Q. in perpetuum hibernum
Stara legenda
- Poruka
- 87.974
5. oktobra 1592. godine kotorski biskup Hijerominus Ruska izvještava Vatikan 5. oktobra 1592. godine:
"U cijeloj biskupiji ima šest paroha, od kojih trojica vrše pravoslavne obrede, ne priznaju prvjenstvo toj Svetoj stolici niti rimskom Papi, već kupuju crkvene činove od rašanskog episkopa na Cetinju, pogrešan stav imaju u pogledu ishodišta Duha Svetoga, poriču postojanje čistilišta, a taj narod prihvata iste one vjerske zablude na koje sam ja veoma često u svojim besjedama i opomenama upozoravao da napuste zablude, da priznaju istinu, i da poštuju neprikosnovenu Rimsku crkvu, kao majku i učiteljicu svih crkava."
Ovdje rašanski nikako nije 'pravoslavni', zar ne?
Kotorski biskup 1608. godine izvještava Kuriju:
Kotorski grad, nekad zvan Askrivijum pod vlašću Venecijanaca opkoljen sa svih strana Turcima i Rašanima
Isti piše Vatikanu 5. septembra 1614. godine:
"Broj onih koji primaju Sveto Pričešće u gradu je oko 1.600. U utvrđenju u Perastu oko 1.200. U okolnim selima živi 500 Rašana tj. Srba, a onih koji žive na teritoriji biskupije ima više od 6.000."
Zadarski nadbiskup Otavijan Garzador 17. Decembra 1624. godine izvještava o kanonskoj poseti Boki kotorskoj. Piše kako su mu pravoslavni Srbi od Kotora do Budve odali veliko poštovanje, kako je posjetio srpski manastir svete Marije, kako je jedan katolički sveštenik iz Paštrovića preveo 25 srpskih porodica na katoličanstvo, kako je Kotor "sa svih strana okružen Srbima šizmatcima", dok su Krtole i mnoga druga sela "naseljena Srbima, koji su najvećim dijelom šizmatici".
Znači bilo je i pravovjernih (čitaj: katoličkih) Srba u Boki kotorskoj početkom 17. vijeka.
Izvještaj opata Paskvalija od 5. juna 1627. godine:
"U Luštici, Krtolama i Lješevićima ima oko 300 pravoslavnih Srba. Njima služe 4 njihova sveštenika. Kada kotorski biskup dolazi kod njih, oni ga dobro primaju, ali čim ode, peru oltare na kojima je služio i pozivaju njihovog pravoslavnog vladiku da ih ponovo osveti. Ukoliko bi primili rimokatoličku vjeru pomenuti narod i sveštenici, to isto bi, vjerovatno, učinilo i preko 2.000 pravoslavnih Srba u Župi grbaljskoj."
1638. godine Frančesko de Leonardis zapisuje da se za pravoslavne Srbe u Paštrovićima, Crnoj Gori, Ljuštici, Krtolama, Lješevićima, Župi i Majinama liturgija služi "na srpskom jeziku".
Katolički misionar Frančesko de Leonardis javlja 1642. godine da je bio na Cetinju i kaže da "tamošnji narod i crkva slave svetog Uroša, kralja srpskoga."
1643. godine katolički misionar Đovani Paskvali bilježi za Svetu kongregaciju za propagandu vjere:
"U Crnoj Gori žive Srbi šizmatici i jeretici. Ima ih oko 7.000 duša."
Za onog ko ne razumije, ovdje piše da su Srbi u Crnoj Gori pravoslavci i muslimani.
25. marta 1695. godine Kotorski biskup izvještava Rimsku kuriju:
"Osim rečenih 14 sela ima još tri, naime, Luštica, Krtole i Lješevići, koji čine oko 1.500 duša, od kojih su oko 1.200 pravoslavni Rašani koji imaju parohe tu rođene, koji samo utoliko poznaju pravilnik što vrše obrede prema pravilima koje je izdao papa Klement VIII;"
"U cijeloj biskupiji ima šest paroha, od kojih trojica vrše pravoslavne obrede, ne priznaju prvjenstvo toj Svetoj stolici niti rimskom Papi, već kupuju crkvene činove od rašanskog episkopa na Cetinju, pogrešan stav imaju u pogledu ishodišta Duha Svetoga, poriču postojanje čistilišta, a taj narod prihvata iste one vjerske zablude na koje sam ja veoma često u svojim besjedama i opomenama upozoravao da napuste zablude, da priznaju istinu, i da poštuju neprikosnovenu Rimsku crkvu, kao majku i učiteljicu svih crkava."
Ovdje rašanski nikako nije 'pravoslavni', zar ne?
Kotorski biskup 1608. godine izvještava Kuriju:
Kotorski grad, nekad zvan Askrivijum pod vlašću Venecijanaca opkoljen sa svih strana Turcima i Rašanima
Isti piše Vatikanu 5. septembra 1614. godine:
"Broj onih koji primaju Sveto Pričešće u gradu je oko 1.600. U utvrđenju u Perastu oko 1.200. U okolnim selima živi 500 Rašana tj. Srba, a onih koji žive na teritoriji biskupije ima više od 6.000."
Zadarski nadbiskup Otavijan Garzador 17. Decembra 1624. godine izvještava o kanonskoj poseti Boki kotorskoj. Piše kako su mu pravoslavni Srbi od Kotora do Budve odali veliko poštovanje, kako je posjetio srpski manastir svete Marije, kako je jedan katolički sveštenik iz Paštrovića preveo 25 srpskih porodica na katoličanstvo, kako je Kotor "sa svih strana okružen Srbima šizmatcima", dok su Krtole i mnoga druga sela "naseljena Srbima, koji su najvećim dijelom šizmatici".
Znači bilo je i pravovjernih (čitaj: katoličkih) Srba u Boki kotorskoj početkom 17. vijeka.
Izvještaj opata Paskvalija od 5. juna 1627. godine:
"U Luštici, Krtolama i Lješevićima ima oko 300 pravoslavnih Srba. Njima služe 4 njihova sveštenika. Kada kotorski biskup dolazi kod njih, oni ga dobro primaju, ali čim ode, peru oltare na kojima je služio i pozivaju njihovog pravoslavnog vladiku da ih ponovo osveti. Ukoliko bi primili rimokatoličku vjeru pomenuti narod i sveštenici, to isto bi, vjerovatno, učinilo i preko 2.000 pravoslavnih Srba u Župi grbaljskoj."
1638. godine Frančesko de Leonardis zapisuje da se za pravoslavne Srbe u Paštrovićima, Crnoj Gori, Ljuštici, Krtolama, Lješevićima, Župi i Majinama liturgija služi "na srpskom jeziku".
Katolički misionar Frančesko de Leonardis javlja 1642. godine da je bio na Cetinju i kaže da "tamošnji narod i crkva slave svetog Uroša, kralja srpskoga."
1643. godine katolički misionar Đovani Paskvali bilježi za Svetu kongregaciju za propagandu vjere:
"U Crnoj Gori žive Srbi šizmatici i jeretici. Ima ih oko 7.000 duša."
Za onog ko ne razumije, ovdje piše da su Srbi u Crnoj Gori pravoslavci i muslimani.
25. marta 1695. godine Kotorski biskup izvještava Rimsku kuriju:
"Osim rečenih 14 sela ima još tri, naime, Luštica, Krtole i Lješevići, koji čine oko 1.500 duša, od kojih su oko 1.200 pravoslavni Rašani koji imaju parohe tu rođene, koji samo utoliko poznaju pravilnik što vrše obrede prema pravilima koje je izdao papa Klement VIII;"
Poslednja izmena:
