godisnjica mature...

ariela

Aktivan član
Poruka
1.483
Meni je sutra godislnjica mature...kao i svaka dama necu reci koliko je godina prosla al ima...ima od tog doba jedno vreme za koje smatram da je mozda nemoguce pronaci svoje drugare iz skole...Sve nas je zivot odveo ko zna gde i tu se nista ne moze uciniti...Naravno od svih svoji drugara najvise bi volela da vidim svoju simpatiju iz skole, jednog divnog momka koji mi je ulepsao to vreme...Sve je ostalo samo na gledanju, na prozivljavanju onog sto se desilo tog skolskog dana i cekanju novog...maturska noc bila je nase poslednje vidjenje...On je otisao u Ameriku, ja sam isto otisla negde i tako se eto nismo ni videli ni culi do sada...Ponesena tim secanjem poslala sam mu na adresu gde mu i sad zive roditelji koliko znam, jednu lepu cestitku u kome ga podsecam na nas jubilej i na nase poslednje vidjenje...U njoj sam napisala moju int adresu i evo me ko neka klinka nadam se da ce mi odgovoriti...Mozda i nece...nema veze...ali priznajem da mi je lep osecaj oziveti sve te uspomene i nadati se da ce doci par recenica...Da li vam se svidja to sto sam uradila? Treba li da oziivim malo secanje ili da ostavim sve kako je bilo? Secate li se vi vase simpatije i biste li je potrazili nekada?
 
Bogami, Ariela, ti si baš odlučna ž(M)enska! :lol:
Ja ti želim lepo viđenje sa starim drugom i još lepšu priču koju imate jedno drugom da ispričate...
BTW- ja sa mužem idem na godišnjice mature...bem ti život! Ni tu nisam pobegla daleko...:mrgreen:

P.S. Na prošlogodišnjoj proslavi mature (neću reći koje!:mrgreen:) bila najbolja riba.Bez lažne skromnosti. Ovaj moj nesretnik bio jako ponosan...:lol:
 
Meni je sutra godislnjica mature...kao i svaka dama necu reci koliko je godina prosla al ima...ima od tog doba jedno vreme za koje smatram da je mozda nemoguce pronaci svoje drugare iz skole...Sve nas je zivot odveo ko zna gde i tu se nista ne moze uciniti...Naravno od svih svoji drugara najvise bi volela da vidim svoju simpatiju iz skole, jednog divnog momka koji mi je ulepsao to vreme...Sve je ostalo samo na gledanju, na prozivljavanju onog sto se desilo tog skolskog dana i cekanju novog...maturska noc bila je nase poslednje vidjenje...On je otisao u Ameriku, ja sam isto otisla negde i tako se eto nismo ni videli ni culi do sada...Ponesena tim secanjem poslala sam mu na adresu gde mu i sad zive roditelji koliko znam, jednu lepu cestitku u kome ga podsecam na nas jubilej i na nase poslednje vidjenje...U njoj sam napisala moju int adresu i evo me ko neka klinka nadam se da ce mi odgovoriti...Mozda i nece...nema veze...ali priznajem da mi je lep osecaj oziveti sve te uspomene i nadati se da ce doci par recenica...Da li vam se svidja to sto sam uradila? Treba li da oziivim malo secanje ili da ostavim sve kako je bilo? Secate li se vi vase simpatije i biste li je potrazili nekada?

secam se svoje simpatije - iz osnovne skole - i potrazila sam ga, i nasla sam ga ... i bolelo ga je uvo za mene, uopste se nije obradovao :confused: :)
 
Te "proslave" godišnjica mature, to je bre čist mazohizam !

koja je poenta tih okupljanja, da se vidi ko je koliko ostario ?!
ko je koliko podlegao životnim realnostima, u odnosu na tinejdžersku poletnost i svežinu...

kakvi su ljudi idioti, umesto da ostave mladost u sećanjima, oni je uništavaju i ponižavaju.
 
šta je vama, ljudi, što ste nadrndani...???
meni bilo baš super da vidim neke ljude koje nisam vidjela godinama, ispričali se, zezali, sjetili se nekih bisera iz školskih dana....valjda je to i bila poenta...kakva starost, stoja i fazoni...ne gledaju svi ljudi tako negativno na obilježavanje ovog datuma ;)
 
Te "proslave" godišnjica mature, to je bre čist mazohizam !

koja je poenta tih okupljanja, da se vidi ko je koliko ostario ?!
ko je koliko podlegao životnim realnostima, u odnosu na tinejdžersku poletnost i svežinu...

kakvi su ljudi idioti, umesto da ostave mladost u sećanjima, oni je uništavaju i ponižavaju.

Опет он са својом фобијом....:lol:

Поента виђања са драгим људима није мерење количине туђе пропасти... Ебо чоека којем је то сатисфакција!

Поента је да се видимо и испричамо.
 
šta je vama, ljudi, što ste nadrndani...???
meni bilo baš super da vidim neke ljude koje nisam vidjela godinama, ispričali se, zezali, sjetili se nekih bisera iz školskih dana....valjda je to i bila poenta...kakva starost, stoja i fazoni...ne gledaju svi ljudi tako negativno na obilježavanje ovog datuma ;)

Е, тек сад видим овај пост, ја пожурила да одговорим, а већ је речено....:)
 
Te "proslave" godišnjica mature, to je bre čist mazohizam !

koja je poenta tih okupljanja, da se vidi ko je koliko ostario ?!
ko je koliko podlegao životnim realnostima, u odnosu na tinejdžersku poletnost i svežinu...

kakvi su ljudi idioti, umesto da ostave mladost u sećanjima, oni je uništavaju i ponižavaju.

pa,svi su isto ostarili...svi su stariji za 10,15 ili 20 god...:mrgreen:

niko nije stao u vremenu,tako da se ne brineš džaba...a to kako će te neko vidjeti ili šta misliti o tebi i tvom fizičkom izgledu,nema veze sa godišnjicom mature...
opusti se...
 
Poslednja izmena:
pa,svi su isto ostarili...svi su stariji za 10,15 ili 20 god...:mrgreen:

niko nije stao u vremenu,tako da se ne brineš džaba...a to kako će te neko vidjeti ili šta misliti o tebi i tvom fizičkom izgledu,nema veze sa godišnjicom mature...
opusti se...

:think:...kad malo bolje razmislim, ljudi koji iz gore pomenutih razloga ne žele na proslavu godišnjice mature, ne trebaju ni ići....8) ma, ni slučajno!
 
Te "proslave" godišnjica mature, to je bre čist mazohizam !

koja je poenta tih okupljanja, da se vidi ko je koliko ostario ?!
ko je koliko podlegao životnim realnostima, u odnosu na tinejdžersku poletnost i svežinu...

kakvi su ljudi idioti, umesto da ostave mladost u sećanjima, oni je uništavaju i ponižavaju.


Ti valjda znaš koji je tvoj problem čim se pronalaziš u ovakvim stavovima. Ja takav problem nemam, a koliko vidim - ni velika većina...
 
Бојим се да не бих имао шта да им кажем. Све би се свело на:
-Јел виђаш неког?
-Не, а ти?
Први пут када се славило, половина је дошла ,а друга половина је дан раније била на сахрани нашег школског друга. Ови први као нису знали да је умро, где и кад је сахрана, ''па ја се са њим нисам пуно ни дружио'' ...
Ето толико о пријатељству из школских дана.
 
Бојим се да не бих имао шта да им кажем. Све би се свело на:
-Јел виђаш неког?
-Не, а ти?
Први пут када се славило, половина је дошла ,а друга половина је дан раније била на сахрани нашег школског друга. Ови први као нису знали да је умро, где и кад је сахрана, ''па ја се са њим нисам пуно ни дружио'' ...
Ето толико о пријатељству из школских дана.
То је ужасно!
Наравно да су знали, морали су знати јер су се ваљда тих дана договарали око прославе...на шта нам се друштво свело кад ни на тај начин нисмо у стању да испоштујемо неког!?:sad2:


А што се матуре тиче, мени је то ок...мада смо ми сви мање-више у контакту- основна и гимназија су ми биле на растојању од 200м...сви живимо близу ( бар већина)...тако да за мене то и није неки догађај, већ стандардан излазак са друштвом.
 

Back
Top