, bez kreativnosti Nefilima mi bismo bili milionima godina udaljeni od našeg evolutivnog stabla.
Nefilim je u svojim periodičnim posetama planeti Zemlji uzimao materijalne resurse koji su mu bili neophodni na njegovoj planeti - Marduku. Broj astronauta-radnika je bio relativno mali, a zahtevi veliki. Potreba za dodatnom radnom snagom je rasla i donesena je odluka da se domaća primitivna vrsta (Homo) genetski unapredi i zameni "bogove" u radu.
Brojni slikovni i tekstualni dokumenti govore o ovom laboratorijskom procesu genetske manipulacije. Nakon niza testiranja i prolaza kroz pokušaje i greške, došlo se do perfektnog proizvoda. Enki, jedan od bogova (naravno pod "bogovima" uvek podrazumevamo posetioce sa Marduka) ga je nazvao "Adapa"; u Bibliji se on spominje kao "Adam", a moderna nauka ga zna kao Homo sapiensa. Jedna od boginja (očito genetski inženjer) je bila "...vrlo zadovoljna rezultatom da je odlučila da tom stvorenju dâ kožu bogova - glatku, bezdlaku kožu, toliko različitu od onog dlakavog majmuna-čoveka."
"Finalni proizvod" je bio genetski kompatibilan sa Nefilim bićima. Drugim rečima, bogovi su mogli da imaju decu sa novostvorenim ljudima.
Drugo poglavlje "Knjige nastanka" nudi tehničku verziju nastanka čoveka:
"I Jahve, Elohim, je oblikovao Adama,
od zemaljske gline,
i uduvao mu je kroz njegove nozdrve dah života,
i od Adama je nastala živuća duša..."
(Ne mogu a da se ne prisetim genetskih manipulacija Greys-a koji ne mogu rešiti problem vezivanja duša za svoja hibridna eksperimentalna bića. Očigledno je da su stanovnici sa Marduka bili tehnološko i spiritualno napredniji.)
Ponovo na prvo poglavlje biblijske "Geneze":
"Elohim je kreirao Adama po uzoru na sebe,
Muško i žensko je on kreirao..."
Očigledna kontradikcija. Prvo se kaže da je bog stvorio Adama, a onda da su oboje istovremeno kreirani.
Na drugoj strani, biblijski tekstovi govore o stvaranju čoveka od gline i žene od Adamovog rebra.
Na žalost, milijarde ljudi bespogovorno prihvataju ili jednu ili drugu teoriju. (Ne uzimamo u obzir one koji tokom svog života i ne stignu da se zapitaju kako smo nastali, jer to ne smatraju bitnim.)
Očigledno je da zdrav razum ne dozvoljava da se zadržimo na ovako površnim objašnjenjima.
Kako je moguće da sav zemaljski život ima samo jedan genetski kod? (Sve je svedeno na odnos između nukleotida/DNA i amino kiselina/proteina.) Ako je život nastao u onoj praistorijskoj hemijskoj kaši (kao što naučnici veruju) onda bi logično bilo očekivati da se razviju organizmi sa mnoštvom različitih genetskih kodova.
Ili, recimo, zašto element molidben igra ključnu ulogu kod enzimskih reakcija koje dovode do života? Molidben je izuzetno redak element na našoj planeti. Da li bi bilo logičnije da su njegovu ulogu imali, recimo, hrom ili nikl, kojih ima u izobilju? (A koji su, usput budi rečeno, nebitni prilikom hemijskih reakcija.)
Nadalje, manje-više postoji saglasnost da je starost Zemlje oko četiri i po milijarde godina. Novija istraživanja potvrđuju da su vrlo jednostavne životne forme bile prisutne već nakon nekoliko stotina miliona godina. To izgleda i suviše rano za spori evolutivni proces.
Sve ovo nedvosmisleno upućuje na to da je zemaljska životna iskra došla iz kosmosa.
Kolizijom Zemlje sa nekim od nebeskih tela, kometom, asteroidom ili planetom, na kojima su već postojali sićušni životni organizmi? Ili je život zasadila neka od vanzemaljskih civilizacija iz svog svemirskog broda? Ili, kao što tvrdi kontroverzni američki pisac Zecharia Sitchin, sudarom životom bogate Dvanaeste planete sa Tiamatom (budućom Zemljom) što je dovelo do prenosa životnih klica na našu planetu?
Ideja da je "čoveka" kreirao nefilim prvi put je zapisana kod Sumera. I kao takva izgleda da se suprotstavlja obema vladajućim teorijama: hebrejsko-hrišćanskoj (baziranoj na Bibliji) i Darvinovoj (baziranoj na evoluciji).
Ali, prema Sitchin-u, "...informacije sadržane u sumerskim tekstovima mogu potvrditi valjanost i teorije evolucije i biblijskih priča, i pokazati da, u stvari, između njih nema konflikta!”
U svojim epovima Sumeri opisuju čoveka i kao "stvorenog od strane bogova", ali i kao "vezu u evolucionom lancu" koji je počeo sa nebeskim događajima opisanim u "Epu o Kreaciji".
Svi sumerski tekstovi upućuju na to da su bogovi stvorili ljude da rade za njih. Tako u "Epu o Kreaciji" stoji:
"Ja ću stvoriti Primitivnog,
Čovek će biti njegovo ime,
Stvoriću primitivnog radnika,
Biće mu zadatak da radi za bogove,
Kako bi njima bilo lakše..."
Sami termini kojima Sumeri i Akadi zovu "čoveka" opisuju njegov status i svrhu. On je bio "lulu" (primitivan), "lulu amelu" (primitivan radnik) i "awilum" (radnik). Termin koji se obično prevodi kao "bogosluženje" ili "obožavanje" (warship) zapravo je bukvalno značio: "rad za bogove".
U biblijskoj "Genezi", knjizi Postanja, koristi se plural Elohim ("bogovi") i izveštava:
"I Elohim reče,
Stvorimo čoveka,
Prema našem izgledu..."
Novo biće, kako Stari zavet kaže, nazvan je "Adam". Sumerski "adama" je značilo zemaljsko tlo. Adam je, drugim rečima, bio "zemljanin".
Covjekov daleki predak Homo je nesumnjivo proizvod evolucije. Ali Homo sapiens je proizvod nekog iznenadnog, revolucionarnog događaja. Jednostavno se pojavio nekoliko miliona godina pre reda. Nauka nema definitivan odgovor. Ali, sumeranski i vavilonski tekstovi ga imaju. I Stari zavet takođe.
Homo sapiensa, modernog čoveka, stvorili su “bogovi”. Superiorna vanzemaljska civilizacija. Oko 300.000 godina unazad, Nefilim je uzeo majmunolikog čoveka (Homo erectus), genetski ga modifikovao, unapredio (prema svom imidžu) i stvorio "čoveka koji misli". Evolucija i drevne bliskoistočne priče nisu u kontradikciji. One dopunjavaju jedne druge, jer, bez kreativnosti Nefilima mi bismo bili milionima godina udaljeni od našeg evolutivnog stabla.
Nefilim je u svojim periodičnim posetama planeti Zemlji uzimao materijalne resurse koji su mu bili neophodni na njegovoj planeti - Marduku. Broj astronauta-radnika je bio relativno mali, a zahtevi veliki. Potreba za dodatnom radnom snagom je rasla i donesena je odluka da se domaća primitivna vrsta (Homo) genetski unapredi i zameni "bogove" u radu.
Brojni slikovni i tekstualni dokumenti govore o ovom laboratorijskom procesu genetske manipulacije. Nakon niza testiranja i prolaza kroz pokušaje i greške, došlo se do perfektnog proizvoda. Enki, jedan od bogova (naravno pod "bogovima" uvek podrazumevamo posetioce sa Marduka) ga je nazvao "Adapa"; u Bibliji se on spominje kao "Adam", a moderna nauka ga zna kao Homo sapiensa. Jedna od boginja (očito genetski inženjer) je bila "...vrlo zadovoljna rezultatom da je odlučila da tom stvorenju dâ kožu bogova - glatku, bezdlaku kožu, toliko različitu od onog dlakavog majmuna-čoveka."
"Finalni proizvod" je bio genetski kompatibilan sa Nefilim bićima. Drugim rečima, bogovi su mogli da imaju decu sa novostvorenim ljudima.
Drugo poglavlje "Knjige nastanka" nudi tehničku verziju nastanka čoveka:
"I Jahve, Elohim, je oblikovao Adama,
od zemaljske gline,
i uduvao mu je kroz njegove nozdrve dah života,
i od Adama je nastala živuća duša..."
(Ne mogu a da se ne prisetim genetskih manipulacija Greys-a koji ne mogu rešiti problem vezivanja duša za svoja hibridna eksperimentalna bića. Očigledno je da su stanovnici sa Marduka bili tehnološko i spiritualno napredniji.)
Ponovo na prvo poglavlje biblijske "Geneze":
"Elohim je kreirao Adama po uzoru na sebe,
Muško i žensko je on kreirao..."
Očigledna kontradikcija. Prvo se kaže da je bog stvorio Adama, a onda da su oboje istovremeno kreirani.