IN MEMORIAM

cizmice

Buduća legenda
Poruka
35.831
U Spliu je u 69. godini života preminuo jedan od najvećih hrvatskih kazališnih, televizijskih i filmskih glumaca. Gledatelji ga najviše pamte po serijama Malo i Velo misto, Čovik i po, Kapelski kresovi.

Boris Dvornik je glumac koji je hrvatsku filmsku, televizijsku, a potom i kazališnu scenu obilježio do te mjere da je ona bez njega gotovo nezamisliva.

Rođen je 16. travnja 1939. u Splitu u obitelji drvosječe. Svoj talent za glumu otkrio je u ranom djetinjstvu, dok je nastupao u dječjim predstavama.

Nakon školovanja za električara, počeo se profesionalno baviti glumom. Završio je Srednju glumačku školu u Novom Sadu, a kasnije se upisao na Kazališnu akademiju Sveučilišta u Zagrebu.

Iako se glumom počeo baviti još od osme godine, objavio je Radio Dalmacija, pravu karijeru počeo je ulogom u filmu Deveti krug Franceta Štiglica, s tematikom holokausta. Glumio je mladića koji za vrijeme rata pokušava spasiti mladu Židovku oženivši se njome.

Nakon filma stekao je veliku popularnost, koju potom učvršćuje igrajući suvremene likove u komedijama Martin u oblacima (1961.) i Prekobrojna (1962.) Branka Bauera.

Zbog toga je Boris Dvornik, kao i Ljubiša Samardžić, Milen Dravić i Velimir Bata Živojinović (s kojim je kasnije razvio blisko prijateljstvo), postao jedna od velikih zvijezda kinematografije bivše Jugoslavije.

Do sredine 1960-ih godina Dvornik je nastupao uglavnom u komedijama, a od 1966. godine počinje se s velikim uspjehom pojavljivati i u filmovima s tematikom iz Narodnooslobodilačkog rata.

Za uloge u filmovima Most (Hajrudin Krvavac, 1969.) i Kad čuješ zvona (Antun Vrdoljak, 1969.) nagrađen je Zlatnom arenom na festivalu u Puli.

Za ulogu u ratnom filmu U gori raste zelen bor (Antun Vrdoljak, 1971.) i za ulogu šofera-zavodnika u Opkladi (Zdravko Randić, 1971.) osvojio je Srebrnu arenu.

Nastupio je u više od 40 dugometražnih igranih filmova (nerijetko je nastupao i u kratkometražnim), u mnogim televizijskim dramama i u više televizijskih serija.

Veliki broj uloga na filmu kao i nagrada koje je primio za te uloge nije Borisa Dvornika spriječio da se jednako uspješno okuša i na televiziji koja mu je kod najšire publike i pribavila za naše prilike iznimnu popularnost: Roko i Cicibela, Malo misto, Čovik i po, Velo misto, Kapelski kresovi.

Zapažen je također i kao estradni umjetnik, povremeno i kao pjevač zabavne glazbe, ali Dvornik će, osobito od osamdesetih godina, sve više vremena pronalaziti i za kazalište.

Premda se Boris rado sjećao Libra Marka Uvodića u kojemu je još 1969. igrao na Splitskom ljetu, novija ga kazališna publika ipak bolje pamti iz opereta.
Straussova Šišmiša te dvaju bisera Ive Tijardovića – Male Floramy i Splitskog akvarela.

Dodaju li se tome sjajne kreacije u Šjora Fili i Šjor Bartulovim snovima E. de Filippa, Ribarskim svađama C. Goldonija, u Drami bez naslova A. P. Čehova, u Brešanovim dramama Nečastivi na gimnaziji u gradiću 'N', Hamlet u selu Mrduša Donja i Julije Cezar, u Dundu Maroju Marina Držića, u Bljesku zlatnog zuba Mate Matišića, u Pirandellovoj predstavi Čovik, zvir i kripost, ili u Buzdi nepoznatog makarskog autora.

Izuzme li se Mala Floramy u kojoj je Dvornik igrao više od 300 puta, onda su Roko i Cicibela i Roko krvolok, također Smojini tekstovi, ujedno neke od najizvođenijih Borisovih uloga u kazalištu, objavio je HRT.

Prije nekoliko godina doživio je moždani udar. Iz splitske bolnice još nisu objavili uzrok smrti.

Sućut državnog vrha
Predsjednik Republike Stjepan Mesić poslao je obitelji Borisa Dvornika brzojav sućuti u kojemu ističe da je bio jedan od najvećih glumaca ne samo hrvatske kinematografije, nego i cijele bivše države, čiji je rad snažno obilježio hrvatsku filmsku, televizijsku i kazališnu scenu.

Premijer Sanader ističe da će se naraštaji ljubitelja kazališne, filmske i televizijske umjetnosti "zauvijek sjećati njegovih neponovljivih glumačkih ostvarenja".

I ministar kulture Božo Biškupić izrazio je sućut zbog prerane smrti velikana hrvatskog glumišta, koji je, kako je istaknuo, obilježio naše vrijeme.


Net.hr
24.03.2008.

Desetljeća rada na filmu

Martin u oblacima, Prekobrojna, Most, Kad čuješ zvona, U gori raste zelen bor, Opklada, Licem u lice, Lito vilovito, Svanuće, Čovek nije tica, Čovik od svita, Konjuh planinom, Ljubav i poneka psovka, Bablje ljeto, Život je masovna pojava, Družba Pere Kvržice, Lov na jelene, Živjeti od ljubavi, Sutjeska, Hitler iz našeg sokaka, Letači velikog neba, Okupacija u 26 slika, Kiklop...
 
Ja imam predlog da umesto o svakoj osobi pojedniacno otvarate temu da se napravi jedna lepljiva In memoriam i u njoj cete pisati ovakve stvari.
ovo je samo predlog.
 
Evo tema na predlog tab503
Mislim da se svi slazemo da treba da ima tema o legendama iz sveta filma koje su napustile ovaj svet.
Tako cemo da izbegnemo da otvaramo pojedinacne teme svaki put kad neko premine.
Mislim da je ovo sjajna ideja...
 
Ja imam predlog da umesto o svakoj osobi pojedniacno otvarate temu da se napravi jedna lepljiva In memoriam i u njoj cete pisati ovakve stvari.
ovo je samo predlog.

Da ne shvati neki glumac pogresno temu, mislim, ako mu opadne popularnost, onda ce da pozuri na onaj svet jer zna da cemo ga mi spominjati i sl. Cudna je to sorta:confused:
 
Zoran Radmilovic.
Cudno je da nekog glumca zapamtite po nekoj ulozi, i vise nikada ne mozete da zamislite drugog glumca u toj ulozi. Nekako mu uvek pronalazite mane.
Ili recimo veliki Piter Selers
 
Čitao sam pre podosta vremena Klarkovu knjigu o snimanju filma ''Odiseja u svemiru''. I suprotno uvreženom mišljenju da je film snimljen po knjizi, to ipak nije tačno... I knjiga i film su bazirani na Klarkovoj kratkoj priči ''Sentinel'', a sam film su ZAJEDNO osmišljavali Klark i Kjubrik, Klark je sve vreme pisanja scenarija, snimanja i montaže bio uz Kjubrika, dok je istovremeno pisao knjigu... R.I.P. Idolu mog detinjstva.
 

Back
Top