Actus purus
Zainteresovan član
- Poruka
- 166
Bit je sinonim sa sustinom, ove dve reci oznacavaju isti pojam. Biti u neko drugom kontekstu oznacava samo postojanje.
Dobro pitanje koje se javlja iz ovoga jeste koja je sustina biti biti? Covek jeste, ocigledna cinjenica, ali na koji nacin jeste, na koji nacin je njegovo bivstvovanje obelezeno njegovom biti?
Dekart je imao tu prvo stanviste. MIsliti, to znaci postojati. Sve dok covek misli on postoji, cak kada misli da ne misli, on u sustini opet misli. Mi prestajemo da mislimo kad umremo.
Misliti, tako covek jeste. Slobodna volja kao konstituent samoga misljenja jeste iza misljenja, samim tim i njegova osnova. Misliti, dakle svoju volju ispoljavati, dakle bitisati. Sloboda misljenja je nas nacin bitisanja, nalazenja u sutini, u celini, a misliti jeste bivstvovati.
Postavlja se pitanje, kako sagledati coveka? Kako postaviti pitanje, sta je covek? Kako doci do sustine samog coveka?
Pre svega, mora se staviti covek sam pred sebe. Mora se otelotvoriti, manifestovati sagledati sam sebe i tako se vratiti u sebe sa novom mislju o svom sopstvu. Misao jeste ono dijalekticko, ono sto kruzi, ono sta pokrecu protivrecnosti, sloboda i odredjenost.
Covek po sebi jeste pocetak sagledavanja, ali nije kraj. Tek kada svojom mislju obuhvati i sebe po sebi, on postaje za sebe. Covek za sebe se sad nalazi u celini. U celini koja je, naravno sveobuhvatna, on sagledava sebe kroz celinu.
Covek jeste samo kada je samosvestan, kada se misljenje odvoji od misljenja i postane za sebe, tek njegovim povratkom misljenje misljenja postaje za sebe. Covek u celini, samosvesno i sa misljenu za sebe jeste. Na koji nacin? Na nacin koji jedini jeste, slobodom volje i samosvestscu, putem misljenja, dijalektickom odredjenosti.
"Na koji nacin covek jeste?" je glavno pitanje i treba se potruditi radi dolazenja do dgovora. Gore su vec data dva dogovora, ali ima jos mogucnosti za dosezanjem prave solucije.
Dobro pitanje koje se javlja iz ovoga jeste koja je sustina biti biti? Covek jeste, ocigledna cinjenica, ali na koji nacin jeste, na koji nacin je njegovo bivstvovanje obelezeno njegovom biti?
Dekart je imao tu prvo stanviste. MIsliti, to znaci postojati. Sve dok covek misli on postoji, cak kada misli da ne misli, on u sustini opet misli. Mi prestajemo da mislimo kad umremo.
Misliti, tako covek jeste. Slobodna volja kao konstituent samoga misljenja jeste iza misljenja, samim tim i njegova osnova. Misliti, dakle svoju volju ispoljavati, dakle bitisati. Sloboda misljenja je nas nacin bitisanja, nalazenja u sutini, u celini, a misliti jeste bivstvovati.
Postavlja se pitanje, kako sagledati coveka? Kako postaviti pitanje, sta je covek? Kako doci do sustine samog coveka?
Pre svega, mora se staviti covek sam pred sebe. Mora se otelotvoriti, manifestovati sagledati sam sebe i tako se vratiti u sebe sa novom mislju o svom sopstvu. Misao jeste ono dijalekticko, ono sto kruzi, ono sta pokrecu protivrecnosti, sloboda i odredjenost.
Covek po sebi jeste pocetak sagledavanja, ali nije kraj. Tek kada svojom mislju obuhvati i sebe po sebi, on postaje za sebe. Covek za sebe se sad nalazi u celini. U celini koja je, naravno sveobuhvatna, on sagledava sebe kroz celinu.
Covek jeste samo kada je samosvestan, kada se misljenje odvoji od misljenja i postane za sebe, tek njegovim povratkom misljenje misljenja postaje za sebe. Covek u celini, samosvesno i sa misljenu za sebe jeste. Na koji nacin? Na nacin koji jedini jeste, slobodom volje i samosvestscu, putem misljenja, dijalektickom odredjenosti.
"Na koji nacin covek jeste?" je glavno pitanje i treba se potruditi radi dolazenja do dgovora. Gore su vec data dva dogovora, ali ima jos mogucnosti za dosezanjem prave solucije.
Tvoj konačan stav! Jeeaah... vaskrsli Diogene... tebi kličemo, tebe čekamo i tebi se nadamo... sve ove godine... pardon, Šopenhauere... duboki!
. Sve svoje zakljucke doneo sam relativno sam uz citanje odredjenih nefilozofskih knjiga. Duboka filozofija mene predstavlja opterecenje jer realno mahom se sve vrti u krug.
