Link:

Jutranji list


Dragić: Pucao sam u obraz Radoslavu Ratkoviću

Novi članovi Postrojbe za posebne namjene, kasnije Samostalne uskočke bojne, polagali su ‘ispit’ tako što su na obali Drave ubili nekog od civila koji su prethodno odvedeni iz svojih domova.

Zajedno smo sišli niz stepenice koje su uzidane u utvrđenu obalu Drave, do najnižeg podesta do kojeg se moglo doći, s obzirom na nizak vodostaj rijeke. Tada mi je netko od prisutnih rekao: „Sada si dobio pravog Čejena”. Tada još nisam vidio Ratkovića, ali s obzirom na vrijeme i mjesto, naslućivao sam što će se dogoditi jer se i u vojsci i po gradu pričalo da neki ljudi nestaju.

Tek kad sam sišao, ugledao sam neke osobe, među kojima je bila i osoba vezanih ruku i usta selotejp trakom. Pokraj vezane osobe zamijetio sam da se nalazi Buše (jedan od članova „specijalne postrojbe” Branimira Glavaša, op.a.), koji mi je tada dao automatsku pušku MGV, tamnije boje, s dobošem na gornjem dijelu i s prigušivačem, koju je repetirao, usmjerio je prema stražnjem dijelu glave vezane osobe te mi naredio: „Pucaj”.

Iako nisam želio ubiti tu osobu, povukao sam obarač, a kako je Ratković bio glavom okrenut ukoso prema meni, pogodio sam ga negdje u obraz jednim hicem, nakon čega je on pao u vodu. Tada je netko oko mene povikao: Živ je„.

‘Zbrisat ću vas s lica zemlje’

Ovo je dio iskaza što ga je 19. listopada 2006. u Osijeku dao Zdravko Dragić, jedan od pripadnika Samostalne uskočke satnije, okrivljen za zločine protiv civila u slučaju selotejp, u kojem je prvookrivljeni Branimir Glavaš. Iskazi troje okrivljenika u tom slučaju, Gordane Getoš Magdić, Zdravka Dragića i Mirka Sivića, precizno opisuju protuzakonita uhićenja osječkih Srba krajem 1991., same likvidacije, kao i zapovjednu liniju donošenja odluka o uhićenjima i ubojstvima.
S obzirom da iskaz Gordane Getoš Magdić tereti Branimira Glavaša za naređivanje ubojstava, logično je da su njegovi odvjetnici mjesecima činili sve da sud taj iskaz odbije. No, u srijedu 26. ožujka Županijski sud u Zagrebu odlučio je da je iskaz bivše Glavaševe tajnice zakonit.

U prvom dijelu iskaza, koji se sastoji od devet gusto tipkanih stranica, Gordana Getoš Magdić opisuje kako ju je u srpnju ili kolovozu 1991. pozvao Branimir Glavaš, kod kojeg je već radila kao tajnica u bivšem Sekretarijatu za narodnu obranu, te joj je povjerio da pomogne u odabiru i provjeri ljudi za formiranje ”jedinice za posebne namjene„.

Vodovi te jedinice, koja je 27. travnja 1992., dakle mjesecima poslije ubojstava osječkih Srba, preimenovana u Samostalnu uskočku satniju, bili su razmješteni na više lokacija u Osijeku.

Gordana Getoš Magdić na četvrtoj stranici svoga svjedočenja opisuje tko je zapravo zapovijedao postrojbom: ”Zapovijedi koje sam prenosila na niže razine jedinice dobivala sam usmeno ili pismeno na komadiću papira, a mogu reći da su mi te zapovijedi osobno izdavali Branimir Glavaš i Ivica Krnjak. Te su zapovijedi sadržavale ime i prezime osobe koju treba privesti„.

Na petoj stranici Getoš Magdić govori o slučaju ubojstva Branka Lovrića: ”Branimir Glavaš pozvao me u svoj ured u Sekretarijatu za narodnu obranu u Županijskoj ulici te mi dao papirić s pripremljenim pitanjima, na kojem je stajalo ime Branka Lovrića. Rekao je da se radi o antidržavnom elementu, kojeg treba uhititi i privesti„.