Da pričamo malo o dodiru pošto smo o osmehu, kako i drugim mogucim preduslovima za srecu, iscrpli sve reči.
Dodir...Da li ste razmišljali koliku on ulogu igra u odrzavanju emotivne stabilnosti...
I da njegov nedostatak...lose utiče na naše psihičko stanje i pojačanu agresivnost...
Ukoliko nemamo partnera koji voli i jos uvek želi da nas dodiruje...ko nas još dodiruje ?
Da li nekada prodju dani i nedelje(možda meseci) da nas niko ne dotakne..
Prolazimo pored milih nam i dragih ljudi i oni pokraj nas, ali nema međusobnog kontakta pri komunikaciji; nema stiska
ruke, tapšanja po ramenu, spontanog dodira, neke masaze...ili tek zagrljaja...
Koliko često ste nekog dodirnuli,ili to bili; danas na primer, ili juče...?
Životinje se s druge strane stalno dodiruju, igraju...imaju taj kontakt...
Koliko je nama kao emotivnijim i psihički tananijim bićima dodir potreban
... koliko ga imamo, još bitnije...koliko ga dajemo ?