lepo iznenadjenje

ja u skoli uu kojoj radim kao psiholog najveci problem prave deca koja su odrasla bez jednog roditelja ili koja su imala oba ali u losem braku.Ta deca koja odrastu bez jednog roditelja su kao covek bez jedne noge.....jednostavno sutra teze da i oni stvaraju takvu porodicu.Posto covek u zivotu projektuje slike na koje je naucen od rodjenja..Ne kazem da su svi takvi ali vecina trazi ono u drustvu na sta je navikao ili naucen u svojoj porodici...
Na takvu mentalnu sliku mislim
A sto se tice trudnoce da bi se taj neko zadrzao pored sebe,ja iks primera znam iz svog okruxenja.Moja poznanica je ostala trudna sa deckom koga je bolesno volela i htela da veze tim putem.A on joj je dokazao u vise navrata da ne zeli brak sa njom a kamoli decu.Posto je primoran na tako nesto on i dalje ima veze koje je imao i pre te njene trudnoce...Sad ja vas pitam ko je koga tu hteo da zezne?Ja mislim da se u tom primeru ona grdno zeznula jer ce joj on kad tad okrenuti ledja pa cak ni to dete nece biti prepreka takvoj licnosti kao sto je on.A kad emocije prodju pa nastanu problemi koje ce ona morati sama da nosi onda ce placati tu kaznu odrastanja deteta bez oca.Nije jednostavno roditi dete i mislis stvar je resena i nema vise problema.Pa zivot nije na zalost nimalo lak,prepun je raznih prepreka...a pogotovu kad smo same sa decom pa nemate podrsku tog nedostajaceg roditelja....pogotovo sto danas svake godine sve vise dece u ranom detinjstvu poseze za raznim opijatima itd...
 
...ceka bebu i kaze presrecna je...meni je naravno drago sto se na to odlucila iako od zajednice sa ocem deteta nema nista...da li je doslo vreme da su se zene toliko emancipovale da im je rodjenje deteta van bracne zajednice sasvim odgovarajuce...bas smo se promenile sa setom sam zakljucila secjuci se dana devojastva kad smo mastale kakav ce nam biti buduci...


ne znam ja sam sataromodna žena koja smatra da deca trebaju da imaju oba roditelja koja zajedno žive i koja se vole. Nisam za to da im se u startu uskrati ta mogućnost. Ono ako se tokom godina nešto desi (ne daj Bože smrt ili blaže razvod) život ide dalje, ali u startu odlučiti tako, ne znam meni je malo bljak
 
placati kaznu odrastanja deteta bez oca.Nije jednostavno roditi dete i mislis stvar je resena i nema vise problema.Pa zivot nije na zalost nimalo lak,prepun je raznih prepreka...a pogotovu kad smo same sa decom pa nemate podrsku tog nedostajaceg roditelja....pogotovo sto danas svake godine sve vise dece u ranom detinjstvu poseze za raznim opijatima itd...

O izvinite, ali ako neko odluci da rodi sam dete, unapred svestan da ce ga sam gajiti, sa svim onim sto to podrazumeva, onda tu nema kazne nego blagoslova, jer ta majka je budite sigurni, spremna za to

Iz mog iskustva, deca koja su vanbracno rodjena, imaju mozda nedostatak oca, ali to je samo jedan faktor u njihovom odrastanju. Tu je ogromna majcina ljubav, jos veca emotivna bliskost nego u "normalnim" porodicama, tu je i rodbina, prijatelji... to dete cesto ima mnogo vise ljubavi u sebi i oko sebe, nego mnogi sto imaju oba roditelja.

Ima nas puno takvih primera, gde smo uz veliku volju, snagu, pre svega ogromnu ljubav prema tom detetu, uspele da odgajimo divnu decu, divne ljude, potpuno sretne i ispunjene, s kojima imamo predivan odnos i kad su odrasli...

I ne znam ni jedno dete koje je otislo u porok droge, recimo, iz ovakvih porodica.
Tamo gde je forma oba roditelja ispunjena, a nema uvek sustinskog odnosa s tim detetom, desavaju se takve stvari.
 
Upravo zbog ovakvih predrasuda sam ogorcena! Ja imam 30god, odrasla sam bez oca. Zavrsila sam gimnaziju, pravni fakultet, radim, ne pijem, ne pusim, ne pijem cak ni kafu, ne drogiram se, nikad nisam bila problematicna, u stabilnoj i dugoj sam vezi... I bude mi muka kad cujem ili procitam ovakve recenice da smo mi koji smo odrasli bez jednog od roditelja emotivno i mentalno osakaceni!
 
O izvinite, ali ako neko odluci da rodi sam dete, unapred svestan da ce ga sam gajiti, sa svim onim sto to podrazumeva, onda tu nema kazne nego blagoslova, jer ta majka je budite sigurni, spremna za to

Moguce, ali ovde nije rec o majci.

Iz mog iskustva, deca koja su vanbracno rodjena, imaju mozda nedostatak oca, ali to je samo jedan faktor u njihovom odrastanju. Tu je ogromna majcina ljubav, jos veca emotivna bliskost nego u "normalnim" porodicama

Ovo moze da predstavlja potencijalni problem. Ukoliko se majka trudi da detetu nadoknadi prisustvo oca, moze da ga "udavi" sopstvenom ljubavlju i da napravi veliku gresku- da pocne da zivi samo zbog svog deteta. A to ne valja. Ne kazem da se uvek to desava, ali cesto jeste takva situacija.


Upravo zbog ovakvih predrasuda sam ogorcena! Ja imam 30god, odrasla sam bez oca. Zavrsila sam gimnaziju, pravni fakultet, radim, ne pijem, ne pusim, ne pijem cak ni kafu, ne drogiram se, nikad nisam bila problematicna, u stabilnoj i dugoj sam vezi... I bude mi muka kad cujem ili procitam ovakve recenice da smo mi koji smo odrasli bez jednog od roditelja emotivno i mentalno osakaceni!

Ja sam odrasla bez oca, uvek sam bila jedan od najboljih djaka, ne drogiram se, ne pusim, ne pijem alkohol i nisam u tom nkom smislu bila problematicna. Ali se, priznajem, osecam u neku ruku emotivno "osakacena", ne umem to da objasnim. Znam kako je bilo kada sam imala oca, a znam kako je bilo kasnije... I premda su to dva razlicita uzrasta, postoji nesto sto gubitak jednog roditelja nikada ne moze da izbrise. Ne znam, mozda sve zavisi od onog roditelja koji je preostao, mozda je moja majka jednsotavno nesnalazljiva u nekim stvarima u kojima je moj otac bio bolji, a to kasnije nisam imala od koga da naucim. Hocu da kazem da ne poznajem nijednog narkomana ili pijanduru ili propaliteta ko je odrastao sa jednim roditeljem u stabilnom domu (dakle, punom ljubavi i svega sto uz to ide)- ali opet, ne znam nikoga u toj situaciji ko, ma kako sjajna osoba bio, ne "sepa" u nekim stvarima u odnosu na ljude iz stabilnih porodica sa oba roditelja. Uvek ima neke razlike.
 
ja u skoli uu kojoj radim kao psiholog najveci problem prave deca koja su odrasla bez jednog roditelja ili koja su imala oba ali u losem braku.Ta deca koja odrastu bez jednog roditelja su kao covek bez jedne noge.....jednostavno sutra teze da i oni stvaraju takvu porodicu.Posto covek u zivotu projektuje slike na koje je naucen od rodjenja..Ne kazem da su svi takvi ali vecina trazi ono u drustvu na sta je navikao ili naucen u svojoj porodici...
Na takvu mentalnu sliku mislim
A sto se tice trudnoce da bi se taj neko zadrzao pored sebe,ja iks primera znam iz svog okruxenja.Moja poznanica je ostala trudna sa deckom koga je bolesno volela i htela da veze tim putem.A on joj je dokazao u vise navrata da ne zeli brak sa njom a kamoli decu.Posto je primoran na tako nesto on i dalje ima veze koje je imao i pre te njene trudnoce...Sad ja vas pitam ko je koga tu hteo da zezne?Ja mislim da se u tom primeru ona grdno zeznula jer ce joj on kad tad okrenuti ledja pa cak ni to dete nece biti prepreka takvoj licnosti kao sto je on.A kad emocije prodju pa nastanu problemi koje ce ona morati sama da nosi onda ce placati tu kaznu odrastanja deteta bez oca.Nije jednostavno roditi dete i mislis stvar je resena i nema vise problema.Pa zivot nije na zalost nimalo lak,prepun je raznih prepreka...a pogotovu kad smo same sa decom pa nemate podrsku tog nedostajaceg roditelja....pogotovo sto danas svake godine sve vise dece u ranom detinjstvu poseze za raznim opijatima itd...

a da li je ovo proveren statisticki podatak? jel neko pitao "dobru" decu da li imaju oba roditelja i da li su im roditelji u srecnom braku?


jasno je da disfunkcionalne porodice koliko god clanova imale produkuju na ovaj ili onaj nacin disfunkcionalnu decu, a kasnije ljude. ali tvrditi da je porodica u kojoj postoji samo jedan roditelj nemnovno osudjena na psiholoski hendikep :???: svasta. koliko roditelja usled smrti drugog roditelja odgaja decu sama? koliko ih je napusteno od strane jednog roditelja? koliko je razvedenih, od kojih je samo jedan aktivan roditelj? a koliko je onih koji su sami i odluce se za usvajanje? i koliko je dece odraslo u "jednoroditeljskim" porodicama u stabilne licnosti sposobne za zivot.


malo me cudi toliko predrasuda i negativnih asocijacija od strane psihologa:confused:
 
Sto se tice same problematike, ne mislim da ce dete koje odrasta sa jednim roditeljem postati problematicno u smislu pravljenja ekscesa, menatlnih problema i sl... Ali smatram da ce se ipak po necemu razlikovati, u svom zivotu, pogledima na svet i ako hocete, emotivnom razvoju.

Recimo to ovako: Stabilna porodica sa jednim rodteljem svakako je bolja od disfunkcionalne sa oba.
Medjutim, stabilna porodica sa oba roditelja je najbolja i NIJE ISTO (u smislu, jednako dobro) kao stabilna proodica sa jednim roditeljem. (Nije svejedno... :P)

Dakle, smatram da nije katastrofa ako dete odrasta samo sa jednim roditeljem, narocito ako je alternativa bila losija (drugi roditelj pijanica, maltertira dete...), ali ne mislim da je svejedno da li dete ima oba roditelja. Majka ne moze da bude oba roditelja svom detetu. U tom smislu smatram da bi sve zene morale ozbiljno da razmisle kada se odlucuju na taj korak; paznja i ljubav ne mogu da zamene drugog roditelja.
 
kakve god bile( 1 ili 2 roditelja), funkcionalne, stabilne, harmonicne porodice su retkost. ince ne bismo imali toliko razhebanih odraslih zar ne? tako da ta teorija "mama i tata su najbolja opcija" jeste tacna ali pod uslovom da su mama i tata doktor spok i majka tereza. sanse su velike da ce svako poneti neke psiho oziljke iz porodice, ne postoje idealni uslovi. ne bitno da li je u pitanju 1 ili 2 roditelja, bitno je koliko su spremni da uloze u dete.
 
Naravno da je tesko naci harmoniju, ali ja ipak smatram da je bolje sa oba roditelja, ukoliko je siuacija stabilna, nego ista takva, sa jednim. I zaista nije svejedno.

Drugo. Deco, da se ne lazemo, ocevi su nam potrebni. Ukoliko nas vole i nisu nasilnici (narkomani, pedofili, krimosi i sl.) dobro ih je imati, cak i ukoliko se mame odljube od njih. Ako se toliko svadjaju da moraju da se razvedu, neka se razvedu, ali da dete ostane u kontaktu sa ocem. Ne vidim sta je sporno u mom stavu da svaka zena treba da razmisli da li zeli da bude samohrana majka. Lose stvari uvek mogu da se dese, ali na samom startu oduzeti detetu oca... Mislim da je neodgovorno.

Na fakultetu mi se jednom poverila poznanica da bi zaista zelela sebi da rodi dete. Bas tako je rekla. Odlucila je da nadje nekog finog dasu (fizicki finog) i da rodi lepo dete. Sebi. Inace, devojak fura "urbani" fazon samostalne zenske, pomesan sa savetima iz zenskih zasopisa i serije Seks i grad. Ocigledno jos nije sazrela da ima dete. A eto, pozelela je da ga dobije.
 
Bolje dobar razvod nego los brak. Kapiram da deca odrastu u stabilnije ljude, ako im s eroditelji razvedu, nego ukoliko zive u problematicnoj porodici u kojoj se sve gura pod tepih. Mahom s etrazi patologija kod dece razvedenih roditelja, a niko ne pita o patologiji u na oko sredjenim porodicama. Cesto mi vezano s aovim padne na pamet Nusiceva komedija, "Svet" koliko s esecam, mada nema niceg komicnog u stvarnom zivotu.
 
Da, uvek je bolji razvod nego da se prave da je sve u redu zbog dece. Medjutim, i u tom slucaju, ukoliko je otac normalan, dete ce ga imati, iako vise nije u vezi sa njegovom majkom. Pocetna situacija je ona u kojoj oca nema, dete ga nije upoznalo, niti ce ga ikad upoznati.
 
Znam, pisala sam na ovu temu, da dete u tom slucaju nema model porodice. Doduse nema ga ni kad s eroditelji razvedu, bar ne onaj klasicni model. Ovde je zapravo problem pritiska koji drustvo vrsi na takvu osobu, jer ova pojava nije rasirena, bar kod nas, mnogi imaju predrasude i to utice da dete formira negativnu sliku o sebi. Pa samo kad bi poceli od uvreda koje moze svaka budala da uputi detetu, a kasnije i odrasloj osobi, sve to dovodi do smanjenog samopostovanja. Moguce je da takvo dete na kraju pocne d aosudjuje majku, zbog njene odluke.
 
Znam ja jednu, koja se istrpivala da je niko neće beep do kraja života (a ima samo 23 god), pa brže bolje zatrudnela sa dečkom sa kojim je bila u vezi čitavih 15 dana...
Niti joj treba muž, niti brak, ništa... samo da ga rodi.

O da... nema veze što dečko nije spreman za dete, nema veze što će dete sutra sigurno imati maćehu i očuha, ma kakve veze ima :) Udri mujo u tepsiju, samo da se ispuni cilj ;)

Normalno? :) No, no...:thumbdown:

Izem ti takav "osećaj" za dete...
 
Sta ako je krajnje jednostavno, on je hteo slobodu, ona to malo bice, neplanirana trudnoca, ali sta? Ako nijednog momenta nije bilo dileme roditi ili ne, da li je to luda, hrabra, emancipovana ili sebicna mlada majka?
A?

Čekaj, je l' htela dete ili nije? Malo sam zbunjena.....

Neplanirana trudnoća u 21-oj, važi, ali od strane dve neodgovorne osobe.

A pošto se sve može desiti i najodgovornijoj osobi na svetu, meni je OK, samo je abortus, znate li to? alternativa, pa mi je suludo da neko u 21-oj baš ima ludu želju da rodi dete (sama?), trudnoća je bila neplanirana :eek: i eto što da ne ona će sa 21-om godinom da brine o detetu i da se odrekne svega što joj u ovim godinama pruža život, od obrazovanja, preko žurki, do izlaženja i NARAVNO momaka.
I to nema nikakve veze sa time što joj je neko blizak, pop ili savetnik u sekti u kojoj je, rekao da će ići u pakao ako abortira, ili joj je neka baba rekla da posle toga neće moći nikada više da zatrudni pa mora da rodi.

Ipak, meni to najviše smrduca na očaj. Usamljena devojka kojoj u životu nije ostalo ništa i niko drugi osim da već rodi nešto da joj pravi društvo. A bolje da je usvojila psa.


Tako da takvu osobu nikada na prvi pogled ne bih okarakterisala tako bajkovito kako si je ti je l' da... okarakterisala.
 
Кад имаш свест и осећај да се неко мало биће развија у теби...то је ипак нешто посебно, што не може ни наслутити онај ко то није искусио.
Они који немају то искуство могу да тумаче то очајем (очај у 21. јер јој ништа од живота више није остало па зато мора да рађа?!?!), али она жена која зна ....она зна и може да разуме. ;)
 
A?

Čekaj, je l' htela dete ili nije? Malo sam zbunjena.....

Neplanirana trudnoća u 21-oj, važi, ali od strane dve neodgovorne osobe.

A pošto se sve može desiti i najodgovornijoj osobi na svetu, meni je OK, samo je abortus, znate li to? alternativa, pa mi je suludo da neko u 21-oj baš ima ludu želju da rodi dete (sama?), trudnoća je bila neplanirana :eek: i eto što da ne ona će sa 21-om godinom da brine o detetu i da se odrekne svega što joj u ovim godinama pruža život, od obrazovanja, preko žurki, do izlaženja i NARAVNO momaka.
I to nema nikakve veze sa time što joj je neko blizak, pop ili savetnik u sekti u kojoj je, rekao da će ići u pakao ako abortira, ili joj je neka baba rekla da posle toga neće moći nikada više da zatrudni pa mora da rodi.

Ipak, meni to najviše smrduca na očaj. Usamljena devojka kojoj u životu nije ostalo ništa i niko drugi osim da već rodi nešto da joj pravi društvo. A bolje da je usvojila psa.


Tako da takvu osobu nikada na prvi pogled ne bih okarakterisala tako bajkovito kako si je ti je l' da... okarakterisala.

Imala sam 21 godinu, i nimalo nisam bila ocajna. Naprotiv, imala divan posao, mnogo zelja i planova... ali kad sam shvatila da nosim to malo bice u sebi nijednog, ali nijednog momenta nisam pomislila na abortus.
Bez obzira sto sam znala da cu potpuno sama gajiti dete ( moja kci zaista nikad nije upoznala oca jer to njega nije zanimalo tada, a nikad ga nismo ni trazile) .

Nikada sebe nisam smatrala ni zrtvom, ni ocajnicom. To je bio moj svestan izbor, i sretna sam zbog njega. I nisam to dete okovala tom ljubavlju, imala sam svoj zivot, imam i sada.

Moje dete nije raslo osakaceno, vec okruzeno ljubavlju, i izraslo je u zrelu, samostalnu, divnu licnost kojom se ponosim i sa kojom imam divan odnos.
 
Aha znači pisala si o sebi.

Što se tiče samohranih majki, pa i očeva, ja ću prva da arlaučem kako mi je dosta priča da su ta deca osakaćena nekako. Znaš zašto? Zato što taj isti abortus kritikuju kao najgore zlo, a opet ne valja roditi dete van bračne zajednice, pa svetu se ne može ugoditi, magare, unuk i deda.

A primedba iz prvog posta stoji zato što to jeste moj, statistički, pa da, generalno prvi utisak o razlozima za zadržavanje deteta. Tako rano, i tako kasno u isto vreme. U najvećem broju slučajeva pre ili kasnije bi izletelo iz njih nešto u vezi sa grehom ili okolinom, ili (verovala ili ne) pričama kako nikada posle neće zatrudneti (ili će biti fizički onesposobljena ili joj se neće ukazati prilika), kada pišem ovakve stvari ljudi mi uglavnom ne veruju a i meni je počesto teško da verujem dok slušam..... ili dok izvlačim iz konteksta. A retko grešim u tome.
Mada ja znam svega 4 - 5 primera tako mladih, samohranih ili polu-samohranih (svaki čas se rastaju pa ponovo blablabla), ali znam ljude koji znaju. Sad, ne poričem da nas ima raznih a, na kraju, ne osuđujem ni rađanje iz očaja (samoće), to je pravo svake žene i može sa sobom, svojim i životom svog deteta (do izvesne mere) da radi upravo to što želi.
 
Nisam nikako zelela da pisem o sebi, ali eto izvukoste me...

I govorim samo o onim samohranim majkama koje radjaju svesno vanbracnu decu koju ce same gajiti, potpuno spremne i odgovorne, bez obzira na njihovu starosnu dob.
I nisam rekla da sam protiv abortusa, kao pojave, iz bilo kog razloga, vec da nisam zelela da prekinem tu trudnocu.

Sve majke koje poznajem sa slicnim pricama, potpuno su ispunjene i ostvarene, i deca su im dobra, neke imaju i unuke od te dece...

Mozda jesmo manjina pa se ne moze generalizovati, ali toliko je predrasuda o tome da meni to nije jasno...
.
 
Nekad je bilo za poštovanje biti samohrana majka ali ovde uzimaju u obzir da si rodila kopile :lol: a masa ljudi će stvarno upotrebiti taj izraz, zatim da si..... da ne nabrajam. I kao OK smo mi kao društvo, imamo mnogo bolje uslove i mnogo više izbora i to jeste istina..... ali neke stvari baš izviru iz ljudi.

Na forumu, recimo, imaš ljudi koji tako izvuku iz debelog creva neki stav, recimo da je samohrana majka, koja nikada nije ni promenila prezime deteta (a šta to znači, qq :eek: ) u stvari dr olja, sebična, glupa, jadna..... opet, svesni da im takav stav neće proći, potegnu u dibine svoje moždane kore da izvuku neke razloge koji nalikuju logici, pa onda nađu milion nepotvrđenih, sitnih, ali tako užasno bitnih razloga zašto će "kopile" biti osakaćeno kao čovek i zašto ga nije ni trebalo roditi. Koliko sutra će abortus da im bude na listi najomraženijih pojava.

So, naravoučenije je ne seksati se osim u želji da se stvori novo biće. Meni nije problem, ali baš tim glasnogovornicima kanda najpre jeste.

A ja tebi želim puno sreće. U svakom slučaju ;)
 
Aha znači pisala si o sebi.

Što se tiče samohranih majki, pa i očeva, ja ću prva da arlaučem kako mi je dosta priča da su ta deca osakaćena nekako. Znaš zašto? Zato što taj isti abortus kritikuju kao najgore zlo, a opet ne valja roditi dete van bračne zajednice, pa svetu se ne može ugoditi, magare, unuk i deda.

Ne vidim da je ovde neko rekao da je abortus najgore zlo, mada mnozda mnogi misle. Smatram da je veoma slozeno naci se u takvoj situaciji, moze uvek da se desi neplanirana trudnoca iako si oprezna. Ali da planski i namenski zatrudnis u nekim veoma mladim godinama, iako 100% znas da tvoje dete nece upoznati oca, to mi je pomalo sebicno.

U slucaju neplanirane trudnoce, kada znas da dete nece upoznati oca... Eeeeee, to je veoma teska odluka i nemojmo se praviti da nije. I da, naravno, postoji abortus kao opcija, ali to je emotivno teska odluka i nikako se ne sme koristiti umesto kontracepcije (sto, nazalost, mnoge rade).

PS- Ne vidim da je ovde bilo ko govorio o bracnoj zajednici... Samo o cinjenici da neko svesno odlucuje da rodi dete koje nikada nece imati oca. Druga je stva rukoliko ce ga imati, ali vi niste vencani, ili ste razvedeni, ili ne zivite sa ocem deteta, ali je on prisutan u detetovom zivotu. Brak nema veze sa tim.

Nekad je bilo za poštovanje biti samohrana majka

? Zar? Ranije je samohrana majka bila izopstena iz zajednice po svim osnovama, osim ukoliko nije udovica ili-eventualno, samo eventualno- razvedena. Dete je bilo kopile. Budite srecni sto zivimo u svetu gde svako mzoe da rodi dete a da nikome ne polaze racune. Sad, to sto ja smatram da je za dete bolje da ima oca, i da - ponavljam- ne treba olako ulaziti u samohreno roditeljstvo, ne znaci kako smatram da decu treba radjati jedino u braku, i zaceti ih iskljucivo misionarskom pozom :P Jednostavno smatram da je mit ideja da je sasvim svejedno da li dete ima oba, ili samo jednog roditelja.
 
Poslednja izmena:

Back
Top