Činjenica je da Bukovski nije posebno vrijedan pisac, mada mu je poezija zaista bolji dio opusa, ali je njegovu vrijednost vidim na jedan drugi način.
Sa svojim psovačkim jezikom i skarednim temama u najpopularnijim romanima uvijek je bio intrigantan za mlade ljude, čak vrlo mlade, pubertetlije. Ljudi koji su se sa književnosti do tada uglavnom susretali kroz školsku lektiru, ubitačno dosadnu i unaprijed osuđenu na neprihvatanje zbog činjenice da se djeca s njom upoznaju kroz obrazovni aparat, pri susretu s Bukovskim prvi put uviđaju da ima i knjiga koje se bave nečim što njih zanima - masturbacijom i pubertetskim aknama.
A kad se nekome svidi Bukovski, koji nije ništa posebno, vjerovatno će se zainteresovati za Keruaka i ostale bitnike, koji su već nešto drugo, a onda više nije dalek put do ozbiljnije književnosti.
Sve u svemu, literaturu Bukovskog vidim kao značajnu za popularizaciju knjige, omogućavanje pristupa literaturi na neinstitucionalan način.