Filozofija-logika-nauka

Derer

Buduća legenda
Poruka
43.114
Da li se "konachne istine" nalaze van polja logichkog rasudjivanja?
Ako jesu da li to znachi da nauka ne moze nikada dotji do "konachnih istina"?
I da je filozofija praktichno beskorisna ako ne moze da prevazidje logiku i svest?

Meni se nekako chini da je nauka sa stanovishta"shire slike" vishe unazadila choveka kao bitje nego shto ga je unapredila.Ovde ne mislim na neku banalnu trivijalnost kao"gubitak duhovne komponente" i slichne vulgarnosti,nego shto se tiche saznajnog potencijala-ogranichila je polje delovanja oznachavajuci sve shto logichki ne moze da objasni kao a priori datost(axiomima).Na taj nachin je donekle trasirala put razvoja,ili bolje reci stagnacije do koje ce neizbezno doci kada se sve shto postoji a u okvirima je logike nauchno objasni.

"Konachne istine" sam stavio pod navodnike jer je to samo po sebi primer nemogucnosti raskidanja sa logikom u opisivanju onoga shto joj izmache,nalazi se sa njene "druge strane".
 
Ograničenost ljudskog veka , a polazna stanica je nešto što je slično tabula rasa, ograničava krajnji domet dosegnute istine....

Specijalizacija i apsolutno prečišćavanje stavova mogu pomoći da se ode dublje, ali je i rizik od šuma zaključivanja i propagiranja netačnog ili površnog veći...te ne možemo uzimati kao apsolutnu istinu ili apsolutno prežvakanu stvar...

Ipak u postu mi smeta tvoje poistovećivanje tehnike i tehnologije sa tržišnim i kapitalističkim posledicama na društvene stavove.....to ne bih mešao.....
 
Da li se "konachne istine" nalaze van polja logichkog rasudjivanja?
Ako jesu da li to znachi da nauka ne moze nikada dotji do "konachnih istina"?
I da je filozofija praktichno beskorisna ako ne moze da prevazidje logiku i svest?

Meni se nekako chini da je nauka sa stanovishta"shire slike" vishe unazadila choveka kao bitje nego shto ga je unapredila.Ovde ne mislim na neku banalnu trivijalnost kao"gubitak duhovne komponente" i slichne vulgarnosti,nego shto se tiche saznajnog potencijala-ogranichila je polje delovanja oznachavajuci sve shto logichki ne moze da objasni kao a priori datost(axiomima).Na taj nachin je donekle trasirala put razvoja,ili bolje reci stagnacije do koje ce neizbezno doci kada se sve shto postoji a u okvirima je logike nauchno objasni.

"Konachne istine" sam stavio pod navodnike jer je to samo po sebi primer nemogucnosti raskidanja sa logikom u opisivanju onoga shto joj izmache,nalazi se sa njene "druge strane".

Greska "nekih naucnika" je to sto za sve za sta ne znaju sa sigurnoscu da li potpada pod njihovu oblast pokusavaju da u istoj toj oblasti nadju objasnjenje. Samo onda u koliko nemaju dokaza da ne spada u njihovu oblast - sto implicira da jos uvek ne poznaju dobro svoju oblast, jer da je poznaju znali bi sta u nju ne spada.

Idemo primeri:
Dete shizofrenicara shizofrenicno.
To nekome ko se bavi genetikom odma znaci da je to bilo neizbezno za to dete da dobije shizofreniju, jer je to u njegovim genima. Ne svako ko se bavi genetikom, ali poneki geneticar oce to reci.
"Istina je da to nije bilo u genima, vec je dete obolelo zbog trauma koje je imalo u detinjstvu, a imalo ih je zato sto mu ih je shizofrenicni roditelj pravio svaki dan, ko zna sta mu je radio... i to dete nije moralo da zaradi i samo shizofreniju, bolja licnost da je bilo (a to kakav je karakter zavisi samo od njega) onda ne bi potpalo pod te traume i potiskivalo toliko... a i ima tako slabih licnosti kao sto je ono koje nemaju shizofreniju samo zato sto nisu imali toliko trauma u detinjstvu, inace da su bili u njegovoj kozi tad bi imali" ce reci neko ko se bavi iskljucivo psihom. Ne svako ko se bavi psihom, ali po neki psiholog oce to reci...

Istina je da ni jedan ni drugi ne znaju zasto je to dete dobilo shizofreniju a laici koji ce im odmah bez imalo kritike poverovati (oce li jednome ili drugome poverovati zavisi samo od toga cemu vise zele da veruju, ili cemu su vise skloni itd.) znaju to jos manje. Istina je i da je moguce da je neko od njih rekao objektivnu istinu, ali sasvim nenamerno, i bez ikakve zelje da bude objektivan, jer i corava koka zrno nabode. Istina je i da je moguce da nisu rekli istinu ni jedan ni drugi... itd.

Istina je da je mozda u pravu i onaj astrolog ili numerolog koji kaze da je to sve ni do tela ni do psihe, vec do zvezda/brojeva, koji ih negira obojicu, ali istina je da mozda i nije...

Specijalizacije

Kad bi jedan covek bio i dobar psiholog i covek koji dosta dobro zna o genima, onda bi on mozda mogao da kaze bolje od i jednog i drugog... ali covek sa tako opstim znanjem retko postoji, a cesto i nije "dobar" u ni jednoj oblasti, vec od svake zna "po malo", a vecinu je zaboravio. Istina je i da kad bi bio dobar ne bi imali razloga da mu verujemo sem ako i sami ne postanemo upuceni u jedno i drugo... sto je jos nemogucnije.

Jedino sto preostaje i sa cime treba da krenemo u ispitivanje toga zasto je taj mali dobio shizofreniju je jedna hipoteza koja ce sigurno naci lek u koliko ga ima, u koliko toga malog privolimo da saradjuje, i u koliko se budemo drzali nje konstantno. A to je "da li je ta njegova shizofrenija do psihe, ili do tela, ili i do jednog i do drugog, a ako je i do jednog i do drugog ili samo do psihe, onda i zasto je nastala: zna samo taj mali, ali ne zna da zna, pa zato misli da ne zna".

Psihoanaliza

Dakle, ako pored svesti uvedemo i nesvesno, onda tek mozemo pricati o "pravoj" nauci, u kojoj nema ni trunke dogme i lupanja na pamet.

Sa shizofrenijom je, istina, malo teze, jer tu "taj mali" mozda "ne postoji", on se mozda raspukao, tako da nam ona hipoteza i ne bi nesto mnogo znacila "sama po sebi" pa ne bi mogli od nje da krenemo. Ali sigurno bi dosao trenutak kada bi ona stupila na dejstvo... jedina prava nauka koja nikad nebi stvari koje ne zna da li su u njenom domenu strpala pod svoje, tj. ne bi napravila gresku koju sam pomenuo na pocetku debelim slovima, je psihoanaliza. Naravno, vecina ljudi (rulja, masa, 'obicni smrtnici') nisu sposobni da to sagledaju, pa onda misle da samo ona nije prava nauka... a sve ostale jesu.

To je nauka koja se bavi i duhovnim i materijalnim oblastima, (i fizickom i onom koja nije fizicka realnost ali je ima) i sadrzi prema tome i 2 logike.
 
Poslednja izmena:
Astroliogija -psihoanaliza- taume iz djetinjstva,- sve su to uslovne odrednice kojima se bave oni koji do toga drze ili su u tome ' profesionalci . Cas svrsenim studentima psiholigije i nesretno izabranoj specijalizaciji psihoanalize koja ce ih zsigurno dovesti na svoj sopstveni astal-lezaj .
Astrolozi ,zvezdocatci i horoskopdzije koje nalazimo medju 'malim oglasima', postujem dotle dok imam jos sluha za 'kontraverzne biznismene'.
Traume iz djetinjstva su diagnoze nemocnih psihologa , psihoanaliticara i ostalih 'doktora za dusu '.
Bez sarkazma ali postujem nauku koja postulira i aksiomatizira sa izgradjenim predmetom istrazivanja koji se rukovodi njenim sopstvenim metodom ili njegovim kombinovanjem sa slicnim iz slicnih oblasti .
 
Da li se "konachne istine" nalaze van polja logichkog rasudjivanja?
Ako jesu da li to znachi da nauka ne moze nikada dotji do "konachnih istina"?
I da je filozofija praktichno beskorisna ako ne moze da prevazidje logiku i svest?

"Konachne istine" sam stavio pod navodnike jer je to samo po sebi primer nemogucnosti raskidanja sa logikom u opisivanju onoga shto joj izmache,nalazi se sa njene "druge strane".

Каже Достојевски: "А где је логика, ту је и туга." Овде се поставља питање да ли је истина тужна. Или сама чињеница туге наговештава да, заправо, још нисмо дошли до коначне истине. Ја сам се пар пута у животу уверила да "коначна" истина ствара срећу у срцу, а ако осећам тугу -- онда то лако може да значи да сам стигла само до неке половичне истине. И није ово само моје искуство. Сећам се, кад сам била клинка, често сам се питала: "Чему се смеше просветљени?", јер их на сликама увек приказују с неким благим осмехом и радошћу у очима.

Филозофи признају да има нешто "с друге стране" логиге, и то обично називају метафизика.
 
Каже Достојевски: "А где је логика, ту је и туга." Овде се поставља питање да ли је истина тужна. Или сама чињеница туге наговештава да, заправо, још нисмо дошли до коначне истине. Ја сам се пар пута у животу уверила да "коначна" истина ствара срећу у срцу, а ако осећам тугу -- онда то лако може да значи да сам стигла само до неке половичне истине. И није ово само моје искуство. Сећам се, кад сам била клинка, често сам се питала: "Чему се смеше просветљени?", јер их на сликама увек приказују с неким благим осмехом и радошћу у очима.

Филозофи признају да има нешто "с друге стране" логиге, и то обично називају метафизика.
:super:
 
Каже Достојевски: "А где је логика, ту је и туга." Овде се поставља питање да ли је истина тужна. Или сама чињеница туге наговештава да, заправо, још нисмо дошли до коначне истине. Ја сам се пар пута у животу уверила да "коначна" истина ствара срећу у срцу, а ако осећам тугу -- онда то лако може да значи да сам стигла само до неке половичне истине. И није ово само моје искуство. Сећам се, кад сам била клинка, често сам се питала: "Чему се смеше просветљени?", јер их на сликама увек приказују с неким благим осмехом и радошћу у очима.
Филозофи признају да има нешто "с друге стране" логиге, и то обично називају метафизика.

...Jos i kaze:"Svi sveti bili su srecni"...
 
Каже Достојевски: "А где је логика, ту је и туга." Овде се поставља питање да ли је истина тужна. Или сама чињеница туге наговештава да, заправо, још нисмо дошли до коначне истине. Ја сам се пар пута у животу уверила да "коначна" истина ствара срећу у срцу, а ако осећам тугу -- онда то лако може да значи да сам стигла само до неке половичне истине. И није ово само моје искуство. Сећам се, кад сам била клинка, често сам се питала: "Чему се смеше просветљени?", јер их на сликама увек приказују с неким благим осмехом и радошћу у очима.

Филозофи признају да има нешто "с друге стране" логиге, и то обично називају метафизика.
A kada čovek jednom spozna šta je sreća, onda mu samo preostaje da

...proživi do kraja života, sve u zdravlju i veselju! :D

(Zbog toga sam pohvalio tvoj post).
 
Па не иде баш тако једноставно. Из неких разлога, ти срећни увиди се брзо изгубе и опет нам падне мрак на очи. Има још много лекција да се научи, а учење је тешко. Не верујем да је могућ живот "у здрављу и весељу".
 

Back
Top