Izgradjeno okruženje treba da omogući svakom pojedincu da se razvija kao ličnost. Zato, izgradjeno okruženje , uključujući sve elemente i komponente treba da bude dizajnirano tako da svima omogući pristup u najrazličitijim segmentima : kulturi, prostoru, komunikacijama , uslugama , ekonomiji , ravnopravnom učešću i slično. Osoba sa invaliditetom je integralan čovjek , kao umno, osjećajno, socijalno i duhovno biće bez obzira na postojanje fizičkih ili psihičkih nedostataka ili ograničenja. Svaka osoba sa invaliditetom ima dijagnozu koja je obilježava i čini je različitom od drugih tzv. »zdravih ljudi«, koji su većina . Invalididet znači nedostatak ili gubitak (potpun ili djelimičan) ili oštećenje funkcije tjelesnog organa ili nekog drugog čula (vida, sluha, ukusa, mirisa i sl). Svaka osoba sa invaliditetom je specifična po stepenu oštećanja , ali sve njih povezuju teškoće koje nose suočavajući se sa životom , a posebno ga čine težim prezir i omalovažavanje ili doživljavanje diskriminacije. Osobe sa invaliditetom su osobe koje imaju dugoročna fizička, mentalna, intelektualna ili senzorna oštećenja koja u sadejstvu sa različitim barijerama mogu otežati puno i efektivno učešće ovih osoba u društvu, na osnovu jednakosti sa drugima. Osoba sa invaliditetom ima svuda u svijetu i u svim segmentima društva . Broj osoba sa invaliditetom u svijetu je velik i neprestano raste, a u ranijem periodu ove osobe su bile diskriminisane i izolovane od društvenog zivota i društvenih aktivnosti. Stoga je Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba sa invaliditetom novog kvaliteta u podizanju ljudske svijesti i ohrabrivanja osoba sa invaliditetom da je dug put trnovite borbe za dostojanstvo života urodio plodom.Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba sa invaliditetom pokreće duh pravde, slobode, mira, pažnje i brige u cilju očuvanja i unapredjenja čovječnosti kod čovjeka. Razmišljajući, u opštem pravnom smislu, ova konvencija oslanja se na opštu Deklaraciju o ljudskim pravima i označava civilizacijski prag uma i srca i cilj joj je da označi prekratnicu u odnosu društva i države prema svakoj osobi sa invaliditetom. Svaka država potpisnica Deklaracije , preuzima brIgu i obavezu o osobi sa invaliditetom,počev od medicinske, rehabilitacione , obrazovne do uključivanja u proces rada i sl. Donošenjem drugih zakonskih regulativa , njihovom pripremom i primjenom država je obavezna da učestvuje u svim navedenim segmentima, nakon čega će se osobe sa invaliditetom potruditi da se ,podjednako kao i svi drugi pojedinci u društvu , na neki način oduže državi za ukazano povjerenje. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba sa invaliditetom veliki je doprinos pozitivnoj diskriminaciji koja omogućava različitost, kako bi svako dobio jednaku šansu da bude »srećan« pojedinac u harmoniji sa ljudima. Konvencija UN o pravima osoba sa invaliditetom u svojoj konačnoj verziji ima 50 članova koji tretiraju sveobuhvatna prava, medju kojima je i mobilnost kao ljudsko pravo koje se posebno razmatra u pojedinim članovima. Konvencija odredjuje pristupačnost osoba sa invaliditetom koje imaju pravo na nezavisno življenje i potpuno učestvovanje u svim područjima života države. Svaka država, potpisnica ove Konvencije, preuzima na sebe odgovornost i obavezu da osigura osobama sa invaliditetom pristup na ravnopravnoj osnovi, izgradjenom okruženju, prevozu, informacijama i komunikacijama, tehnologiji te ostaloj opremi, prostorima i uslugama namijenjenih javnosti, kako u urbanim , tako i u ruralnim područjima. Rampa je elemenat za savladjivanje visinskih razlika za osobe sa invaliditetom i koristi se kao elemenat pristupačnosti do visine od 120 cm u unutrašnjem i spoljašnjem prostoru.
***** tekst je preuzet sa sajta http// www.posebnepotrebecovjeka.blogger.ba
***** tekst je preuzet sa sajta http// www.posebnepotrebecovjeka.blogger.ba