znate, mislim da razumem tu ljubav. automobil košta. nemam svoj automobil, ali sam sigurna da kada ga budem imala neću biti srećna da mi neko treska vratima, ponaša se bahato. često razmišljam kako mogu da spavaju oni kojima je auto na ulici, parkingu, a ne u garaži. da budem iskrena, da imam svoja kola, najsrećnija bih bila da su sa mnom u sobi.
ipak je to skupa i korisna igračka i što sam starija to više razumem vezanost. e sad, naravno, ima bolesnika, ali ne volim baš one koji su bahati. šta vam govori o muškarcu koji ne vodi računa o svom automobilu ili ženi koja ne vodi računa o kolima?
ja takvima ne bih ni olovku dala, a o srcu da ne govorim.