Oprashtanje

Pipi Langstrumpf

Buduća legenda
Poruka
31.793
Ponekad mislim da nasha srecha u zzivotu zavisi od nashe sposobnosti da oprostimo i sebi i drugima.
Shta je bilo najtezze da oprostite u zzivotu?
Koliko vam je trebalo vremena?
Do koje mere oprashtate? Ono da nema ni najmanje senke ili samo da se ne bakchete a ostane gorak ukus?
Shta je najkrupnija stvar koju je vama neko oprostio?
 
Na stanici u Kuli, pod vrlim suncem geta,
Zamolila me cura da zapali cigaru...
I sela je kraj mene i pitala dal smeta,
Al' moj upaljač ko zainat, bio je u kvaru!
Oprosti mi Katrin, možda više nema plin,
Moj upaljač uvek pali!
Oprosti mi Katrin kupljen je na pijaci,
Meni su ga takvog dali!
A debela je bila i slatka ko bonbona.
Odvedoh je u mali restoran s dobrom klopom...
Al' ukrala je čaše jer kradi beše sklona!
Predložih joj da dalje krene sa mnom jer sam lopov!
Oprosti mi Katrin kao krava luda si
A ja grozan kao Čečen!
Oprosti mi Katrin, usta su ti kao mlin,
Ostao sam nedorečen!
A njezin muž je hteo od nje da pravi čvarke,
I rekla je da beži od svog debelog muža...
...Ma nije rekla ništa, podrignula je samo,
"i pružila mi ruke kao sebe da mi pruža!"
Oprosti mi Katrin, možda nismo dobar tim:
Ti debela, ja bez para!
Oprosti mi Katrin, mislim da ti škodi dim!
Trči brzo kod lekara!
I nosila me ona sve do aviona.
Na rastanku me stegla i ranila me groždem...
I zvala me u jesen, i prase da ponesem,
Al' ja sam bio poznat kao Balašević Đorde!
Oprosti mi Katrin, sipao sam novi plin!
Moj upaljac opet pali!
Oprosti mi Katrin, kupljen je na pijaci,
Meni su ga takvog dali!
 
Ponekad mislim da nasha srecha u zzivotu zavisi od nashe sposobnosti da oprostimo i sebi i drugima.
Shta je bilo najtezze da oprostite u zzivotu?
Koliko vam je trebalo vremena?
Do koje mere oprashtate? Ono da nema ni najmanje senke ili samo da se ne bakchete a ostane gorak ukus?
Shta je najkrupnija stvar koju je vama neko oprostio?

Najteze mi je bilo da oprostim mami shto me je zayebala kad sam bio mali i zutu bombonu s ukusom limuna koju sam joj ostavio na chuvanje za posle zamenila narandzastom s ukusom narandze jer nije mogla da se suzdrzi da je ne posisa.Mislila da klinac nece provaliti kad se vrati s kupanja!Svojim zivotinskim nagonom za prozdrljivoshcu skrhala je u paran parchad veru jednog nevinog deteta u chistocu i nezimernu roditeljsku ljubav.Ipak nakon nekih dobrih 20-ak godina smogao sam snage da budem veci chovek i oprostim joj.Ljudski je prashtati.
Prashtam do razumne mere.Naravno da ostane gorak ukus jer shto ja da prashtam a njima da bude lepo?Nek se kaju i grize ih savest pa mi ne bi bilo tako mrsko.
Nishta toliko posebno strashno nisam priznao tako da nisu imali prilike da mi oproste.Ko prizna dduplo mu se dodaje,zato cuti i lazi,ali uverljivo!
 
:) Ja sam oprostila i prevaru i nasilje i lazzi.. posle mi je bilo mnogo lakshe, nisam o tome vishe razmishljala i nije me pogadjalo...
A meni je dete oprostilo shto sam joj pojela chokoladne bananice koje je dobila od dechka.
Mislim da mi je oprostila i krupnije stvari.
A dechko mi je oprostio shto sam ga jednom tukla...dvaput...:(
 
Jedne godine sam bila u Zzagubici...i vidim u ogradi jedne kuche ugradjen nadgrobni spomenik...i pomislim da je neki vlashki obichaj i pridjem, a tamo...Chovek podigao ZZIVIM roditeljima nadgrobni spomenik...isklesana u kamenu mrzznja da je ceo svet vidi i prochita i da se on svakog dana podseti da ne oprosti i ne zaboravi...uzzas....nikad se neche reshiti gorchine...
 
Ponekad mislim da nasha srecha u zzivotu zavisi od nashe sposobnosti da oprostimo i sebi i drugima.

Shta je bilo najtezze da oprostite u zzivotu? neiskrenost
Koliko vam je trebalo vremena? mnoooooogo
Do koje mere oprashtate? Ono da nema ni najmanje senke ili samo da se ne bakchete a ostane gorak ukus? kad oprostim, nema nikakve sjenke, ni gorkog ukusa...
Shta je najkrupnija stvar koju je vama neko oprostio? uf...nemam pojma, neke glupe svađe i grube riječi
 
Jedne godine sam bila u Zzagubici...i vidim u ogradi jedne kuche ugradjen nadgrobni spomenik...i pomislim da je neki vlashki obichaj i pridjem, a tamo...Chovek podigao ZZIVIM roditeljima nadgrobni spomenik...isklesana u kamenu mrzznja da je ceo svet vidi i prochita i da se on svakog dana podseti da ne oprosti i ne zaboravi...uzzas....nikad se neche reshiti gorchine...
Ko zna kakva ga je muka na to naterala.........
 
mene boli doope za oprastanje,a jos vise me boli dal ce mi neko nesto oprostiti
prihvatam odgovornost za sve sto uradim,ybg najveca glupost --kao,nisam znala sta radim
 

Back
Top