"Srpski" vojvoda Đurađ piše pismo 1642., nije znao da je Srbin, svašta!

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Keća Pontin

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
373
"da bi Laških sinov ne bilo, puste bi Kraine bile ..."



Iz knjige koju su potpisala 3 srpska doktora istorijskih nauka: Radovan Samardžić, Rajko Veselinović i Toma Popović, poštena knjiga, ali naravno, strogo zabranjena za širu srpsku javnost, Srbima kao naciji ne daje se na uvid istorija, već im se daju svetosavske bajke.



U knjizi srpski istoričari kažu da su 1636. godine postojali u hrvatskoj Krajini privilegovani i neprivilegovani "Srbi", oni pošteno navode što je u originalnom dokumentu, u kom vidimo da se radi samo o fantomskim "Srbima", riječ je naravno o jednom drugom narodu. Naravno, te 1636. godine nikakvi Srbi u Hrvatskoj nijesu postojali.


privilegiatiwalachi1va4.jpg
privilegiatiwalachi2sd5.jpg


Dakle, radilo se, ne o privilegovanim i neprivilegovanim Srbima, već o privilegovanim i neprivilegovanim Vlasima, to jest u IZVORU se nazivaju Privilegiati Valachi i Priuati Valachi.

Vlaški Vojvoda Đurđe godine 1642. odgovara zagrebačkom biskupu na jedan njegov zahtjev. Srpski istoričari kažu za njega i za krajiške pravoslavce da su Srbi, međutim sam Vojvoda Đurđe ne misli tako već odgovara zagrebačkom biskupu:
"da bi Laških sinov ne bilo, puste bi Kraine bile, nego se s nimi Kraine brane i podpiraju i oni su kakti jedan čit. I to dobro znate vaše gospodstvo, da smo jedna bratia, da oni ne mogu prez nas živi biti, kako ti ni mi prez nih.
Tako nemoite nas bantuvati ni burkati Kraine med sobom"
Dalje Vojvoda kaže:
"ja ne možem kraine deržati ar se ona hoće zadovoljiti i fantiti"

To su dakle ti srpski preci zapadno od Drine, koji sami sebe nijesu smatrali Srbima, već Vlasima!

I u ovom IZVORU vidimo da tada nema, naravno, nikakvih Srba u Ugarskoj, u Krajini, nikakvi Srbi nijesu bili izbjegli u državu Ugarsku, u hrvatske krajeve, radi se o pravoslavnim Vlasima, koje je Vuk Karadžić u 19. vijeku proglasio, ćiribu-ćiriba, za Srbe, jednim potezom pera u njegovom tekstu SRBI, SVI I SVUDA!
 
55. KRAJIŠNICI SE BORE PROTIV BISKUPSKE ŽIROVINE

„Pismo Đurđa, vojvode i suca ”svih vlaških sinova„ u Ivanićkoj kapetaniji, 5. X. 1642. zagrebačkom biskupu Benediktu Vinkoviću, koji je od Predavača - kmetova katoličke vjere, prebjeglih s turskog područja i nastanjenih u toj kapetaniji - zahtijevao da mu plaćaju žirovinu u novcu ili naturi.
(R. Lopašić, Spomenici Hrvatske Krajine II, 1885, str. 261.)

”Illustrissime ac reverendissime domine!

Prijel sem list v. gospodstva, u kojem pišete, vaše gospodstvo, zaradi Predavec, da bi oni vašemu gospodstvu žirovinu penezi plaćali ali desetem. A toga nigdar nije bilo, niti se može posvedočiti, da bi oni ali koji drugi plaćali kakovum takovum plaćum, nego da su mirovno i slobodno žirili i pasli oni i drugi ostali. I je tomu okolo pet deset let, kako smo se v kršćansku zemlju naselili i nastanili u tu šumu, u živu šumu, u strahotnom vremenu, tako nemojte nas, vaše g., proganjati.

A kade vaše gospodstvo pišete, da bi oni bili ono tretije godišće dare obećali, tako oni nisu pasli, nisu ga dali, ar toga nijedna krajina počinjati nigda ne će, da bi laški (vlaški) sini biskupom i svetomu Štefanu kralju kakovum tlakom služili, ar raz prez toga dosta imaju laški sini u Ivanećki krajine tlačiti generalu i njega svetlosti krajine stražum u dne i u noći; k tomu zibke zibljući i braneći od neprijatelja vere katoličanske, i druge ostale straže odbavljajući, kako v. gospodstva podložnici ne čine, kako laški sini straže i brane.

Tako prosimo i molimo v. gos. plemenitoga gospodstva, kako našega mil. gospodina, da bi nas vaše g. ne bi bantuvalo (uznemiravalo), i da ne bi bilo burkanja (svađa) med krajinom, nego da bi mirovno žirili i prebivali, kako su i za drugeh gospode biskupov preminućeh žirili i prebivali u mirovnosti i u (v)seh drugeh ostale, ar, gospodine visoko plemeniti, da bi laških sinov ne bilo, puste bi krajine bile, nego se š njimi krajine brane i potpiraju i oni su kakoti jedan (š)ćit.

I to dobro znate, vaše gospodstvo, da smo jedna bratja, da oni ne mogu prez nas živi biti, kakoti ni mi med sobu. Tulikajše tužimo se vsi jedinjeni zakonom, v. g. učinili povernuti ili isplatiti one kermce okolu sedam, tako da bi se krajina ne burkala med sobu, ar ja ne možem krajine deržati, ar se ona hoće zadovoljiti i fantiti (osvetiti).

Datum in capella s. Stefani protomartyris in Graberye, die vero 5 octobris 1642. Vašeg gospodstva ponizan sluga Gjuraj, vojvoda i sudac vsih laških sinov Ivanićke pokrajine.„
Dr. Jaroslav Šidak, ”Historijska čitanka za hrvatsku povijest„, 1952, str. 137-138.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top