Inače, ni ja nikada nisam tripovala o tome kako će da izgleda "onaj za koga ću, ah, da se udam", obično bih sačekala da se pojavi neko interesantan da počnem da maštam, a i tada se sve svodilo na poljubac, ne na brak ili venčanicu ili 48 sati svadba.
Mislim da je plitko razmišljati da je svako ko se nije odlučio na brak, ili ko je smatrao sa 20 da se neće udati/oženiti pa promenio mišljenje sa 30, dakle, mislim da je plitko odmah celu situaciju objasniti sa - odrastao je..... (OČAJ je mnogo realnije objašnjenje gde osoba u ovom i ovakvom svetu u jednom momentu ostaje usamljena, jer su se svi oko nje/ga udali/oženili, pa joj/mu nije ostalo mnogo izbora i u tome vidi spas za sebe...) Što navodi na pomisao - sve koje su se udale sa 15 su rano sazrelile
(ima ljudi koji ovo najozbiljnije furaju kao tačno), svi koji su se oženili su "zreliji" naspram onih koji se nisu oženili..... gde svakako ima slučajeva "nisam spreman na obaveze" što se ni pod razno ne može reći za devojku koja je spremna da sama brine o detetu.
Ove fore obično proturaju žene (ženski rod) koje se jesu udale i održale svoj brak pa od toga prave karijeru. A brak nije karijera, ne moraš da ga pravdaš na svakom koraku, nismo svi isti.
Isto sam razmišljala sa 10 godina, isto razmišljam i sada. Možda sam ipak nezrela.....