šta radite kad...

Не може то да ми се деси.;)
Живот је по мени глума у филму, свако има своју улогу. Држим је се, трудим се да је што боље ''одрадим''. :)
 
Šta radite kad / ako vas uhvati osećaj "čemu sve to"?


Ретко ме фата тај осећај. Имам две ''мајмунке'' (како себе међусобно часте тренутно док се пиче у другој соби) које су ми мотив чак и у тренуцима када бих се можда и питала тако нешто...:D
 
Не може то да ми се деси.;)
Живот је по мени глума у филму, свако има своју улогу. Држим је се, трудим се да је што боље ''одрадим''. :)

imo ja druga koji je bio glumac u sopstvenom filmu.. citav zivot je sebe posmatrao kao na nekom platnu.. a to sam otkrio slucajno.. spotako se ja jednom i zamalo da se docekam na nos.. nekako se odrzim na nogama, a on me gleda.. pa se obazre oko nas i pogleda da li je neko video.. a onda me pita: i tebi sad nije nimalo neugodno.. ja ga gledam belo i pitam ga zasto bi mi bilo neugodno.. i onda mi on isprica da pazi na svaki svoj korak i da bi se pojeo od sramote da mu se tako nesto desi.. i tad shvatim da on sebe posmatra sa strane i da je ovo ovde lutka koju on pokrece nevidljivim koncima.. koliko je samo puta popiizdeo kad idemo negde sto ja idem sljampavo, pa se ne umorim, a on ide ukruceno, pa se sav ukoci.. da ti ne pricam kako me je gledao kad sam usao u sobu (bili smo cimeri) i rekao mu kako sam se nesto zamislio, pogresio nas ulaz, usao u lift u susednom i otisao na peti sprat..
ebi ga, znam da ti nije lako..
 
Šta radite kad / ako vas uhvati osećaj "čemu sve to"?
a sta da radim?
idem dalje i tezim cilju,pa kud puklo.
ako me uhvati hc lose raspolozenje,odem da spavam,posle toga mi je uvek bolje.ili sednem negde na kalemegdan ili usce i slusam muziku.voda me smiruje...i onda malo razmisljam,dok ne dosadim sama sebi pa me prodje.
i citam autostoperski vodic,kad mislim da je sve besmisleno,shvatim da sam daleko od besmisli :lol:
precesto razmisljam o smrti(na razne nacine),to mi ide na zivce
sta radim?otvorim oci jako,pa onda pocnem da smisljam neko fantasticno putovanje,ako ne pomaze napadnem sexualno muza to odvlaci misli 100%
:lol: i ja isto
ne u smislu da sam hipohondar pa da svaki cas mislim da cu da riknem,nego zamisljam kako ce to izgledati,na koji bih nacin sve mogla da umrem i kako mi se to nikako ne svidja :lol: ranije sam mislila cemu sve,ako cu i onako da umrem posle,sad sam se toga oslobodila,tj prihvatila sam zivot kao ciklus sa pocetkom i krajem i vremenom koje treba izmedju da ispunim.ko sto i kazu pearl jam stihovi iz mog profila.
i jedino pametno sto sam izvukla iz celog razmisljanja o smrti je da zelim da me sprze a ne sahrane,i o tome sam obavestila sve redom,za svaki slucaj.posle mogu i u klonju sa mnom.ili sta god,to mi vise nije bitno.
 
Odbolujem malo, pa se onda konsolidujem, jer zelja za opstankom je jaca od svega... Znas kako u glavi nesvesno prilagodimo vremenom neke stvari, zagladimo probleme toliko da ih mozemo preziveti, ako vec ne mozemo da ih resimo.
Inace, razmisljam dosta o smrti i sta nas tacno ceka tamo. I to razmisljanje ne vodi nikuda.
Samo shvatim da sam presla cetvrt veka i da godine izmicu, drobe se pod mojim zubima kao karamele sa lesnikom, kesica od 100 grama=1 godina. tako brzo, tako slatko, a glad ostaje, jer osecam da velike stvari jos treba da ispunim...
 

Back
Top