Srećice, prelepa je keruša. Pametne oke i lepa izdužena njuška. Svaka čast.Samo radi sa njom bilo šta: vozi bicikl,idi u kupovinu, idi na reku, plažu,trčite,šetajte,pričajte,kuvajte,prostirite veš. Bukvalno sve smo nas tri devojke radile zajedno (Maza, naša ćerka Milica i ja).Normalno i muž i sin su sa njom radili sve muške poslove. Rezultat je: Maza je apsolutno socijalizovana u kuči i van nje a Milica sve zna da radi od kuvanja pa dalje i sve tri smo jako bliske i vezane jedna za drugu. O toj organizaciji sam pričala, o kvalitetno provedenom vremenu sa ukučanima pa i sa kućnim ljubimcem jer je i on našom odlukom postao član porodice. Na ovaj način smo očuvali i Mašu a sada i Meša (mali NO star 6 meseci). Kada je Maša rodjena (prvo leglo), deca nisu dala da je prodamo mada je za nju nudjeno svašta i mnogo para. Da smo je prodali, kao ostale, završila bi ko zna gde i u kakvim uslovima (bar oni lovci koji su dolazili kod nas su govorili o psima kao o sredstvu za rad, malo vode,malo hrane i box do sledećeg lova). Nemojte pogrešno da me shvatite, nisu svi lovci takvi, kao ni vlasnici pasa, ali znam da smo Milica i ja otplakale svako štene koje je otišlo od kuće zbog tih njihovih priča. I onda deca nisu dala Mašu (koja je bila jedina devojčica), presretali ljude na kapiji i govorili da su svi štenci prodati,isto to govorili telefonom, odbili staforda (tada popularan pas), raskukali se stežući stene u naručju i tako Maša ostade. Hvala bogu. Sve se može iz dobru organizaciju i cela porodica zajedno se dogovara o svemu uključujući i kućne ljubimce.