Sta raditi u Beogradu kada si sam

Aquavald

Početnik
Poruka
14
Imam 30 godina i doselio sam se iz Crne Gore u Beogradu pre nekoliko meseci. Trenutno sam na drugoj godini na jednim od fakulteta za informatiku. Moram priznati da su sve kolege mladje od mene po 10 i vise godina i ni sa kim od njih nisam blizak, kao ni sa koleginicama. Oni se medjusobno druze, pozivaju se na zajednicke rodjendane, zurke, izlaske. Mene niko od njih ne zove. Ne mogu da ih krivim zbog toga jer razlika u godinama medju nama je ipak ne tako mala a oni misle da su za mene klinci. Ja ovde u Beogradu nemam nikog od prijatelja i nemam sa kim da izadjem ni preko dana a da ne govorimo uvece. U naselju u kome sam se doselio nisam jos uspostavio nikakve kontakte a ni u ulazu u kome zivim nisam se ni sa kim zblizio jer su sve stariji ljudi. Poceo sam da koristim i Facebook da bih upoznao neku devojku ali vidim da uvek kada hoces da uspostavis nesto vise od prijateljstva sa nekom od njih one to izbegavaju, sve bi one nesto da se samo zezaju preko Facebook-a i izigravaju nedostupnost. One koje najbolje izgledaju nisu nikad dostupne na chat. Muka mi je vise od tog Facebook-a i laznog morala. Osecam se usamljeno i ne znam sta da radim. Ako neko od vas ima resenje neka kaze.:cry:
 
30 godina a tek druga godina. :lol:
Pa uci covece. :lol:
Promeni pristup i spiku ova ti nista ne valja, niko ne zeli da se druzi sa luzerima. ;)
One zele da se raduju, vesele, provode, uzivaju, dozivljavaju neke interesantne avanture a ne da slusaju kukumavke. :p
 
Poslednja izmena:
Imam 30 godina i doselio sam se iz Crne Gore u Beogradu pre nekoliko meseci. Trenutno sam na drugoj godini na jednim od fakulteta za informatiku. Moram priznati da su sve kolege mladje od mene po 10 i vise godina i ni sa kim od njih nisam blizak, kao ni sa koleginicama. Oni se medjusobno druze, pozivaju se na zajednicke rodjendane, zurke, izlaske. Mene niko od njih ne zove. Ne mogu da ih krivim zbog toga jer razlika u godinama medju nama je ipak ne tako mala a oni misle da su za mene klinci. Ja ovde u Beogradu nemam nikog od prijatelja i nemam sa kim da izadjem ni preko dana a da ne govorimo uvece. U naselju u kome sam se doselio nisam jos uspostavio nikakve kontakte a ni u ulazu u kome zivim nisam se ni sa kim zblizio jer su sve stariji ljudi. Poceo sam da koristim i Facebook da bih upoznao neku devojku ali vidim da uvek kada hoces da uspostavis nesto vise od prijateljstva sa nekom od njih one to izbegavaju, sve bi one nesto da se samo zezaju preko Facebook-a i izigravaju nedostupnost. One koje najbolje izgledaju nisu nikad dostupne na chat. Muka mi je vise od tog Facebook-a i laznog morala. Osecam se usamljeno i ne znam sta da radim. Ako neko od vas ima resenje neka kaze.:cry:
Znači koji užas. Prvo napišeš kako nemaš ni kučeta ni mačeta, kako kolege neće da te zovu na žurke, a onda ideš na fejsbuk da "upoznaš devojku" koja zbriše kad vidi da hoćeš "nešto više od prijateljstva" :roll:

Pa šta fali prijateljstvu?! Neko u tvojoj sitaciji ne bi trebao da sitničari oko toga šta je značio onaj smajli ili ona poruka :roll: već da prihvati svako prijateljstvo koje mu se nudi, a ne da po kalupu podeliš ortake na "ortake" i potencijalne devojke..... naravno, po polu :roll:
 

Back
Top