Meni je sutra godislnjica mature...kao i svaka dama necu reci koliko je godina prosla al ima...ima od tog doba jedno vreme za koje smatram da je mozda nemoguce pronaci svoje drugare iz skole...Sve nas je zivot odveo ko zna gde i tu se nista ne moze uciniti...Naravno od svih svoji drugara najvise bi volela da vidim svoju simpatiju iz skole, jednog divnog momka koji mi je ulepsao to vreme...Sve je ostalo samo na gledanju, na prozivljavanju onog sto se desilo tog skolskog dana i cekanju novog...maturska noc bila je nase poslednje vidjenje...On je otisao u Ameriku, ja sam isto otisla negde i tako se eto nismo ni videli ni culi do sada...Ponesena tim secanjem poslala sam mu na adresu gde mu i sad zive roditelji koliko znam, jednu lepu cestitku u kome ga podsecam na nas jubilej i na nase poslednje vidjenje...U njoj sam napisala moju int adresu i evo me ko neka klinka nadam se da ce mi odgovoriti...Mozda i nece...nema veze...ali priznajem da mi je lep osecaj oziveti sve te uspomene i nadati se da ce doci par recenica...Da li vam se svidja to sto sam uradila? Treba li da oziivim malo secanje ili da ostavim sve kako je bilo? Secate li se vi vase simpatije i biste li je potrazili nekada?