[IZVOR INFORMACIJE: BHRTV: "Banja Luka - Predsjednik Vlade Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je u Banjoj Luci, nakon sjednice Vlade, da usvojene izmjene Izbornog zakona koje se odnose na Srebrenicu ne znače poseban status niti izdvajanje ove općine iz pravnog poretka Republike Srpske. Govoreći o onima koji, kako je kazao, iznose ovakve neopravdane ocjene, Dodik je optužio Srpsku demokratsku stranku (SDS) da je bila politički pokrovitelj genocida u Srebrenici u julu 1995. godine". (takodje,i čitav niz drugih medijskih kuća)
Što se tiče nečije konstatacije da je gospodin Dodik branio policiju RS, ovo su zakoni koje je njegova stranka, u koaliciji sa Silajdžićem, izglasala: Zakon o policijskim službenicima BiH; Zakon o nezavisnim i nadzornim organima policijske strukture BiH; Zakon o Direkciji za koordinaciju policiskih tijela i o agencijama za podršku policijskoj strukturi BiH
Što se tiče genocida u Srebrenici, genocid, po definiciji, postoji kada neko uništi, pokuša ili planira da uništi neku grupu, zbog njenih etničkih, vjerskih ili drugih obilježja. Ono što tribunal u Hagu nije uspio da objasni jeste činjenica da žene, djeca i starci apsolutno nisu bili životno ugroženi, a, složićete se, ko god želi da uništi neku nacionalnu grupu-uništiće njenu reproduktivnu sposobnost. Dalje,brojka od 8000 žrtava ( ne želeći da umanjujem značaj IJEDNOG nevino izgubljenog života) jeste poprilično sporna: i međunarodne komisije koje su se bavile ovim problemom priznale su da je bar 2-3 hiljade muslimana živote izgubilo u direktnim vojnim okršajima, a poslije su sahranjivani u masovnim grobnicama. I, naposlijetku, volio bih da mi neko objasni činjenicu da je nekoliko stotina "ubijenih" glasalo na opštim izborima 1996.godine!? Što se SDS-a tiče, ne postoji niti jedan dokument u kojem bilo koji funkcioner ove stranke naređuje ili preporučuje izvršenje bilo kakvog zločina,štaviše, postoji čitav niz akata Narodne skupštine Republike Srpske i same stranke iz tog perioda koji ekspilcitno zabranjuju bilo kakvo postupanje prema zarobljenicima i civilima protivno relevantnim međunarodno-pravnim normama, a posebno Haškim konvencijama. Istina je da se o "genocidu" u Srebrenici počelo govoriti poslije presude tribunala u Hagu generalu Vojske RS Krstiću, koji se nagodio sa tužilaštvom i priznao da je on učestvovao u navodnom genocidu, iako tužilaštvo nije imalo konkretne dokaze koji bi poduprijeli takvu tvrdnju. Ovo priznanje, dato pod sumnjivim okolnostima, jeste razlog zbog kojeg se danas o tim dogadjajima govori kao o genocidu, iako realne činjenice to potpuno opovrgavaju.
