- Poruka
- 6.213
Beograd -- Savetnik tehničkog premijera Srbije Aleksandar Simić izjavio je da je SSP pravno nepostojeći posao, jer nema saglasnosti volja između ugovornih strana.
On je naveo da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, kao takav, ne može ni da dođe na ratifikaciju u Narodnu skupštinu. "Nešto što pravno ne postoji ne može da se stavi na dnevni red parlamenta i da se o njemu raspravlja", rekao je Simić, jedan od autora pravne analize SSP-a koju je objavila DSS.
"SSP, u ovom obliku i u ovoj fazi usvajanja, ne bi mogao ni da se poništi, jer ne postoji i nema elementarne pretpostavke za postojanje ugovora - saglasnosti volja ugovornih strana", smatra Simić.
On je za Novosti kazao da saglasnost volja ugovornih strana ne postoji "zbog toga što predstavnici Srbije smatraju da se SSP odnosi na celu državu, iako se ne primenjuje na Kosovu, a 20 zemalja EU, koje su priznale nezavisno Kosovo, smatraju da se SSP odnosi na državu Srbiju u čijem sastavu nije Kosovo".
"Dakle, ne postoji saglasnost volja o tome koje su to strane ugovora i šta one predstavljaju: mi smatramo da je Srbija predstavljena u celoj svojoj teritoriji definisanoj Poveljom UN i Ustavom, a 20 zemalja EU smatra da je Srbija država bez Kosova i Metohije", rekao je Simić.
Prema njegovim rečima, član 135 SSP-a, koji se poziva na Rezoluciju 1244 kada je reč o statusu Kosova, "nije bio sporan sve do proglašenja nezavisnog Kosova i njegovog priznanja od strane 20 zemalja EU".
"Sada je sporan, jer u članu 135 piše da se SSP ne primenjuje na Kosovu, koje je pod međunarodnom upravom po Rezoluciji 1244, ali i da se 'ne dovodi u pitanje sadašnji status Kosova...' U međuvremenu, 18 država EU priznalo je nezavisno Kosovo, i to je za njih, dakle - sadašnji status. Zato nema saglasnosti volja, siguran sam da je Đelić prilikom potpisivanja SSP-a smatrao da KiM nije nezavisno. Zato je pravna analiza pokazala da SSP, u stvari, ne postoji", kazao je Simić.
Na pitanje smatra li da bi se prekršilo pravo ako bi se SSP stavio na ratifikaciju, Simić je odgovorio da bi, "u tom slučaju, Srbija priznala da je SSP jasan i da su volje svih strana ugovornica jednake, te da je saglasna sa 20 država EU da taj dokument definiše Srbiju bez Kosova".
"U tom slučaju, onaj ko bi glasao za ratifikaciju SSP-a najgrublje bi prekršio suštinske odredbe Ustava koje se odnose na zaštitu teritorijalne celovitosti države", rekao je Simić i ukazao da bi "to bilo najteže krivično delo - gruba povreda Ustava, to jest, celovitosti Srbije".
Simić je kazao da iz analize proizilazi da bi Srbija morala da krši SSP, ako bi poštovala svoj ustav.
"Jedna od vodećih ideja SSP-a je i regionalna saradnja. Da bi Srbija poštovala SSP, morala bi da sarađuje i sa svim nezavisnim državama u regionu, pa i sa Kosovom, prema shvatanju 20 zemalja EU koje su priznale tu državu. A, ako sarađuje sa nezavisnim Kosovom, kršila bi suštinsku odredbu svog ustava", zaključio je Simić.
On je naveo da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, kao takav, ne može ni da dođe na ratifikaciju u Narodnu skupštinu. "Nešto što pravno ne postoji ne može da se stavi na dnevni red parlamenta i da se o njemu raspravlja", rekao je Simić, jedan od autora pravne analize SSP-a koju je objavila DSS.
"SSP, u ovom obliku i u ovoj fazi usvajanja, ne bi mogao ni da se poništi, jer ne postoji i nema elementarne pretpostavke za postojanje ugovora - saglasnosti volja ugovornih strana", smatra Simić.
On je za Novosti kazao da saglasnost volja ugovornih strana ne postoji "zbog toga što predstavnici Srbije smatraju da se SSP odnosi na celu državu, iako se ne primenjuje na Kosovu, a 20 zemalja EU, koje su priznale nezavisno Kosovo, smatraju da se SSP odnosi na državu Srbiju u čijem sastavu nije Kosovo".
"Dakle, ne postoji saglasnost volja o tome koje su to strane ugovora i šta one predstavljaju: mi smatramo da je Srbija predstavljena u celoj svojoj teritoriji definisanoj Poveljom UN i Ustavom, a 20 zemalja EU smatra da je Srbija država bez Kosova i Metohije", rekao je Simić.
Prema njegovim rečima, član 135 SSP-a, koji se poziva na Rezoluciju 1244 kada je reč o statusu Kosova, "nije bio sporan sve do proglašenja nezavisnog Kosova i njegovog priznanja od strane 20 zemalja EU".
"Sada je sporan, jer u članu 135 piše da se SSP ne primenjuje na Kosovu, koje je pod međunarodnom upravom po Rezoluciji 1244, ali i da se 'ne dovodi u pitanje sadašnji status Kosova...' U međuvremenu, 18 država EU priznalo je nezavisno Kosovo, i to je za njih, dakle - sadašnji status. Zato nema saglasnosti volja, siguran sam da je Đelić prilikom potpisivanja SSP-a smatrao da KiM nije nezavisno. Zato je pravna analiza pokazala da SSP, u stvari, ne postoji", kazao je Simić.
Na pitanje smatra li da bi se prekršilo pravo ako bi se SSP stavio na ratifikaciju, Simić je odgovorio da bi, "u tom slučaju, Srbija priznala da je SSP jasan i da su volje svih strana ugovornica jednake, te da je saglasna sa 20 država EU da taj dokument definiše Srbiju bez Kosova".
"U tom slučaju, onaj ko bi glasao za ratifikaciju SSP-a najgrublje bi prekršio suštinske odredbe Ustava koje se odnose na zaštitu teritorijalne celovitosti države", rekao je Simić i ukazao da bi "to bilo najteže krivično delo - gruba povreda Ustava, to jest, celovitosti Srbije".
Simić je kazao da iz analize proizilazi da bi Srbija morala da krši SSP, ako bi poštovala svoj ustav.
"Jedna od vodećih ideja SSP-a je i regionalna saradnja. Da bi Srbija poštovala SSP, morala bi da sarađuje i sa svim nezavisnim državama u regionu, pa i sa Kosovom, prema shvatanju 20 zemalja EU koje su priznale tu državu. A, ako sarađuje sa nezavisnim Kosovom, kršila bi suštinsku odredbu svog ustava", zaključio je Simić.