Ne u dvadesetim, to je rano i za nju, ali ona nema izbora, ako nije spremna da se odrekne materinstva - što je okrutno tražiti od žene. Drugo su žene koje same ne žele decu, to je njihova odluka. Što se tiče muškaraca, njima je, u velikom broju, jedini opravdan razlog za žrnidbu želja da imaju porodicu, što, naravno, podrazumeva decu, inače su par, a ne porodica. Ona nije obavezna da ispunjava njegove životne planove, kao ni on njene, i ako ne mogu da nađu neko zajedničko rešenje, biće razlaza, to je jasno kao dan! Ne treba njega osuđivati ako nije spreman za očinstvo tako rano, ali ni nju, što želi decu u životu. To je nesrećan sticaj okolnosti, i svako mora tražiti najbolje rešenje za sebe. Ako se ona odrekne materinstva, da li joj neko garantuje da će on ostati sa njom? I da li neko garantuje da ona neće celog života njega kriviti za to što nema dece?