Kako je moguće da danas, kada je svaki radnik produktivniji nego ikada u svjetskoj povijesti, dvoje roditelja radi puno radno vrijeme, a ipak nemaju dosta novaca za dostojanstveni život?
Što više napredujemo, postajemo sve izoliraniji.
Zašto imamo manje slobodnog vremena umjesto više?
Ne bi li se trebalo dešavati baš suprotno budući da postajemo sve efikasniji i da proizvodimo sve više i više?
Nešto je pogrešno.

Danas je novac kreiran iz ničega kroz posuđivanje, zaduživanje i kamate.

Kako bi se mogle platiti kamate na novac koji je izdan kao dug, potrebno je stvoriti više novca. Ako je i taj novi ekstra novac kreiran kroz i kao dug, još se više novog novca mora kreirati kako bi se platile kamate na novac koji je dug.
Između ostalog, ovaj proces uzrokuje pojavu skrivenog poreza poznatijeg kao inflacija, gubitka kupovne moći našeg sredstva za razmjenu.
Kao posljedicu ovaj sistem prouzročuje prebacivanje bogatstva sa ljudi koji rade na ljude koji ne rade.

Dizajnirano prirodom, mi trebamo novu robu i usluge u racionalnim proporcijama.
Veći dug zahtjeva više novca za isplatu samog duga i još kamata.
Više novca zahtjeva više posla i rada. Neprirodno, više posla i rada znači više nepotrebnih roba i usluga.
Za razmjenu više roba i usluga, trebamo više novca.
Čisto, kratko i jasno, žalosno ali istinito, što više proizvodimo i što više novca stvaramo, manje vrijednosti i više duga posjedujemo.



Šta želimo od novca?
Šta očekujemo od novca?

Crom monetarni sistem je čista, jasna i razumljiva jednostavnost.
Crom alternativni platni sistem nije privatna kompanija.

Crom Time Bank pripada svim ljudima svijeta.